Nekad je nužno odabrati stranu
GIRL POWER

Bibi Andersson bila je jedna od najvećih muza Ingmara Bergmana, ali muški pogled ju nije definirao

FOTO: Wikimedia Commons/TMG CREATIVE

Andersson je bila velika glumica, a Bergman je, kao i većinom svojih muza, na svojevrstan način bio opsjednut njome

U nedjelju, 14. travnja, u 84. godini života nas je napustila velika švedska glumica Bibi Andersson. Bila je velika zvijezda kroz tri desetljeća 20. stoljeća, a sve zahvaljujući Ingmaru Bergmanu kojem je bila muza od 1951. No, iako je zahvaljujući njemu njen glumački talent prepoznat u cijelom svijetu, Andersson je tijekom cijele karijere bila izrazito dosljedna sebi.

OD REKLAME ZA SAPUN DO ZLATNOG DOBA HOLLYWOODA

Talent Bibi Andersson kojoj je pravo ime Berit Elisabeth, otkriven je u reklami za sapun koju je snimila s Ingmarom Bergmanom kad je imala samo 16 godina. Njezina je karijera tada počela s ulogama skandinavske Doris Day, kako je to opisao Varietyjev Owen Gleiberman. U kratkom je roku nakon toga postala prepoznatljiva po svojoj melankoličnoj senzualnosti koju je Bergman obožavao. Bio je gotovo opsjednut licima i osobnostima svojih muza među kojima su osim Andersson bile i Liv Ullman, Harriet Andersson i Ingrid Thulin, a sa svima je i izvan seta imao privatne ljubavne odnose.

Od početka 50-ih do kraja 70-ih godina, Andersson je glumila u 11 Bergmanovih filmova među kojima su “The Seventh Seal”, “Wild Strawberries”, “Brink of Life”, “The Magician”, “The Passion of Anna”, “The Touch” i psihološka drama “Persona” za koju je nagrađena švedskom prestižnom Gulbagge nagradom za najbolju glumicu.

OTPOR MUŠKOM POGLEDU

Njegovi su filmovi tipični po tome što proizlaze iz tzv. male gazea odnosno muškog pogleda koji je opčinjen ženskom prisutnošću. Likovni kritičar John Berger opisao je to rekavši da “muškarci glume, a žene se pojavljuju. Muškarci gledaju žene. Žene gledaju sebe kako bivaju promatrane od strane drugih. To određuje ne samo većinu odnosa između muškaraca i žena već i odnos žena prema samima sebi.” Andersson je u tome bila posebno vješta jer je na platnu uvijek djelovala vrlo ranjivo i otvoreno prema publici.

No, na sebi se svojstven način uspjela oduprijeti tom muškom pogledu. Tome je zasigurno doprinijela i, u 60-ima još uvijek kontroverzna tema ženskih odnosa u “Persona”, kao i činjenica da je to bila prva uloga na koju je Andersson bila zaista ponosna dok je sve dotadašnje okarakterizirala kao otrcane. Tu se zauvijek odmaknula od uloge žene koja je jednostavno lijepa i pokazala da ona može imati emocije, ali i veliku snagu u sebi. Kad ju je Bergman jednom nazvao svojom glumicom kao i većinu drugih, navodno mu je slavno odgovorila: “Ja pripadam samo sebi.”

Nakon 30 godina u Hollywoodu, i dalje se nije mogla povezati s pojmom globalne zvijezde s kojim se tobože trebala povezati nakon rada s Bergmanom. U 80-ima se pojavila u danskom filmu “Babette’s Feast”, a nakon toga nastavila glumiti u švedskim kazalištima i na televiziji. Preminula je u dobi od 83 godine nakon dugogodišnje paralize koju joj je uzrokovao moždani udar 2009. godine.