Anđela Buljan Šiber prva je žena na čelu HURA-e. Razgovarala sam s njom

Žena kojoj je za rukom polazilo sve od strateškog planiranja do digitalnog marketinga

Ako u Hrvatskoj ozbiljno djelujete u području digitalnih agencija, ime Anđele Buljan Šiber vjerojatno vam je dobro poznato. Vlasnica je uspješne agencije Izone, jedna je od ključnih figura u organizaciji Dana komunikacije, a nedavno je i došla na čelo Hrvatske udruge društava za tržišno komuniciranje, HURA-e. Sve mi je nabrojano, a posebice ovo posljednje u nizu, poslužilo kao odličan povod da je pozovem na razgovor. Moje je prvo pitanje bilo ono u vezi nove titule, predsjednice uprave HURA-e. Je li je ta odluka iznenadila, je li joj se nadala?

“U profesionalnim udrugama nema tog momenta iščekivanja i napetosti kao na primjer na dodjeli Oskara (smijeh). Nekako se sve prirodno događa. Svi se trudimo oko razvoja tržišta koliko možemo i uvijek dođe red na nekog da malo više potegne (smijeh). Ja sam bila u Upravi prije osam godina kad sam zapravo shvatila koliko je za struku bitan naš osobni angažman i od tad sam dosta aktivna, a ostalo je povijest”, polako mi objašnjava. Na pitanje što sve to znači za nju osobno, odgovora iskreno – dodatnu obavezu. Ipak, dodaje, svi moramo biti spremi uložiti dodatnu energiju kako bismo napravili bolje društvo.

Agencija kao ljubav na prvi pogled

Za sve one koji nisu dio agencijskog svijeta, zamolila sam je da pobliže opiše aktivnosti HURA-e, kao i svoje nove zadaće. “HURA je strukovna udruga u sektoru tržišnih komunikacija u Hrvatskoj. Naravno, najpoznatiji smo po organiziranju Dana komunikacija. Najvažnija djelatnost HURA-e, u kojoj kao predsjednica Uprave imam veliku ulogu, svakako je borba za poboljšanje tržišnih uvjeta i napredak čitave industrije. Dakle, nastavljam biti aktivna kao što sam bila i dosad, samo u većem intenzitetu”, nastavlja.

Njezina je tzv. agencijska priča započela nakon što je dala otkaz u McCannu i osnovala svoju agenciju. Zanima me kako danas gleda na tu svoju odluku, smatra li je hrabrom. “Ja bih rekla da je moja agencijska priča počela kad sam došla u McCann kao studentica. To je bila ljubav na prvi pogled. Zaljubila sam se u agencijski život i dan danas mislim da je to pravi posao za mene.

A što se tiče odlaska iz McCanna gdje sam provela jedan genijalan period života mogu samo reći da promjene nikad nisu lagane, ali su potrebne onda kad osjećaš da se ne budiš s istim žarom kao prije. To je bila ispravna odluka za mene isto kao što bi mogla biti super odluka da se ponovo vratim u korporativni svijet ako osjetim pravi izazov. Kad izaberete nešto iz entuzijazma to je uvijek pravi izbor”, odgovara Buljan Šiber.

Nekad me ljuti što se smatra kako žene trebaju poseban tretman

Odlučujem je pitati i o njezinom potezu koji je iznenadio mnoge – na vrhuncu karijere se povukla na godinu dana, a posao ostavila suradnicima. “Da, sve je to iznenadilo, ali osjećala sam da bi nam svima dobro došao izlazak iz komforne zone kako bismo prešli u neki drugi stadij zrelosti agencije. U percepciji ljudi Izone sam bila ja i neki juniori, a to već dugo nije tako. Iza naših projekata stoji petnaestak briljantnih ljudi (ovo nije floskula – imaju razna akademska, društvena i profesionalna priznanja), ali nisu ni sami znali koju snagu imaju niti su mogli doći do izražaja zbog te vanjske percepcije.

Kad sam to osvijestila, odluka o povlačenju na godinu dana, iako je svima bila teška, činila se kao ispravan put. I bila je – tržište zna i cijeni ekipu u Izone točno onako kao i ja”, odgovara i dodaje kako se nije radilo o tzv. burnout sindromu, već dapače, možda sprečavanju njegove pojave.

Bavite se idejama i vizijama, a ne sitnim ljudskim pobudama

Kao uspješnu ženu u biznisu, neizbježno je i pitanje o seksizmu s kojim se potencijalno susretala. Je li joj bilo teže zbog toga što je žena ili ipak nije. “Profesionalno nisam nikad imala negativna iskustva zbog toga što sam žena ili bar nikad to nisam tako doživljavala. Možda sam samo imala sreće surađivati s civiliziranim ljudima. Kad se prisjetim nekih ponašanja/komentara, bili su seksistički, ali nisu bili ništa istaknutiji od neumjesnih ispada na račun fizičkog izgleda, nacije, seksualne orijentacije i slično, pa sam to tretirala kao nezrelost društva/osobe i nisam to nikad doživljavala osobno”, pojašnjava.

Odluka o povlačenju na godinu dana, iako je svima bila teška, činila se kao ispravan put

Naglašava kako joj samom poslu ništa nije bilo teže nego muškarcima, već da problem leži u društvenim očekivanjima i pritiscima. Od žene se, objašnjava, u bilo kojem socijalnom kontekstu očekuje znatno više nego od muškarca, a onda i ona sama to od sebe očekuje. Prema tome, znatno više je opterećena – i fizički i mentalno – i naravno da joj je teže nego nekome tko taj “teret” ne nosi. Ali smatra i da je u našem društvu jednako tako teško i muškarcu koji taj teret želi podijeliti sa ženom te zagovara ravnopravnost u oba smjera.

Ipak, moram je pitati, nije li ipak važno da je na čelo HURA-e ipak došla žena? “Pa, razmišljam. Nekad me ljuti što se smatra kako žene trebaju poseban tretman, posebne kvote, posebni poticaji, da bi bile al pari muškim kolegama, a zapravo i praksa i istraživanja pokazuju da su žene profesionalno izrazito uspješne. Znači da ne trebamo pomoć u poslovnim okolnostima već u nekim drugima. Uglavnom, ja smatram da na svakoj poziciji treba biti osoba koja je za to sposobna bez obzira na ikakva druga obilježja. No, isto tako mislim kako je bitno da žene preuzimaju čelne pozicije jer pokazuju primjerom da se može i tako ruše stereotipe. Između ostalog, to i je jedan od razloga zašto sam se ovog prihvatila”, priča mi.

Za kraj sam je zamolila i da s našim čitateljima podijeli najvažnije profesionalne lekcije koje je po svom putu usvojila. “Okružiti se pametnim i sposobnim ljudima s visokom razinom integriteta. Onda se bavite idejama i vizijama, a ne sitnim ljudskim pobudama (smijeh). I, naravno, oduprijeti se socijalnom pritisku”, zaključuje.