Kakva je budućnost glazbenih festivala? Pričale smo nekoliko domaćih organizatora i čule prognoze

Ljudi iz organizacije nekih domaćih festivala rekli su nam kako bi oni mogli nadalje izgledati

Mnogi od nas imali su konkretne planove za ljeto, pa i jesen, koji su uključivali i odlaske na omiljene koncerte i glazbene festivale. No, situacija uzorkovana pandemijom koronavirusa uzela je maha, pa smo mogli tek pasivno promatrati kako se jedan po jedan festival otkazuje. Socijalna distanca dijametralno je suprotna s kulturom festivala, a pitanje koje se nameće jest hoće li festivali ikad više (ili barem do pronalaska cjepiva) moći biti isti. O tome, ali i brojim drugim temama, razgovarale smo s nekoliko ljudi iz organizacije istaknutih domaćih festivala, koji su nam otkrili svoje prognoze.

Zvonimir Pušić, YEM (Drito iz Tvornice, Zagreb Beer Fest, Pine Fest Samobor, Fibra Fest Split, Dani piva Karlovac, Drito open air)

Od svih navedenih festivala, ne računajući Drito iz Tvornice koji se održava u siječnju, Pušić kaže da misli kako će se uspjeti održati tek Fibra Fest Split, festival manjeg kapaciteta te Drito open air, koji je zakazan za rujan. Kad pričamo o njegovim pretpostavkama oko toga kako će izgledati bliska budućnost festivala, spremno odgovara: “Mišljenja sam da će cijela koncerta industrija biti u ogromnom padu iduće dvije do tri godine. Bavim se ovim poslom već 10 godina i posljednje tri godine se osjetio veliki rast, odnosno bio je sve veći broj koncerata, sve više dolazaka velikih stranih bendova, kao, primjerice, Foo Fightersa, ali i sve veći porast broja posjetitelja”.

Dodaje i kako misli da će nastupiti vrijeme pada broja stranih izvođača, pogotovo onih većih, pada broja posjetitelja, a onda i duži period stagnacije, a zaključuje kako će se tek negdje 2025. raditi punim kapacitetom. Čak i ako nađu cjepivo brzo, naglašava, ekonomija, pad kupovne moći i mogući scenarij zatvaranja brojnih agencija će rezultirati time da će ponuda u produkcijskom smislu biti znatno siromašnija i jednostavnija.

Kad pričamo o tome koliko ima istine u nagađanjima da su festivali stvar prošlosti, Pušić kaže da se s time ne bi složio, kao i to da su eksperimenti poput drive-in i online opcija jednokratni. Ipak, ponavlja kako se velike promjene mogu očekivati. “Sigurno neće biti Morcheebe na Zagreb Beer Festu, neću više raditi male strane izvođače gdje bi minus pokrivao drugim projektima, odnosno festivalima, smanjit ću trošak uređenja samih lokacija, ulaganja u marketing i bookiranja dva jaka headlinera za istu večer, ali sama srž open aira će ostati nepromijenjena”, ističe.

Live experience, dodaje, hrpa ljudi na jednom mjestu, druženje, cuganje, plesanje, food corneri, to je ono što se neće promijeniti i što će se najbrže vratiti, dakle taj ljudski segment, a produkcija i sam budžet festivala će pasti i publika će to osjetiti kroz lineup i dodatne sadržaje festivala. “No, za početak je bitno da se krene, makar s malom pozornicom i malim izvođačima, kako domaćim tako i stranim”, priča nam.

Konačno, pitamo ga i je li, i u kojoj mjeri zabrinut za svoju poslovnu budućnost i je li se već možda počeo baviti kakvim alternativnim kreativnim rješenjima. “Još uvijek nisam, odnosno trenutno ne smišljam alternativna rješenja jer smo, srećom, baš krajem 2019. kao agencija odlučili investirati u izdavaštvo. Za početak smo potpisali izvođače iz naše booking agencije, i sad to vidim kako dodatni izvor prihoda, barem u periodu dok nema evenata. Mislim da se svi, iz koncertne industrije, moramo pomiriti s činjenicom da će iznosa sponzorstva biti stvar prošlosti i da će nam pad dobiti narednih godina biti i do 50 posto. Ali opet, bolje je i pad dobiti 50 posto od trenutačnih 100 posto”, zaključuje Pušić.

Marko Boko (Graffiti na Gradele)

“Projekt kojem sam najviše posvećen je festival Graffiti na Gradele, koji se od 2012. svakog srpnja održava u Bolu na Braču. Kroz godinu organiziram niz popratnih događanja vezanih uz ovaj festival diljem Hrvatske, no definitivno najviše energije i vremena ulažem u bolski festival. Zbog niza nepovoljnih faktora prouzrokovanih koronakrizom, logističkih, financijskih i sigurnosnih, ali i velike neizvjesnosti u pogledu restrikcija vezanih uz održavanje većih okupljanja, nažalost bili smo prisiljeni odgoditi ovogodišnje izdanje festivala. Ipak, brzo smo reagirali i odlučili organizirati niz manjih besplatnih događanja, koja su financijski manje zahtjevna i okupljaju manji broj ljudi nego festival u Bolu”, počinje nam približavati svoju situaciju Boko.

S obzirom na to da žele ostati prisutni među publikom, ciklus spomenutih manjih događanja kreće već od 6. lipnja. “Tog dana oslikavat ćemo veliki zid u dvorištu Vintage Industrial Bara na već tradicionalnom block partyju s Ferragosto JAM-om, uz popratni akustični session, DJ setove i live nastup. Već 27. lipnja selimo se u vrt Tehničkog muzeja pored Hale V, gdje ćemo u sklopu programa Ljeto u Tehničkom muralima oslikavati hale, organizirati DJ program i niz popratnih aktivnosti za publiku – i tako nekoliko puta tijekom ljeta. U planu su nam još neka gostovanja po Hrvatskoj, stoga ostajemo aktivni i prisutni u skladu s mogućnostima i situacijom”, objašnjava nam.

Što se tiče budućnosti festivala, Boko nam kaže da je, unatoč brojnim crnim prognozama koje je slušao, i dalje optimističan. Vjeruje da će se situacija u određenom trenutku, nada se uskoro, stabilizirati i vratiti na staro. “Nismo izolirani od drugih sektora i jasno je da nas zabrinjava nadolazeća recesija, koja će se odraziti na glazbenu industriju, platežnu moć i prioritete publike, ali i sektore s kojima partnerski surađujemo u pogledu sponzorstava – i to će biti veliki izazov. S druge strane, budu li se javljala nova žarišta i valovi zaraze, jasno je da će se javna događanja prva zabranjivati i tu ćemo stalno biti na nepredvidivom udaru, barem dok se ne razvije cjepivo i dok ne postanemo otporniji na virus”, priča nam.

Ipak, ističe da je već primjetan povoljniji razvoj situacije i da će u ljetnim mjesecima biti moguća određena okupljanja publike. S druge strane, kaže da nas to ne smije zavarati; organizatori su itekako pogođeni i rad im je otežan, publike će morati biti manje, partneri i sponzori su povukli svoja sredstva, a sve mora izgledati kao da se ništa nije dogodilo. “Zbog toga je podrška sceni i industriji važnija nego ikada – podržite događanja i organizatore i nadajmo se da će ovoj krizi uskoro doći kraj”, zaključuje Boko.

Iva Zrnčić, Dostava zvuka (Ferragosto JAM, Zmajevo)

Iva Zrnčić radi kao PR Ferragosto JAM-a i Zmajeva; dok je potonji već otkazan, Ferragosto JAM još nije ni otkazan ni odgođen. Kaže nam da do kolovoza ima još dosta vremena, a budući da festival ne spada u kategoriju velikih, još uvijek postoji tračak nade da će se on održati u originalnom terminu. “U prilog tome ide i činjenica da smo i prije epidemije u planu imali pozicionirati glavni stage na novi, puno veći prostor pored jezera te nam se tako zapravo otvorila mogućnost da možda i provedemo veće distanciranje među publikom. Lokaciju koju smo dosad koristili za glavni stage prenamjenjujemo za pozornicu gdje radimo takeovere prijateljskih festivala – Jeboton, Drito i ZEZ tako da ispada da smo i potpuno nesvjesno išli na ruku postojećoj situaciji”, objašnjava.

No, unatoč svemu tome, moguće je da će se festival morati odgoditi, pa Zrnčić ističe da su već spremni da se on održi u rujnu ili iduće ljeto, a povrat će novca u svakom slučaju biti moguć. Što se tiče generalnih predikcija, Zrnčić je oprezna.

“Nezahvalno je predviđati, a još teže planirati nešto gdje svaki korak u startu diktira netko drugi. Ako idemo od najraširenije pretpostavke da je izgledno da ćemo karantenu i/ili socijalno distanciranje provoditi u on/off varijanti dulji period, realno je za očekivati da bi se festivali s velikim brojem ljudi mogli naći u nepovoljnijoj situaciji. Neizvjesnost dolaska stranih izvođača i stranih gostiju sigurno bi bila veća za takve festivale u odnosu na manje kojima je fokus manji broj domaće publike i domaći izvođači. Trenutno još nemamo uvjete niti za manje festivale, a jednom kada se to dogodi, a to će krenuti prvo jer sve ide korak po korak, moglo bi doći do booma boutique i manjih alternativnih festivala”, priča nam.

Održivost takvih festivala, dodaje, ovisit će, između ostalog, i o propisanim mjerama ponašanja. Festivalsku publiku na otvorenom teško je staviti u strogo zadane okvire, pojašnjava nam, kao primjerice u gledalištu sa sjedalima, a postavlja se pitanje tko bi to nadzirao, kako, i najvažnije, kako bi se sve to odrazilo na iskustveni doživljaj posjetitelja koji je uostalom i bit odlaska na festival. Teze poput one da su festivali kakve smo poznavali stvar prošlosti smatra dramatičnima, a kaže i kako je čovječanstvo već preživjelo brojne pandemije, pa će tako i ovu. “Problem je jedino što nitko ne može znati koliko će sve to skupa trajati. Vjerojatno će stvari u tim prvim varijantama popuštanja i testiranja morati biti mrvicu drugačije, a onda će se temelju pokušaja/pogrešaka vidjeti što i kako dalje”, kaže Zrnčić.

I nju smo na kraju morale upitati koliko je zabrinuta za budućnost u smislu posla, a odgovor je stigao odmah – neizvjesnost svakako nije ugodna, no treba biti optimistično-realan. “Osim organizacije festivala i koncerata, bavimo se glazbenim izdavaštvom (Dostava Zvuka). Nedavno smo upogonili studio za snimanje i produkciju glazbenih izdanja, reklamnih spotova i sl. Jako smo sretni što smo u naš tim doveli dva izuzetna glazbena producenta Marka Mrakovčića i Leonarda Klaića te video snimatelja i montažera Hrvoja Baudoina”, priča nam s entuzijazmom.

“Ako već nismo mogli van, na koncerte i među ljude, zatvorili smo se i radili na novim stvarima, albumima, videospotovima. Dosta toga planiramo i pripremamo na tom polju sada, tako da uzbuđenja svakako ne nedostaje”, zaključuje Zrnčić.