Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

Kako sam u četrdesetoj odlučila ostaviti stari život iza sebe i sa sinom preselila u Švedsku

Jagoda je jedna od onih žena koja se usudila napraviti potpuni životni reset i započeti život u drugom gradu. I to sve sa sinom koji je tek kretao u školu

Jagodu sam upoznala potpuno slučajno i poluposlovno, a to je onda ispala jedna od onih kava koja je trajala tri sata. Upoznale smo se točno nekoliko mjeseci prije no što je ona odlučila preseliti u Švedsku, točnije Stockholm, i time potpuno promijeniti svoj život – nabolje. Sada su prošle točno dvije godine koliko sa svojim sinom živi u jednom od najtrendi gradova na svijetu i kako često slušam sve povlastice života u jednom tako uređenom gradu, odlučila sam obaviti jedan dugi razgovor s Jagodom o tome kako je sve izgledalo – od početka do sada.

Jagoda je 2015. ostala udovica i postala samostalna mama što joj je itekako promijenilo život, a onda joj nije trebalo dugo da shvati da želi odgajati dijete u boljoj atmosferi i da za sebe treba restart. “Biti samohrana mama i poduzetnica u Hrvatskoj nije lako, pogotovo kad nemaš luksuz da prođeš normalan proces tugovanja jer se moraš usredotočiti na to da trebaš ostati u igri, zaraditi dovoljno za život i gurati dalje. Tuga i usamljenost se potiskuju, a briga za mentalno i emocionalno zdravlje je luksuz koji si ne možeš priuštiti”, započinje Jagoda.

“Neki iznimno neugodni poslovni doživljaji, dijete koje je sve bliže s bebisitericom jer je mama stalno negdje poslom, pojačali su osjećaje da podbacujem kao roditelj, klincu koji ima samo mene i da sam zatočena u situaciji u kojoj ne želim biti”, opisuje mi Jagoda kako se osjećala nakon što je izgubila supruga. Prvotna ideja bila joj je da jednostavno promijeni karijeru ili da smanji obujam posla, no znala je da bi je način poslovanja u Hrvatskoj vrlo brzo vratio na stari put. “Trebala sam novi početak, kompletan restart za nas dvoje. Htjela sam otkriti tko sam izvan tog konteksta i ima li nešto bolje, lakše, ljepše.”

Trebala sam novi početak, kompletan restart za nas dvoje. Htjela sam otkriti tko sam izvan tog konteksta i ima li nešto bolje, lakše, ljepše

A onda je otišla posjetiti prijateljicu u Stockholm, grad koji danas slovi kao jedan od najugodnijih po pitanju lifestylea, i tamo je imala onaj moment intuitivnog osjećaja, kada nešto unutra ispliva na površinu i prvi put nakon dugo vremena se sve čini da će biti ok. “Prilikom posjete katedrali u Uppsali, mali i ja smo išli zapaliti svjećice za tatu. Sjedili smo tamo u klupi s mojom prijateljicom i osjećala sam apsolutni mir unutar sebe i jasnu misao – za godinu dana mi ćemo živjeti ovdje. I to je imalo apsolutno smisla. Kad sam se vratila u Zagreb, znala sam da je to novi cilj za moju malu obitelj.”

Novi početak u Stockholmu

Glavni razlog njezinog preseljenja bio je opći sustav vrijednosti u Švedskoj. To je zemlja čiji stanovnici na prvo mjesto stavljaju djecu i obitelj, privatno vrijeme, prirodu. To su ljudi koji rade kako bi živjeli, ne žive da bi radili i kako mi Jagoda kaže, tamo nećete dobiti poziv od klijenta nakon radnog vremena ili vikendom. Naravno da se radi, ali i druge stvari imaju prioritet.

“Moj interes za Švedsku je trajao već neko vrijeme, pogotovo kad si suočen s brojnim problemima koji su u Hrvatskoj svakodnevica i onda odeš u drugu zemlju u kojoj je jednostavno toliko drugačije. Izbor Švedske kao zemlje za život se temeljio na činjenici da je cijela zemlja iznimno orijentirana na dobrobit djece, da se poštuju temeljna ljudska prava i priroda. Tamo svi vole red i korupcija se smatra zlom, a ne nečijom sposobnošću da se snađe.”

“Društveno uređenje je pak takvo da sam znala da ću se osjećati ugodno kao samohrana majka”, nastavlja, “Ne postoji pritisak da ženi treba muškarac kako bi bila ostvarena ili zbrinuta. Prilično je jasno da se žena može ostvariti i sama. Htjela sam da moj sin odraste s tim vrijednostima u multikulturnom okruženju. Ovdje sa svojim prihodima mogu bez straha skrbiti za svoje dijete i pružiti mu sve što treba te mogu razmišljati i planirati daljnje obrazovanje, ako to želim”, objašnjava mi Jagoda.

Nakon što je donijela odluku da se seli nije ni s kim odmah razgovarala o tome dok nije sama dobro razmislila o svemu i napravila svojevrsni poslovni i privatni plan. “Najveći problem je bio upravo otići od grupice bliskih ljudi koji su bili uz mene kad je bilo najteže i koje doživljavam kao svoju obitelj. Podijelila sam i poklonila većinu stvari, imali smo buvljak u stanu i krenula u proces prodaje stana.”

Društveno uređenje je pak takvo da sam znala da ću se osjećati ugodno kao samohrana majka, ne postoji pritisak da ženi treba muškarac kako bi bila ostvarena ili zbrinuta

U Stockholm su stigli s tri kofera i prvo su živjeli kod prijateljice. “Koliko god da je grad lijep, taj osjećaj potpune samoće i panike prisutan je jer si okružen nepoznatim i to je trajalo neko vrijeme. Polako smo se učili snalaziti u gradu, a meni kojoj nitko ne bi trebao povjeriti ikakav tip navigacije to je bio priličan izazov. Kompletno iskustvo je bio izlazak iz zone komfora i puno naučiš o sebi. Ono što me se dojmilo je spremnost ljudi da te upute, pristojnost, mirnoća. Oduševljenje mog sina sa svakim novim parkom, ogromnom igraonicom, fantastičnim Tehničkim muzejem, mi je dodatno dokazivalo da je ovo dobro mjesto za njega, a to mi je bilo najvažnije. Kad sam krenula na tečaj jezika, stekla sam prve prijatelje i tada je zaista sve počelo biti puno lakše.”

Potraga za poslom i stanom

Pronaći stan kao stranac bila joj je višestruko komplicirana misija. U Stockholmu ako nemate personnummer, švedski OIB, većina stanodavaca neće vam htjeti iznajmiti stan, čak ako ste spremni platiti šest mjeseci unaprijed. Stanovi u najmu su iznimno skupi, osobito oni u boljim kvartovima, a iako je cijeli grad prekrasno uređen, neki kvartovi nisu na najboljem glasu. Jako puno ljudi živi u cimerskom odnosu, čak u zrelijim godinama, što bi u Hrvatskoj bilo neuobičajeno.

“Ja trenutno dijelim veliki stan sa simpatičnim cimerom, ali isto tako se veselim činjenici da ću za nekoliko mjeseci biti u prilici podignuti kredit i kupiti vlastiti stan. Taj osjećaj vlastitog doma je neprocjenjiv i sada nadohvat ruke. Doslovce brojim dane i skupljam fotke za inspiraciju kako ga urediti”, uzbuđeno mi priča Jagoda.

Zaposlena je u banci, točnije vodi IT tim, nešto sasvim drugačije od onoga čime se bavila u Hrvatskoj. “Nije mi bio problem s 40 ući kao pripravnica u švedsku kompaniju i početi ispočetka. Nema druge, ego se ostavi po strani. To što sam ja imala svoju firmu u Hrvatskoj 11 godina njih nije briga.”

Veliku prednost dalo joj je i to što je odmah počela učiti jezik. “Postoji velika dezinformacija da možeš naći posao u Švedskoj samo sa znanjem engleskog. Tehnički možeš, teške fizičke poslove ili ako imaš specifične vještine možeš se okušati u nekoj međunarodnoj kompaniji. U Švedsku dolazi puno stranaca samo sa znanjem engleskog i svi jurišamo na iste poslove. Vrlo brzo shvatiš da ako želiš zaista uspjeti znanje jezika je neophodno i iznimno važno.”

Nije mi bio problem s 40 ući kao pripravnica u švedsku kompaniju i početi ispočetka. Nema druge, ego se ostavi po strani

“Znanjem jezika postaješ dio društva na jednoj drugoj razini, stvaraš svoju mrežu poznanika, imaš veći pristup informacijama i bolje razumiješ svoja prava i mogućnosti. A to kako švedske kompanije funkcioniraju je tema za sebe. Ja sam se mentalno preporodila jer imam pravo na učenje, greške, postoji transparentna i otvorena komunikacija s nadređenima i opuštena je i pozitivna atmosfera. Mislim da sam nepovratno razmažena u smislu da se ne bih mogla više naviknuti na hrvatsko poslovanje – mailove u ponoć, zivkanje klijenata za blagdane, kašnjenja, neplaćanje i mnoge druge divne tradicije specifične za taj prostor.”

Švedski lifestyle i Šveđani

“Šveđani uopće nisu hladni i šutljivi”, nastavlja Jagoda. “Vole brbljati baš kao i svi. I vole se grliti s prijateljima i poznanicima. Naravno, ako se želiš sprijateljiti moraš malo pokazati inicijativu, čak i s lošim švedskim. Pozdraviti susjede sa smiješkom, pomoći sebi da ostvariš tu zdravu društvenu mikroklimu.”

Na svojoj prvoj proslavi rođendana već je imala tulum na kojem je okupila pedesetak gostiju. “Ja bih grubo mogla podijeliti svoja prijateljstva na tri kategorije koje se i međusobno isprepliću – stranci koji su doselili iz raznih razloga, međunarodna ekipa. Druga grupa je exYu ekipa, gdje se maksimalno međusobno pomažemo, pogotovo mame, i treća grupa su sami Šveđani koje sam upoznala na poslu, tečaju jezika, teretani, sinovoj školi, u noćnom klubu itd. Učenje jezika je definitivno pomoglo, nisam još gotova s tim, ali mislim da se jako cijeni uloženi trud i napor da govoriš njihov jezik.”

A ono po čemu se Šveđani posebice razlikuju od Hrvata je to da silno poštuju tuđu privatnost. “Pristojno je reći da ti nije ugodno govoriti o nečemu, to je ovdje sasvim normalno. Šveđanima možda treba malo dulje da te prihvate, ali mi se to prihvaćanje čini autentičnije jer si daju vremena da te upoznaju, i zaista cijenim takva prijateljstva. Ljudi se ne bave tuđom nacionalnom, vjerskom, seksualnom pripadnošću. Sve preferencije vezane za hranu se uvažavaju, pa se često sjetim prijatelja vegana i kako bi guštali ovdje.”

Ovdje se ljudi ne bave tuđom nacionalnom, vjerskom, seksualnom pripadnošću, a sve preferencije vezane za hranu se uvažavaju, pa se često sjetim prijatelja vegana

“Zemlja je ekonomski stabilna, društvo funkcionira neovisno o tome koja je stranka na vlasti. Zahvaljujući visokom standardu ljudi si mogu priuštiti obrazovanje, putovanja, izlaske bez osjećaja krivice da su rastrošni. Upravo zato što se osjećaju sigurno i opušteno, djeluju mi psihički zdraviji. Ne produciraju se u skupim krpicama, statusni simboli su znak neukusa i kiča, puno je važnije imati lijep dom nego super frizuru, kvaliteta života je prioritet i sve je puno polaganije, s manje stresa. Trebalo mi je dosta vremena da uvidim koliko sam nervoze ponijela sa sobom iz Hrvatske i koliko je taj stres nepotreban ovdje.”

Apsolutno uživaju provoditi vrijeme u prirodi i općenito svoje slobodno vrijeme. “Vole zdrav život. Većina su ljubitelji dobre hrane i mnogi su vrsni kuhari. Zbog njih sam naučila veseliti se i uživati u malim stvarima, i opustiti. Naučiti se opustiti mi je bila najveća lekcija, ali mislim da sam je uspješno usvojila.”

S preseljenjem u Stockholm njezin je sin David krenuo u predškolski razred. “Sada je u drugom  razredu, ima puno prijatelja, govori jako dobro švedski, a hrvatski čudnim švedskim naglaskom. Sva djeca ovdje nose istu odjeću prihvatljive cijene, ne postoje očite klasne razlike, jako se trude da se djeca osjećaju sretno i zadovoljno u školi i djeca imaju pravo otvoreno se izražavati. U školi se kuha zdrava hrana, i potiču fizičke aktivnosti neovisno o vremenskoj prognozi.”

Sva djeca ovdje nose istu odjeću prihvatljive cijene, ne postoje očite klasne razlike i djeca imaju pravo otvoreno se izražavati. Kuha se zdrava hrana

Dok Danci koriste riječ Hygge, Šveđani imaju izraz Mysig što znači cozy ili ugodno. “Jako ulažu u ljepotu i udobnost svog doma. Taj isti dom je utočište i lijek kad dođe iznimno duga i mračna zima. I upravo taj mysig osjećaj, koji sami kreiramo, pomaže da se othrvamo depresiji, malodušnosti.”

Najljepše uspomene koje je vežu uz Stockholm danas su joj koncert Eminema, prve uspjele cimet rolice, fantastičan tulum za 40. rođendan i sreća njezinog sina kada je shvatio da će mama od sada pa nadalje biti dostupna sve vikende i da će uvijek imati vremena za njega, prvo zaljubljivanje iako je mislila da je to nešto što se neće tako skoro dogoditi, ali i prva uspješno ispričana fora na švedskom.

“Generalni plan je živjeti život do maksimuma, družiti se, čitati, pisati, isprobavati nove recepte, voljeti sebe i voljeti druge. Najviše mi nedostaju moji prijatelji koje doživljavam kao svoju obitelj. Teško mi je što se sad moramo dogovarati kad ćemo se čuti. No, ono što mi sigurno ne nedostaje je ogromna količina mržnje, isključivosti, netrpeljivosti prema bilo kome ili čemu drugačijem, to odbijanje prihvaćanja onog drugog me uvijek iznova frapira.

Ne nedostaju mi rodbinske veze, političke makinacije i kombinacije koje ti na kraju ubiju entuzijazam da pokušaš nešto stvoriti vlastitim rukama, jer prestaneš vjerovati u sebe i u sve one vrijednosti koje su ti roditelji, skromni šljakeri usadili – budi dobar, pošten, vrijedan i sigurno ćeš uspjeti”, zaključuje Jagoda.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
učitavanje...
Više s weba