Nekad je nužno odabrati stranu
EKOAKCIJA

Kristina i Mirela iznimne su djevojke koje trče za čiste oceane. Pozivaju i druge da im se pridruže

Pridružit će se petom izdanju utrke Run For The Oceans koje se održava na Jarunu

Mirela i Kristina
FOTO: TMG Creative

Spremne su za peto izdanje utrke Run For The Oceans koja se održava na Jarunu

Kristina je studentica marketinga i komunikacija na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu i model, a Mirela se proteklih pet godina profesionalno bavi ronjenjem na dah. Ovim djevojkama zajednička je velika ljubav prema sportu i ronjenju te strast prema zaštiti mora i oceana.

Ono što ih još veže je to da će ove godine sudjelovati u adidasovoj akciji Run For The Oceans kojom se kroz trčanje želi podići svijest o važnosti očuvanja okoliša. Globalni je to pokret kojem se svatko može priključiti, a peto izdanje zagrebačke inačice održava se na Jarunu, 8. lipnja u 18 sati. Nakon utrke slijedi druženje trkača i uzvanika uz zabavni program.

Svjetska rekorderka

Mirela Kardašević četvrtu godinu zaredom trči adidas RFTO, a ono što ju je motiviralo da se priključi pokretu su ljubav prema vodi i ronjenju, ali i zagađenja s kojima se susreće u moru. Dnevno napravi barem 10.000 koraka, što za oceane, što za sebe, a najčešća ruta joj je oko zagrebačkog jezera Jarun ili u naselju Špansko.

“Smatram da mi kao ljudi možemo puno bolje. Ako ta promjena krene od nas, možemo motivirati i druge te zajedno napraviti velike promjene od kojih će naš planet ponovno prodisati”, kaže Mirela koja je devet puta srušila svjetski rekord u ronjenju na dah te osvojila dvije zlatne, tri srebrne i tri brončane medalje na svjetskom prvenstvu.

Ljubav prema ronjenju

Voda je oduvijek bila, dodaje, njezin medij. Ronjenje je izuzetno specifičan i naporan sport, ali je u njemu pronašla svoju ljubav prema vodi i mjesto gdje se osjeća najsigurnije i najopuštenije. Najdraže lokacije koje je zasad vidjela su Komiža na Visu, španjolska Ibiza i Kaş u Turskoj.

“Prirodu uzimamo zdravo za gotovo, a bez nje, ne bi bilo ni nas”, poručuje Mirela.

Mirela Kardašević
Samo Jeranko

Roniti se Mora

S njom se slaže i Kristina Ivanuš koja je mnogima postala inspiracija proteklih nekoliko godina pa se tako nada da će i druge potaknuti da trče za čisto more. Odrasla je u SOS Dječjem selu u Lekeniku, gdje su smještena djeca bez roditelja i odgovarajuće skrbi, nakon što je uspjela otići iz doma gdje je nju i sestru otac godinama zlostavljao. Majka se pak borila za preživljavanje, no unatoč teškoj obiteljskoj situaciji, može se reći da se probila kroz sve barijere.

Jedna od najdražih stvari kojima se voli baviti u slobodno vrijeme, uz jahanje, treniranje i putovanje je – ronjenje. Podmorski je svijet otkrila, kako kaže , zahvaljujući Damiru Zurubu, predsjedniku ronilačkog kluba “Roniti se mora”.

Akcije čišćenja

“On me uključio u projekt “Plavo ronilačko srce” za SOS Dječje selo i preko projekta mi omogućio školovanje za instruktora ronjenja. Da nije bilo njega, vjerojatno nikada ne bih probala roniti s bocama. Najčešće ronimo u Kraljevici, na otoku Rabu i na Visu”, govori Kristina.

Vis joj je, ističe, definitivno jedna od najljepših destinacija u Hrvatskoj za ronjenje. “Toliko ima potopljenih aviona, brodova, mnoštvo ribe, koralja… Svake godine se s osmijehom vraćam na Vis. Sljedeća akcija čišćenja koju organizira moj ronilački klub upravo je na Visu i to 14. lipnja”, nadovezuje se.

Treba čuvati prirodu

Jako je žalosti kada na kraju ekološke akcije vidi količinu smeća koju su izvadili jer to pokazuje koliko druga živa bića, odnosno životinje, ispaštaju zbog nas ljudi.

“Moramo čuvati mora i oceane jer su oni naša budućnost. Plastičnim vrećicama koje svakodnevno koristimo potrebno je 10 do 1000 godina da se razgrade, dok plastičnim bocama može trebati i 450 ili više godina. Plastika se u vodi raspada gotovo 400 godina, a treba joj 800 godina da se razgradi u tlu. Kad čujem takve podatke, zgrozim se i naravno motiviram samu sebe da još više vremena odvojim za sudjelovanje u akcijama čišćenja podmorja”, govori entuzijastično.

Kristina Ivanuš
Privatna arhiva

Talijanska puška iz Prvog svjetskog rata

U moru je dosad pronalazila svašta – od mobitela, plastike, staklenih boca, tanjura, akumulatora, kamionskih i automobilskih guma do ostataka kanalizacijskih cijevi, vrećica i talijanske puške iz Prvog svjetskog rata.

“Kad bi ljudi malo vremena odvojili za ekologiju, svijet bi bio drugačije mjesto”, kaže dodajući da je potrebno “imati samo jednu platnenu vrećicu u kućanstvu, a ne svaki puta kupovati vrećice kada se odlazi u dućan. Imati jednu višenamjensku bocu za tekućinu i prestati kupovati pića u plastičnim bocama te uložiti malo više vremena u kućanstvu i razvrstavati otpad.”

Trči za oceane i za sebe

To je i jedan od glavnih razloga, uz bolest zbog koje nije mogla hodati jedan period života, zbog kojih se priključila adidasovoj akciji RFTO.

“Danas sam zahvalna i sretna što osjećam noge i mogu hodati te uživam u trčanju. Ponekad me strah da se bolest ne vrati i to mi je najveća motivacija da trčim i da iskoristim svaki dan maksimalno. Ništa mi ne može zamijeniti onaj dobar osjećaj nakon treninga”, zaključuje Kristina poručujući da se Mireli i njoj pridružite u utrci za oceane. Prijaviti se možete ovdje.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom adidas.