Franka nam je bila u redakciji i pričala o karijeri i ljubavi. Na kraju smo je zamolile da oponaša Dragu Ćosića
Franka Batelić se prije pola godine vratila na scenu, a sad opet radi puno i stalno. Uspjele smo je nekako uhvatiti između proba pa nam je došla u redakciju. Snimile smo istina-izazov s njom i porazgovarale o karijeri, pauzi od glazbe, Svjetskom prvenstvu, odrastanju na Rapcu i Eurosongu
Sad je već prošlo nekih šest mjeseci otkako se Franka vratila glazbi, barem profesionalno. Prvo je otvorila javno profil na Instagramu, pa je objavila slike sa snimanja spota, a onda je izbacila pjesmu i video spot S tobom.
Nakon toga je samo nastavila raditi, jako naporno, pa je u međuvremenu izbacila još jednu stvar Kao ti i ja, snimila spot za nju, bila na Eurosongu, pogledala sve utakmice Hrvatske na Svjetskom i stigla nam doći u redakciju taman između proba i ostalih stvari koje dnevno obavlja.
Priznala nam je da, iako je na kraju sve super ispalo, nije znala što očekivati nakon duge pauze i s obzirom na sve genijalne pjevače danas kod nas.
“Nije mi bilo svejedno kada smo izbacili pjesmu S tobom. Znaš, nema te toliko dugo vremena i nemaš pojma što očekivati i uz sve te super glazbenike zadnjih godina… Zapravo, nisam očekivala ništa, ali kad su počele stizati poruke i nakon S tobom i nakon posljednje pjesme Kao ti i ja, bila sam u pozitivnom šoku”, priča nam Franka.
I stvarno, i jedna i druga stvar postale su hitovi, puštaju se na radiju, novi spot je izbacila prije šest dana i već skuplja sumanuti broj pregleda.
Točno znam što se događa u kojem trenutku iza kamere
“Spot smo snimali kraj Rovinja, na svjetioniku Sv. Ivan na Pučini. Sandra Mihaljević i Igor Ivanović su zaslužni za režiju, a sve smo dogovorili relativno brzo. Spot je ispao totalno super. Potpuno mi je jasno i zašto, kako ne bi uz ljepote naše obale i mora”, priča.
“Nekako, baš je bila pozitiva na setu i to se u spotu osjeća. I zanimljivo mi je kako, svaki put kad gledam spot, točno znam koje su bile situacije iza svega, što je pas radio u tom trenutku, kako smo se zabavljali, ma sve.” A u pjesmi je, osim Franke, i gospel dio koji su snimili pjevači iz glazbene škole Husar & Tomčić. A to je nešto što je isto na neki način skroz slučajno tako ispalo.
“S Ivanom i Martinom iz škole Husar & Tomčić sam radila i pred Eurosong. Puno su mi tada pomogle i jako sam im zahvalna, često sam odlazila kod njih na vježbanje, jer ipak za ta dva tjedna u Portugalu moraš vježbati i paziti na svaku sitnicu, da ti ne pukne glas, da se ne potroši, ne umori. Ipak je tamo dosta naporno.
Tjedan prije nego smo snimali Kao ti i ja u studiju, bila sam na njihovom koncertu i stvarno su mi bili nenormalno fenomenalni. Već su me prije i iznenadili obradom pjesme Crazy, tako da smo ih zvali da snime gospel dionice. Kad smo producent Branimir Mihaljević i ja došli u studio i trebali odabrati dio koji ćemo staviti u pjesmu, nismo znali što uzeti, jer nam je sve zvučalo pregenijalno”, objašnjava. Za album planira baš zbog toga snimiti i ‘all gospel’ verziju pjesme, to svi moraju čuti.
Osim pjesme, svi su nakon što je spot izbačen komentirali Frankin stajling ondje, jer nam svima izgleda prilično neprepoznatljivo. “Taj stajling mi je smislila moja prijateljica i osoba s kojom već godinama surađujem, moja stilistica Jasenka Tudor Bevanda. I baš smo išli na taj robinzonovski đir, Plava laguna… Donijele smo tamo hrpu odjeće, malo improvizirali, sve to skupa složili i na kraju je ispalo opušteno, ljetno i lijepo”, dodaje Franka.
Eurosong se trebao dogoditi baš u ovom trenutku
Osim novih pjesama, malo nakon što se vratila u glazbu odlučeno je da će nam ona ove godine biti predstavnica na Eurosongu. I iako o nastupu ondje razmišlja još otkad je bila mala, čak je skoro i otišla na Eurosong nakon Dore 2009., drago joj je da se to dogodilo baš sad. Sve prije bi bilo prerano.
“Otkad sam bila klinka, pratim Eurosong i želja mi je bila jednom stati na tu pozornicu. Ali, sad kad gledam, te 2009. sam bila jako, jako mlada i drago mi je da se to nije tada dogodilo. Jer, ne bih to tada proživjela kako treba, za ovo odraditi trebaš biti iskusniji. Ponajviše je to avantura koja je psihički jako naporna, svatko se osjeća prozvanim da ti može nešto reći, i razumijem to, ali sam na kraju krajeva isto čovjek i sve što netko drugi kaže, normalno, mene dira i pogađa. Drago mi je da mi se Eurosong dogodio baš sada”, govori.
Nakon nastupa sam pola sata plakala. Okej, emocije su tu, ali nisam baš očekivala da ću to tako emotivno doživjeti, pogotovo zato što me inače ne može baš sve rasplakati
“A Portugal? Meni je ondje bilo stvarno divno. Ma, slobodno ga mogu nazvati iskustvom života. Nemam nikakvo negativno iskustvo i ne bih apsolutno ništa promijenila da sad moram sve opet. Tim koji je bio ondje sa mnom je bio super, i svi ljudi koje smo tamo upoznali, ali naravno, bilo je i zahtjevno i naporno, kao i svakome tko je nastupao.
Fascinantno mi je bilo to da bi se, prije svake probe, prije svakog tog nastupa na pozornici, isključila normalna Franka i uključila ta ‘neka druga osoba’. I kad sam sišla s pozornice polufinalne večeri preplavile su me takve neviđene emocije da sam plakala pola sata, a to mi se nikad nije dogodilo jer ja stvarno nisam takva. Ne pokazujem baš lako osjećaje i ne rasplače me bilo što, ali ovo je bilo skroz ludo”, sjeća se.
Nastupa prije koncerta Beyoncé se skoro uopće ne sjećam
I tako to obično bude, ludo i nestvarno, na svim nastupima, priča nam Franka. A naravno da smo se onda morale uhvatiti i njezinog nastupa prije velikog koncerta Beyoncé u Areni Zagreb 2013. Dobro, toga se malo manje sjeća…
“Iako smo se kratko upoznale i kratko bile zajedno u razgovoru, naravno da to pamtim. Ali, meni je to tada bilo toliko nestvarno i bila sam toliko uzbuđena da se malo čega s tog nastupa ustvari sjećam. To vam se meni dogodi. To mi se još nekoliko puta dogodilo na nekim predobrim koncertima koje sam slušala u publici. Recimo koncerta Paola Nutinija se ne sjećam uopće, znam samo da mi je bilo super.”
Malo ti bude čudno kad idol iz djetinjstva odjednom stoji pred tobom, ali brzo shvatiš da je i ona, na kraju krajeva, samo žena. Okej, žena kojoj se diviš na svemu što je dosad postigla i koja je fenomenalna, ali i dalje je samo žena
“E, isto je bilo i to prije Beyoncé, jer mi je to stvarno bila ogromna stvar i velika čast. Mislim, čudno je to kad tvoj idol iz djetinjstva odjednom stoji ispred tebe i priča s tobom, stvarno je jako, jako lijepo. Ali, na kraju, i ona je samo žena. Doduše, fenomenalna žena kojoj se divim na svemu što je postigla do sada, ali je i dalje samo žena. Sad u subotu u Poreču nastupam s bendom prije Rite Ore, tome se isto veselim”, govori.
Da, Franka sutra ima nastup u Poreču na Rise Up festivalu, a svi znamo da je sutra i utakmica Hrvatska – Rusija. Franka će za našu reprezentaciju, u kojoj igra i njezin partner Vedran Ćorluka, ako to netko još uvijek ne zna, ovaj put navijati iz Istre.
Ovaj put navijamo iz Poreča, a utakmica protiv Danske… Jao
“Utakmicu u subotu pratimo iz Poreča, a ona s Danskom… Ta je bila užasavajuća. Morala sam to doma pogledati u miru jer da sam bilo kamo otišla, ne bih imala živaca to pogledati do kraja. I ovako sam ugasila televiziju kad su bili penali i slušala sam što kaže susjedstvo, jer svi ljudi su tada okolo vikali i navijali.
Upalila sam TV taman na zadnjem jedanaestercu Rakitića i onda je krenula opća euforija nakon gola, naravno. Ako u subotu dečki prođu dalje, na polufinale sigurno idem u Rusiju”, priča, a onda sam je sjetila na onu fotku nje i njihova psa Oskara koju je Vedran objavio na svom Instagramu nakon pobjede.
Njemu je ta fotka bila jako slatka pa ju je odlučio objaviti. Nisam baš očekivala da će postati javna, ali je na kraju ispalo skroz simpatično
“Ja sam njemu to poslala. ‘Evo, ja i Oskar doma, gledamo utakmicu…’ I njemu je to bilo jako slatko pa ju je objavio. Poslala sam mu tu fotku zapravo prije utakmice i stvarno nisam očekivala da će staviti na Instagram, ali na kraju je ispalo super simpatično”, govori.
“I ne smeta mi to, zapravo. Ono što mi možda malo smeta kod Instagrama je to neko predstavljanje života koji zapravo nije pravi… Tako da se ja trudim predstaviti svoj život kakav je, normalan život. I onda Vedran to još dodatno ponormalizira”, dodaje i smije se.
Ona i Vedran sad su skupa već šest godina i iako oboje imaju svoje karijere i hrpu posla na različitim stranama svijeta i ne viđaju se možda toliko često, tako su jednostavno naučili funkcionirati. “Od početka smo mi nekako naučeni na to da nismo stalno zajedno. Kad uspijemo spojiti mjesec, dva, to je nama privilegija. A i nekako na ovaj način mnogo više cijeniš to vrijeme zajedno. Nikad nam to nije prestalo biti čudno, naravno, pa jedva čekamo uhvatiti malo slobodnog vremena zajedno. Iako, sumnjam da će to biti tako skoro”, objašnjava nam simpatično Franka.
Nisam se osjećala ugodno, znala sam da moram napraviti pauzu
Slobodnog vremena trenutačno ima manje nego ikad, stvarno naporno radi, snima, pjeva, nastupa, ali to joj je kaže bilo i očekivano nakon stanke od glazbe koju je uzela. Isto tako, zanimalo nas je što je u tom razdoblju točno radila, jer uvijek se nekako širi sedam različitih verzija te priče koje, pretpostavile smo, nisu baš točne.
“Mnogo stvari o meni, ma zapravo bilo kome u javnosti, nije baš provjereno… Ali, ja sam uglavnom izbivala sa scene zato što sam privodila kraju Pravni fakultet, živjela sam tu u Zagrebu, u Rusiju sam odlazila i odlazim kad stignem, ali faks je bio glavni razlog. I jednostavno, znaš… Došla sam do svojevrsnog zasićenja, tata mi se u tom razdoblju razbolio, i sve to skupa mi je bilo baš previše”, priča.
“Jednostavno se nisam osjećala ugodno u tom svijetu javnosti i znala sam da moram uzeti pauzu da bih nakon toga mogla kvalitetno krenuti dalje. Okej, ta pauza je bila malo dulja nego sam planirala, ali kad sam čula pjesmu S tobom kod Branimira u studiju znala sam da ću s tom pjesmom izaći. Dugo sam tražila pjesmu i prije toga, ali sam se htjela vratiti bez kompromisa, da budem potpuno u tome i da bude genijalno. Tada se dogodila S tobom.”
I kao da su svi jedva dočekali Frankinu glazbu, jer su sve pjesme nakon povratka dobile nevjerojatno pozitivan feedback. Ali, uskoro je osim klasičnih nastupa, na kakve smo od nje navikli, čeka i još jedan nastup u mjuziklu The Great Gatsby. Prvi je put s njima nastupala potkraj prošle godine i to je, na neki način, bio početak povratka na scenu.
Odrastala sam na kvalitetnoj glazbi, oduvijek sam njome okružena i drago mi je da su me opet pozvali u Gatsbyja
“U tom sam mjuziklu dosad pjevala jednom, a sad u kolovozu imamo još jedan nastup, u Areni Pula. Jako sam zahvalna da su me opet zvali da dođem otpjevati tu dionicu. Meni je to prekrasno bilo i prvi put.
I inače obožavam balete i jako volim klasiku, jer sam odrasla na takvoj, kvalitetnoj glazbi i na jako raznolikoj glazbi i meni je ta pjesma, Immortal feeling, koju izvodim, baš za naježiti se fenomenalna. I nakon prvog nastupa su me zvali da s njima idem na europsku turneju u svibnju i lipnju, ali kako je došao Eurosong, nažalost nisam mogla”, priča.
Odrastanje na Rapcu, u šumi, na plaži, na moru
A kad je spomenula glazbu koju voli i glazbu koju je slušala kao mala, morale smo je malo sjetiti djetinjstva. Odrastala je u Rapcu, u glazbenoj obitelji, a njezin tata Damir i mama Ingrid oduvijek su nju i brata okruživali kvalitetnom glazbom.
“Ja sam rođena u Rijeci, ali samo zato što u Rapcu nemamo bolnice. Jako mi je smiješno kad negdje pročitam da sam iz Rijeke. Okej, jesam, ali dva dana nakon rođenja u Rijeci sam prebačena u Rabac. I sad, sve više kako odrastam shvaćam kolika je prednost odrastanja u malom mjestu, uz more, uz određeni krug ljudi s kojima cijeli život poslije ostaneš obitelj.”
“Naše djetinjstvo je doslovno uvijek bilo vani, na ulici, u šumi, na plaži, na moru. Kad to usporedim s današnjom djecom, totalna je razlika. Mislim, svatko će reći da je njegovo djetinjstvo bilo bolje. Ova generacija sad ima mobitele, mi smo imali enciklopedije.
Ja sam ih apsolutno obožavala, pregledavala, čitala, gledala slike, prelistavala, a moja sestričnica danas to uopće ne doživljava na taj način jer joj je sve dostupno na internetu. Ali da, i meni je naše odrastanje bilo najbolje ikad. Brat i ja smo doslovno po cijele dane bili vani i nona bi nas u nekom trenutku onda samo zvala ‘Nikolaaa, Frankaaa, ručaak!’ U školu se išlo pješice, ma bilo nam je prezabavno”, govori.
Stalno sam doma mami i tati nosila životinje, mačke, pse. Danas bih najradije udomila 15 pasa, ali mi moj životni stil to baš i ne dopušta, nažalost. Zato imam Oskara
“Ja sam, također, oduvijek odrastala uz životinje, mačke, pse. Moji roditelji su redovito morali prihvaćati mačke, pse, sve žive životinje koje sam ja nosila doma. Donijela sam psa Cece u prvom osnovne s ceste i ona je s nama bila 18 godina. Ta ljubav prema životinjama je i danas ogromna i radim sve što mogu kako bih pomogla azilima.
Najradije bih doma imala 15 životinja, najmanje, ali moj životni stil mi nažalost to baš i ne dopušta. Ali, evo sad imamo Oskara koji je presmiješan i tvrdoglav za riknut. Obožavamo ga”, dodaje, a onda smo se opet malo vratile na glazbu.
“Meni je moj tata oduvijek prenosio tu ljubav prema glazbi. Brat i ja smo odrasli uz baš kvalitetnu glazbu, nikad nismo slušali dječje pjesme, i meni je to bilo normalno. Sjećam se da sam prvi put na pozornicu stala sa dvije godine. Držala sam ruke na ušima i pjevala, a mama je bila sva u šoku u prvom redu. Presmiješna scena.
Onda sam se upisala u zbor Mini Cantanti i to je bilo toliko genijalno. Stalno smo putovali zajedno, upoznavali hrpu ljudi, uvijek smo bili uspješni na natjecanjima. Zato roditeljima i savjetujem da djecu, ako imaju afiniteta prema glazbi, upišu u neki zbor jer je to toliko super iskustvo i za druženje i za učenje”, objašnjava Franka koja, osim pjevanja, svira i klavir za koji je završila glazbenu školu.
Silno sam htjela ići u Boston na Berkeley, a onda sam dobila stipendiju i otputovala na godinu i pol, pa se vratila i još jednom preko ljeta
“Klavir sviram i to mi mnogo pomaže, jer, super je znati svirati klavir pa možeš samog sebe pratiti, ako skladaš možeš nešto i odsvirati na klaviru. Sviram, ‘kao’, i gitaru, ali bih možda više rekla da je nabadam, na feštama”, govori.
Iako joj je malo žao što nije otišla na akademiju i dodatno usavršila znanje klavira, to očito nije bio put kojim je trebala ići. A u glazbenom smislu, put ju je, umjesto na akademiju, odveo u Boston, na Berkeley.
Amerikanci su drugačiji, ali od njih se može podosta naučiti
“U Americi sam ukupno bila godinu i pol i onda još jedno ljeto. Živjela sam u Bostonu i stvarno se toga svega sjećam po super stvarima. Ali, stvar je u tome da sam ja nekako oduvijek, i svaka čast mojim roditeljima, kao neki nomad. Od svoje 12 godine putujem. Stalno sam htjela ići negdje, i oni bi me svuda puštali, svuda su me slali, putovali smo gdje god smo mogli. Kroz srednju školu sam svako ljeto bila u Londonu ili već negdje… I onda sam baš jako htjela otići na koledž u Boston.
Dobila sam stipendiju, otišla sam tamo i ispalo je genijalno. Toliko bistrih i kreativnih ljudi sam upoznala tamo i to me sve skupa jako usmjerilo, najviše u glazbenom stilu. Recimo, i dan danas kad vježbam radim to onako kako sam ondje naučila. Ondje smo nastupali s raznim ansamblima, čak i prije Stevieja Wondera. A onda sam se nakon tog usavršavanja ipak vratila u Hrvatsku”, govori Franka koja je u Americi, osim glazbene hrabrosti, pokupila i malo one životne.
Njihovo samopouzdanje je ogromno. Čak i ako možda nisu vrhunski u tome što rade i ako nisu najbolji, oni će se znati predstaviti kao da jesu
“Amerikanci su puno drugačiji od nas. Nešto što posebno pozitivno od njih možeš naučiti je ta predanost redu, radu i disciplini. I njihova vjera u sebe je nevjerojatna. Oni imaju strašno puno samopouzdanja, pa čak i ako nisu neki vrhunski glazbenici oni će ti ponosno reći: ‘I’m a singer, songwriter’. Mi to nemamo, i nama toga fali, fali nam te određenosti i probojnosti, baš na tome treba raditi.
Meni je uvijek nekako neugodno sebe tako predstavljati; ja sam Franka, ja sam glazbenica, poslušaj moju novu pjesmu. A ondje je to, recimo, posve normalno. Na jednoj audiciji na kojoj sam bila, recimo, jedna je cura došla toliko samouvjereno i počela pričati o tome što je sve radila. Ona će se predstaviti na taj način i možda će baš ona dobiti ulogu zbog tog stava. Moram priznati da me to tada malo nerviralo, ali trenutačno i dalje radim na tome da učim od njih na ovakvim stvarima”, objašnjava.
Odrastala je uz glazbu na engleskom jeziku
Osim tog samopouzdanja, kod Amerikanaca se Franki sviđa i generalno glazba koju stvaraju. Mi smo kao male slušale njezine pjesme i MTV, a ona je odrastala, između ostaloga, na pjesmama Madonne, Michaela Jacksona i Queena, koji su prilično utjecali na nju. Pa i sama, zato, snima i pjesme na engleskom jeziku, među njima i Crazy za Eurosong.
“Svi oni, kao i David Bowie i Aretha Franklin, su mi godinama bili najveća glazbena inspiracija. Odrasla sam uz MTV, VIVA-u i nekako sam odmalena pod utjecajem Amerike i glazbe na engleskom jeziku, pa mi je prirodno pjevati na engleskom. Ali to hoće li pjesma biti na engleskom ili hrvatskom, ovisi o mnogo faktora. Zapravo nismo imali namjeru snimiti pjesmu za Eurosong baš na engleskom, ali se to jednostavno tako dogodilo nakon što smo razradili melodiju”, dodaje.
I da, naravno da smo cijelu ovu priču opet završile glazbeno. Zamolile smo Franku da nam sastavi svoju playlistu za preslušavanje tijekom ljeta. Potpuno nam je genijalan odabir, hvala Franka!
Frankina ljetna playlista za Super1
-
-
- Bob Marley – Three little birds
- Bill Whiters- Just the two of us
- Aretha Franklin – Rocksteady
- Buena Vista Social Club – Chan Chan
- Ornella Vanoni – L’appuntamento
- Cubismo i Josipa Lisac – Na Na Na
- Roisin Murphy – Plaything
- Jamed Bay- Wild Love
- David Byrne – Eveybody’s coming to my house
- Chaka Khan – Like Sugar
-