Kako krenuti vježbati, i ne odustati? Fitness trenerica Zorana Jagodić odgovorila je na hrpu naših pitanja

Ako dvojite krenuti ili ne na vježbanje, i neke stvari su vam nepoznanica, dugogodišnja instruktorica fitnessa demistificirala je taj “teški” početak

Povratak s ljetnog godišnjeg odmora pokazao se kao omiljen period mnogih za startanje s kakvom transformacijom, odnosno vježbačke početke s (uglavnom nerealno) ambicioznim zadanim ciljevima. Ne, neću biti u krivu ako pomislim i da je rujan postao svojevrsna nova godina u donošenju fitness odluka, a sve to mi svakodnevno potvrđuje i Instagram. Upravo ondje sam posljednjih nekoliko dana naletjela na neizmjernu količinu postova u kojima se slavodobitno obilježava povratak u gym iliti #backtogym, odnosno pompozno serviraju obećanja samome sebi za kontinuiranu i discipliniranu predstojeću vježbačku avanturu.

Pravi odabir prave aktivnosti

Ako ste i sami trenutno zapeli u tom vrtlogu ili pak dvojite oko toga krenuti ili ne, sjajan je trenutak da vam u tome pomognemo i pokažemo pravi, ali trnoviti put – bilo u domeni ponovnog uhodavanja u treninge ili pak s početkom vježbanja općenito. Iz iskustva znam da to ponekad nije lako jer sam i sama prošla kroz tu kalvariju neodlučnosti i odgađanja prije točno dvije godine.

Da razjasnim, nikada nisam bila neki vježbački tip, ali sam se stalno kao pokušavala nečim baviti. Barem toliko da umirim savjest i osjetim koju senzacionalnu upalu mišića, a onda ponosno popijem i pokoji šumeći magnezij. Jer, čovjek uvijek treba imati neku fizičku aktivnost, bombardiraju nas time sa svih strana, a i lijepo je povremeno reći naglas, drugima i sebi: ne mogu danas na to i to druženje jer eto, imam yogilates.

U međuvremena sam tako kroz godine isprobala raznorazne pilatese i joge, aerobike ovakve i onakve, jazz dance, bicikliranje, rolanje, tajlandski boks, badminton, tenis, trčanje, bob, biatlon. OK, bob i biatlon nisam, iako je bilo fora za moment nastavi niz. I iako sam se uglavnom poslije osjećala jako dobro, nažalost, očito je to bilo za moj tadašnji, krivo postavljeni mindset nedovoljno jer je baš sve navedeno bilo kratkog vijeka. Iskreno, na ničem se nisam zadržala više od pola godine.

Nedostatak motivacije, možda meni osobno dosadni, monotoni treninzi ili pak obična lijenost, neutrenirani karakter, iskreno, ne znam što je bilo posrijedi, ali vježbanje u teretani, za početak s trenericom (jer vježbe, podsjećam, ne znam izvoditi i opasno je po život da ideš bez predznanja solo, kako kaže Google) činilo se kao posljednja šansa da izbjegnem porazni moment u kojem si na čelo lijepim natpis – izgubljeni slučaj.

Odluka koja je pomaknula tektonske ploče

Tako sam se na godišnjem odmoru u kolovozu 2017. nakon gledanja svoje fotke s plaže i šoka koliko sam se fizički zapustila, u zanosu bijesa instinktivno javila Zorani Jagodić, fitness trenerici s kratkom porukom ‘Upomoć, ja moram nešto napraviti sa sobom.’ Odgovor je stigao vrlo brzo, kao i svi ostali na mojih sto ispaljenih, nervoznih pitanja. A onda? Onda je pao i prvi pravi dogovor za gym, datum i vrijeme.

Što ako mi neka sprava padne na nogu ili još gore, nekog u blizini slučajno ozlijedim?

Neodgovorenih pitanja u mojoj glavi i dalje je bilo na stotine. Što ako budem baš ono jako ful komično šeprtljava? Što ako kod tog prvog ulaska u prostorije teretane umjesto u žensku svlačionicu uđem u mušku? Što ako niti jednu vježbu ne budem mogla izvesti kako treba i sve bude mučenje? Da se nakon treninga tuširam doma ili tamo? Što ako mi neka sprava padne na nogu ili još gore, nekog u blizini slučajno ozlijedim? Što ako svi budu buljili u smislu vidi je prvi put je ovdje?

1000 pitanja, a gdje su odgovori?

Da odjenem duge ili kratke tajice? Majica s rukavima ili bez? Ček, što ako ja budem jedina u majici, a sve ostale djevojke u trendy topićima isklesanih tijela, ispast će da nešto skrivam, a realno skrivam – naslage sala na trbuhu. Ček, zbog čega ja ono uopće idem? Hoće se već nakon tri treninga možda vidjeti da sam nešto napravila? Što ako se budem nesnosno znojila? Jesu li mi tenisice koje sam kupila dovoljno dobre? Što ako opet odustanem od svega? Što ako mi se ne svidi pa se počnem besramno izvlačiti po metodi; e ne mogu doći danas na trening jer mi je pas pojeo tenisicu i onda se više nikad bezobrazno ne pojavim?

Iskreno, razni scenariji su mi okupirali mozak tjedan dana neprekidno prije mog premijernog odlaska u gym tog 1. rujna 2017. Bio je to dan, sjećam ga se kao jučer, kad sam prvi put svojom nogom kročila u teretanu, jedino vježbačko mjesto na kojem se nikad dotad nisam pojavila, a od kojeg sam iz nekih sebi iracionalnih razloga i fiksacija naprosto zazirala.

No sada, nakon dvije godine mogu ponosno reći kako za beznadne slučajeve (poput mene) ipak ima nade. Danas se tako mogu pohvaliti (spontani aplauz) da već dvije godine kontinuirano i vrlo disciplinirano vježbam tri, a ponekad i četiri puta tjedno ako se zalomi – u teretani (ponekad s trenericom, ali i sama), mjestu na kojem se do prije nekoliko godina nikada nisam mogla niti zamisliti.

Uz to, trudim se paziti na prehranu koliko god mogu i svjesna sam cijelog tog procesa, odnosno koliko jedno uključuje drugo, a svemu tome naučila me u teoriji i praksi Zorana Jagodić, instruktorica fitnessa u teretani.

Shvatila sam i priznala samoj sebi da je “nemam vremena ili ne stignem” stvarno samo izlizana isprika koju je lako usvojiti

Upravo uz njezinu pomoć sam u 30-ima konačno pronašla za sebe veliko zadovoljstvo u vježbanju, snagu, hrabrost i odvažnost, ali i ustrajnost, a onda i osobni rast, rezultat – kako u fizičkom smislu, tako i u mentalnom. Najljepši dio u svemu tome je ipak taj osjećaj kad znaš da si nešto dobro napravio sa sobom, a i što sam spontano sve to skupa prigrlila kao sastavni i neizmjerno potrebni dio svog života. Shvatila sam i priznala samoj sebi da je “nemam vremena ili ne stignem” stvarno samo izlizana isprika koju je lako usvojiti. Cijela stvar može se postaviti i uhodati dobrom organizacijom, posloženim prioritetima i snagom volje.

S obzirom na to da sam iz vlastitog iskustva svjesna da je svaki početak težak, i da vidim da se mnogi oko mene bore s tim, odlučila sam u suradnji sa Zoranom demistificirati taj grandiozni početak oko vježbanja općenito te kako se lako i bez previše straha, nelagode i bespotrebnog filozofiranja upustiti u avanturu života.

Tko je zapravo Zorana poznatija i na Instagramu kao #kraljicajaja?

Po struci ima dva zvanja. Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti te instruktorica fitnessa u teretani. Radi kao novinarka, glavna je urednica portala Fitness.com.hr i osobna je trenerica. Ima 40 godina, a za sebe voli reći da je Riječanka sa zagrebačkom adresom koja će svaki slobodan trenutak iskoristiti za naravno, tjelesnu aktivnosti, ali i putovanje, seriju te kakvu dobru knjigu. A kako joj izgleda dan?

“Moj radni dan započinje u 6.30 kada ustajem i pripremam jaja za doručak (smijeh), od 8 do 16 sam u redakciji, a od 16.30 sam u teretani s klijentima. Sad, kad su se svi vratili s godišnjih odmora, imam satove do 22.30. “Kako izdržavam takav ritam već godinama?”, pitanje je koje jako često dobijem. No, ako radite posao koji volite, a ja imam dva takva posla, onda zapravo nikad ne radite već guštate u svakom trenutku svoga radnog dana” kaže mi Zorana koja ističe da je posao glavne urednice zapravo za nju spoj učenja o fitnessu, komunikacije sa suradnicima koji su stručnjaci u svojim područjima i od kojih uči, a poslijepodnevni rad s klijentima joj je prenošenje stečenoga znanja.

Moj radni dan započinje u 6.30 kada ustajem i pripremam jaja za doručak (smijeh), od 8 do 16 sam u redakciji, a od 16.30 sam u teretani s klijentima

Također, ova vrsta rada s ljudima iznimno je veseli i obogaćuje jer kako govori, ljude usmjerava da poboljšavaju kvalitetu svoga života, da održavaju zdravlje, da postižu svoje ciljeve, ali i da neke svoje životne situacije lakše prebrode jer je trening i neka vrsta terapije za stres koji nakupljaju tijekom dana.

Kada krenuti?

“Gle, ljudi vole te neke ‘datume’ kada počinju vježbati, brinuti o sebi, držati dijetu ili što god im je u nekom životnom trenutku važno. Moje mišljenje je da je najbolje početi – danas! Nemojte čekati prve u mjesecu, ponedjeljke ili nove godine da biste krenuli s nekom novom i pozitivnom promjenom u životu.”

Ako ste se pak stvarno odlučili na fizičku aktivnost, Zorana će vam odmah reći i kako tjelovježba ima niz pozitivnih učinaka: mnogi isključivo misle da se radi o poboljšanju fizičkog izgleda, ali to je, kaže, samo posljedica. Osim što su fizički aktivne osobe zdravije, imaju i manji rizik od bolesti i ukupno se životno osjećaju bolje.

“Svima koji dvoje krenuti ili ne, poručila bih da krenu s bilo kakvom aktivnošću. Već sa samo 30 minuta hodanja na dan, napravit ćete puno dobroga za svoje zdravlje, a to je vrijeme koje zaista svi možemo odvojiti u danu.”

Očekivanja klijenta, iskrenost i suočavanje sa stvarnošću

Razgovarajući sa Zoranom, naglašava kako su joj u odnosu trenera i klijenta od prvoga dana bitni iskrenost i povjerenje, ali i da ljudi često dolaze s nerealnim očekivanjima, što je uobičajeno. “Ja uvijek iskreno odgovaram, pojasnim im da to što žele nije moguće u njihovom navedenom roku, ali im isto tako pojasnim što u tom roku realno mogu postići te koliko bi im trebalo da ostvare ono što su isprva htjeli. Taj odnos podrazumijeva i da mi kažu kad im se primjerice ne da vježbati i kad pojedu što možda nisu trebali, ali isto tako – oni znaju da ću ja reagirati ljudski i pronaći način da taj propust poprave i vrate se na pravi put.”

Savjet za sve one strašljivce s dozom nelagode, a koji prvi put dolaze u teretanu vježbati

“Da, mnogi imaju takvu vrstu straha, a i postoji niz predrasuda o gymu: ondje su svi fit, svi će me gledati, neću moći ništa dignuti i sl. Ništa od toga nije točno! Ekipa u gymu najčešće ipak gleda samo sebe.” Ako vam je pak neugodno, Zorana savjetuje da dođite s nekim prijateljem ili poznanikom tko ima iskustva u teretani ili jednostavno da se ohrabrite i dođite sami. “Zabava počinje kada izađete iz svoje zone komfora!”

Važnost usvajanja principa na relaciji trener-klijent

“Svaki klijent je različit, različiti su ciljevi, polazišne pozicije, a jednako tako sve su to ljudi s poslovima, obiteljima, osobnim životima. Dakle, svatko na treninge dolazi s nekim ‘paketom’ koji nosi. Ono što je bitno je da sam ja svakodnevno upoznata s njegovim stanjem, umorom, prehranom, kako bih, ako je potrebno trening mogla prilagoditi. Primjerice, neki dan mi je klijent došao na trening nakon što je noć prije radi posla spavao tri sata. Zamislite da mi to nije rekao i da sam ja krenula s nekim intenzivnim treningom! Vrlo lako bi se on drugi dan mogao probuditi bolestan jer bi mu takav zamor značajno narušio imunitet. Ovako, on je to rekao čim je došao i odradili smo lakši trening, nakon čega je otišao doma odmarati. Ja radim s rekreativcima i njima je trening aktivnost koja ne treba biti najvažnija točka dana oko koje se sve drugo prilagođava. Njihov trening treba biti pomoć u rješavanju stresa, održavanju zdravlja i boljeg raspoloženja i naposljetku boljeg izgleda i većeg samopouzdanja, a ja sam tu tko im pomaže na tom putu.”

Kako izgleda dobro odrađeni trening za koji je potrebno nekoliko ključnih faktora

Motivaciju, fokus (koncentraciju) i pravilno vođenje Zorana navodi kao sveto trojstvo jer trening je vrijeme koje imate samo za sebe i tako ga trebate i iskoristiti. Cilj je da se isključite od svega što vas muči u ostatku dana. To je XY minuta u kojima možete učiniti nešto dobro i nakon toga se osjećati puno bolje. “Dakle, potrebna je motivacija da trening odradite kako treba, fokus odnosno koncentracija da razmišljate o vježbama koje izvodite, da ih odradite koncentrirano i ispravno te pravilno vođenje koje zahtijeva da trening ima glavu i rep: uvodni dio u kojem ćete se zagrijati, središnji dio u kojem ćete odraditi planirane vježbe te završni dio istezanja i hlađenja. Nakon treninga, cilj je osjećati se bolje, kako fizički, tako i mentalno.”

Loši dani, pad motivacije i što napraviti

“Neki moji klijenti vježbaju sa mnom već godinama i odavno su prestali biti samo klijenti. Mi zajedno prolazimo i dobro i loše što im se u životu događa, dijelimo sretne i manje sretne trenutke i treninge prilagođavamo upravo tome. Naš je odnos sazdan na razumijevanju, povjerenju i razgovoru i upravo zbog toga ne postoje osuđivanja, ali ne postoje ni skrivanja i neiskrenost.” No, kada motivacija klijentu opadne onda je vrijeme, kaže Zorana, za svojevrsni reset, odmor i da pojedu što god žele. “U takvim situacijama ponekad umjesto treninga s njima pojedem i sladoled, ali i razgovaram kao prijatelj, bez pressinga ili osuđivanja. To je formula koja uvijek uspijeva, a oni se nakon toga vraćaju iznova motivirani i željni treninga na visokom nivou.”

I trener može imati loše dane, a što onda?

“Naravno, i ja imam dane kad bih najradije ostala u krevetu, pa tko ih nema! Ja nikada pred svojim klijentima ne skrivam takve dane i tada se naše uloge na neki način preokrenu: oni meni pomognu da budem bolje, ja odradim treninge s njima, nasmiju me i na kraju opet svi doma odemo sretniji i zadovoljniji.” U cijeloj toj priči, neosporiva je tako činjenica da vježbanje potiče lučenje hormona sreće i na treningu svi imamo nadohvat ruke sredstvo kojim možemo postati sretniji, a na nama je samo, poručuje, da ga iskoristimo.

Važnost prehrane o kojoj zapravo uvelike ovisi i rezultat

Ne kaže se bezveze da je prehrana 80% svega, a trening samo 20%., i to je jedna od prvih teza na koje će vas Zorana stalno podsjećati. “Ja uvijek ponavljam, nema tog treninga koji može popraviti lošu prehranu i tu nema filozofije. Stoga, kad mi netko kaže da želi trenirati da bi mogao i dalje loše jesti, bez imalo problema mu direktno kažem da je takav trening gotovo besmislen. A što se tiče gladovanja, klijenti nisu i ne smiju biti gladni – glad dugoročno nije rješenje i u prvoj prilici da posegnu za hranom u stanuju gladi, svi će to učiniti, a tada će njihov izbor najčešće biti nešto najgore, poput pekare.” objašnjava i podsjeća kako cheat day ipak ima svoju funkciju – kako mentalnu tako i fiziološku, a ističe i kako ona nije protiv njega, ali pod uvjetom da tijekom tjedna jedete 100% po planu. “Ako kroz tjedan niste jeli potpuno ‘čisto’, tada je cheat day zapravo varanje sebe i zaista vam ne treba. Naime, često se pojam cheat daya koristi i kad treba i kad ne treba da bi se opravdala loša prehrana.”

Intenzitet treninga i prvi rezultati

Na ovo klasično i često prvo pitanje Zorana pojašnjava kako su tri treninga tjedno sasvim dovoljna za početnika. “Već nakon mjesec dana mogu se vidjeti prvi rezultati (naravno, uz primjerenu i cilju prilagođenu prehranu). Uz tri treninga tjedno osoba ima i dovoljno vremena za odmoriti se, ali i za imati život.”

Solo vježbanje, ono s trenerom, grupni treninzi ili pak kombinacija

“Znate kako se kaže ‘loš trening je samo onaj koji niste odradili’. Ne može svatko raditi s osobnim trenerom, ali svatko može vježbati. Fitness centri imaju zaposleno osoblje koje će svakom novom članu pokazati vježbe i upoznati sa spravama i to je nešto što početnici trebaju iskoristiti kako bi naučili pravilnu izvedbu vježbi i spriječili ozljede. Također, tko ne želi u gym uvijek može birati grupne treninge koji također imaju neke svoje prednosti. Uglavnom, moj savjet svima je da se pokrenu, netko će u gym, netko na grupne treninge, netko će uzeti bicikl i ići se sam voziti, a netko će šetati po kvartu svaku večer. Nevažno je što ćete od toga raditi, važno je da se krećete.”

Zadovoljan trener jednako zadovoljan klijent i obrnuto

“Veseli me kad su klijenti sretni. Ponekad je za to potrebno par kilograma manje na vagi, ponekad ih treba pohvaliti netko do čijeg mišljenja im je stalo, a ponekad sruše osobni rekord i tome se zajedno veselimo. Mi se nekako uzajamno punimo pozitivom u svakom susretu i svi njihovi uspjesi, mali ili veliki su i moji i obrnuto, i tako se uzajamno motiviramo i ‘dižemo’ kad imamo manje dobre dane.”

Prijateljski odnos i kvalitetan pristup idealni su za suradnju

Na tu temu Zorana mi govori da njezini klijenti najviše cijene njezinu ljudskost, prijateljski pristup i način na koji s njima radi. “Oni uvijek odrade sve što im ja zadam, iako nema ni vikanja ni tjeranja, ni nekih osjećaja da moraju raditi nešto što ne žele. Također, svima uvijek objasnim što rade kojom vježbom, a pritom to pojasnim jasnim načinom i jasnim jezikom.” Naime, danas često treneri mistificiraju treninge i pojmove, valjda u želji da ispadnu pametniji, a Zoranina metoda je potpuno suprotna i njezini klijenti nisu zatrpani pametnim pojmovima, a svi znaju što i zašto rade na svakom treningu.

Treniraju li treneri i kad to uopće stignu

“Ma ja zapravo uopće ne treniram, to je sve genetika. Šalim se, treniram 3-4 puta tjedno. Imam klijenticu s kojom treniram jer se jako dobro kužimo na treningu: nekad ona povuče mene, nekad ja nju, a nekad odradimo nabrijano i popadamo svaka na svoju stranu na kraju treninga. Uglavnom, uvijek je zabavno. Moji fitness ciljevi su biti zdrava i doživjeti stotu. Šalim se.”

Život bez vježbanja je nemoguća misija

Iznenadilo me kad mi je rekla, ali Zorana u gymu vježba već 23 godine. Prije toga je igrala tenis i ne može zamisliti svoj život bez treninga. Kaže mi kako joj trening donosi samo dobro: dobro raspoloženje, dobro zdravlje, dobar osjećaj, dobro samopouzdanje. Upravo zbog toga, SVI bi se, poručuje, trebali baviti nečime, bilo čime. “Ovisno o afinitetima i mogućnostima, ali svatko bi trebao izdvojiti vrijeme u danu za neku aktivnost.”

Benefiti fitness život na Instagramu i dijeljenje savjeta te anegdota

Osim i što je prilično aktivna na Instagramu, ali i Facebooku, otkriva mi i kako je njezina ideja u domeni društvenih mreža zapravo stvoriti zajednicu ljudi koji će međusobno jedni druge motivirati, dijeliti ideje i znanje. Na svojim profilima dijeli tako redovito jednostavne recepte, vježbe, ali i neke komične trenutke sa svojim klijentima. Također, tu su i ideje kako provesti vikende, gdje otputovati i jesti, a pritom prije svega želi biti iskrena, bez glumatanja. “Po reakcijama ljudi koje svakodnevno dobivam, ljudi traže takav sadržaj: ja sam jedna od njih, oni meni daju savjete, ja ih poslušam i javim feedback i upravo to je ono što želim: zajednicu onih koji brinu o sebi, vole zdravo jesti i aktivni su i sve to doživljavaju opušteno i kao zabavu.”

Famozno mrtvo dizanje, a svi uvijek imamo i jednu mrsku vježbu

Ovakav razgovor nije mogao završiti bez da je pitam jedan fitness klasik, a to je koliko diže u mrtvom dizanju. Zorana se smije i govori kako je tu negdje oko stotke. Uz to, potiho mi je kazala i kako ima vježbu koju prezire izvoditi, a to su famozni bugarski iskoraci. “Najviše hejtam, a opet, redovno radim te bugarske iskorake. Radim ih i psujem, ali istovremeno znam da će mi guza nakon njih izgledati top, pa stisnem zube i radim dalje.”

A ako ste mislili da je nakon ovog intervjua moj susret sa Zoranom samo tako završio, ne, nije, nego se dogodio kružni trening koji je završio s nekoliko ubojitih serija tzv. marinaca, a kao šlag na tortu, taj dan bio mi je i cheat day. Pobjeda!

*Hvala MoFit teretani i fitness centru za ustupljeni prostor za snimanje