Nekad je nužno odabrati stranu
SNAGA

Aktivistica protiv Kavanaugha. Evo kako seksualno uznemiravanje komentiraju muškarci, za razliku od žena

Slučaj Bretta Kavanaugha potaknuo je poznatu aktivisticu na temu muškaraca i kako se oni nose sa svakodnevnim seksualnim zlostavljanjem

Dok se još čeka rasplet slučaja Kavanaugh u SAD-u, prisjetimo se kako se radi o optužbama tri žene – Dr. Christine Blasey Ford koja tvrdi kako ju je on pokušao silovati na zabavi u srednjoj školi 1980., Deborah Ramirez, koja kaže kako ju on seksualno zlostavljao na faksu te Julie Swetnick koja ga optužuje za seksualno nedolično ponašanje i drogiranje.

Mnoge zabrane za vrijeme istrage

Ova situacija zanimljiva je za trenutno stanje na sudu u Americi između demokrata i republikanaca jer demokrati tvrde kako je Bijela kuća na istragu stavila previše zabrana te da zbog toga ona nije bila pravilno izvedena. Primjerice, FBI nije ispitivao doktoricu Ford, Bretta Kavanaugha niti osobe koje su navedene kao svjedoci tog događaja na što se njen odvjetnik žalio. Smatra, logično, kako to prikazuje da istraga nije bila potpuna i time se ne može smatrati ispravnom. Uz to priči sigurno ne pomaže i to da je Kavanaugh priznao svoje probleme s alkoholom.

Ova situacija podigla je Ameriku na noge koja je ostala podijeljena. Kao i svaka priča, i ova ima drugu stranu. Bivši dečko Christine Blasey Ford dao je neke informacije u javnost koje ne podupiru njenu priču, točnije, pomogle su dokazati da su neke od njenih izjava lažne. Primjerice, ona je tvrdila da zbog tog događaja 1980-e postala klaustrofobična, nije mogla letjeti u zrakoplovu ili biti u prostoriji u kojoj su samo jedna vrata. Sve je to je opovrgnuo njen bivši dečko rekavši kako je za vrijeme njihove veze (koja je bila nakon tog događaja 1980.) bez problema letjela te da su živjeli u malom stanu s jednim izlazom. Do adaptacije je došlo i ugrađena su druga izlazna vrata, doduše uz novu kupaonicu, i to četiri godine prije no što je ona to navela. Zbog ovakvih informacija čitav slučaj ostao je bez konkretnih dokaza, njeni svjedoci su ili opovrgnuli njene tvrdnje ili nisu htjeli svjedočiti pa je slučaj ostao na ‘he said, she said’.

Seksualno zlostavljanje ima mnogo oblika

Ne možemo suditi o ovom slučaju, niti o mnogima sličnima, ali možemo govoriti o mnogim ženama i muškarcima čije optužbe su opravdane i potpuno istinite. Seksualno zlostavljanje događa se na mnogim razinama u našem društvu, kod muškaraca i žena. Posljednjih godina sve je češća praksa pričanja o tome i izlaženja s time u javnost, a čak su se i neke poznate ličnosti tako našle u neugodnim situacijama, opravdano ili ne.

U konkretnom slučaju sa doktoricom Ford koja je odlučila izaći u javnost sa svojom pričom ne možemo znati što se točno dogodilo i je li istina sve što je rekla. Ali znamo da nam ta priča zvuči jako poznato. Također znamo da se seksualno zlostavljanje i uznemiravanje ne pojavljuje samo u obliku silovanja već u stotinu drugih situacija koje neki možda smatraju normalnima. Seksualno nasilje ima mnogo oblika, a to je bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni komentar ili prijedlog. Glavne karakteristike su upotreba sile, prijetnje ili ucjene. S ovakvim nečim mnoge žene i muškarci suočavaju se svakog dana.

Svakodnevno izbjegavanje seksualnog uznemiravanja

Sarah Sophie Flicker, glumica i aktivistica s velikim brojem pratitelja koju trenutna situacija sa Kavanaughom jako ljuti, prenijela je zanimljivi post Jacksona Katza. Sarah je inače pokrenula interesantan pokret #blackfridays u kojem poziva žene da odijevanjem crne boje petkom iskažu revolt i negodovanje te time potiče na akciju, a u nekim gradovima organizira i prosvjede.

Katz, spisatelj koji se bavi društvenim istraživanjima i medijima pokrenuo je program prevencije nasilja koji danas koristi američka vojska i mnoge organizacije. Kao eksperiment je ispitao muškarce i žene što na dnevnoj bazi čine kako bi izbjegli seksualno uznemiravanje. Od muškaraca je dobio jedan odgovor, od žena mnogo. Razgovarale smo sa ženama i muškaracima u našoj okolini i ispitale ih istu stvar. Od muškaraca smo dobile odgovore slične kao i Katz, “Ne razmišljam o tome” i “Nije mi palo na pamet da moram misliti o svojoj sigurnosti.” A ovo su odgovori koje smo dobile od žena.

  • Ako po mraku moram hodati do auta, hodam brzo, čvrsto držim torbu, a čim sjednem u auto se zaključavam.
  • Često čvrsto držim ključeve u rukama kako bi bila spremna na udarac.
  • U autobusu nikada ne sjedam pored ili preko puta nekog muškarca koji mi se čini sumnjiv.
  • U punom tramvaju pokušavam stajati uz rub da mi se nitko ne može ugurati iza mene.
  • Na poslu nikada ne nosim usku, kratku ili dekoltiranu odjeću zbog muških kolega. To uključuje i uske traperice, ni u tome se ne osjećam ugodno.
  • Dok prolazim uz skupinu muškaraca iskreno se nadam da me neće komentirati, barem na glas.
  • Mobitel uvijek u ruci ili nadohvat ruke, ako se vraćam kasno navečer ključevi obavezno u ruci, a u tramvaju se mičem od svih potencijalnih uznemiravatelja što se već lagano pretvorilo u paranoju.
  • Praviš se da pričaš na mobitel – klasika.
  • Ako mi se netko čini potencijalno opasan kad sam u javnom prijevozu, pokušam ne imati pogled prema njemu. Često se dogodi da odem na drugu stranu autobusa ili tramvaja.
  • Izbjegavam povratak kući kroz pothodnik, pravim se mrtva kad skužim da me netko u tramvaju u gleda dulje od minute. Ako je netko iza mene u gluho doba noći, produžim korak i hodam s mobitelom u ruci, ne odgovaram nikad na možebitna dobacivanja.
  • Ne bi rekla da previše razmišljam o tome, ali na primjer, nikada neću ići usred noći doma javnim prijevozom nego ću uzeti taksi, radi vlastite sigurnosti.
  • Živim u blizini autobusne stanice, ali kad se vraćam s posla tražim dečka da ide pred mene jer ne želim hodati sama.
  • Ako sam u javnom prijevozu reagiram na neprikladno ponašanje tako da svi čuju, ali osim toga nemam nikakve strahove.
  • Pričam na mobitel i točno baš u tom trenu, kao, govorim gdje se nalazim.