Ako imate za iPhone onda si možete priuštiti i namještaj s hrvatskim potpisom. Ovo je priča o brendu NUNC
Nikola Radeljković, kurator premijerne kolekcije otkrio mi je sve o novom hrvatskom dizajn brendu NUNC. Reakcije publike su, kaže, stvarno odlične
Uvijek je lijepo i ohrabrujuće vidjeti kako se hrvatska dizajnerska scena razvija, raste i kontinuirano obogaćuje. Posljednjih nekoliko godina svjedočili smo predstavljanju velikog broja kvalitetnih produkt dizajnera koji ne samo da su prepoznati u Hrvatskoj i regiji, nego iznimno zapažen uspjeh ostvaruju i globalno. Bonus ove optimističnosti leži i u neosporivoj činjenici da Hrvati vole lijep i kvalitetan produkt dizajn, a ono još značajnije, sve više onaj s hrvatski potpisom. Bravo!
U to ime, smatrala sam kako je bitno reći da se prije nekoliko dana mladi domaći, točnije slavonski dizajn brend NUNC hrvatskoj publici premijerno predstavio u sklopu Zagreb Design Weeka, dok su prije toga svoje vatreno krštenje imali na, pazite sad, cijenjenom siječanjskom sajmu namještaja u Kölnu. Ako sam vas zainteresirala za temu i želite na svoje oči doznati što ovaj ambiciozni kolektiv zapravo radi, onda imajte na umu da ovih dana, točnije do 12. svibnja, možete prošetati po zagrebačkoj Hali V Tehničkog muzeja Nikola Tesla gdje ćete u moru dobrog dizajna i dodatnog sadržaja svakako uočiti i prvu kolekciju famoznog NUNC-a.
Ukratko, riječ je o komadima izrazito praktične i funkcionalne primjene za dom, poslovne prostore ili hotelsko-ugostiteljske interijere. A neću biti u krivu i ako kažem kako je NUNC učinio presedan u Hrvatskoj okupivši za razvoj svoje prve kolekcije brojčano i karakterno raznolik broj dizajnera iz čitave regije, koji su u dizajn proizvoda unijeli svoju interpretaciju mješavine srednjoeuropskog i mediteranskog kulturnog nasljeđa s primjesama otomanske tradicije prisutne u Slavoniji.
“Dizajneri koji dolaze iz raznih sredina donijeli su vlastito viđenje i interpretaciju konteksta koji im je ipak, po nekom ključu, blizak. Iskustvo bavljenja dizajnom na jugoistoku Europe, nužno usmjerava dizajnera dosjetljivošću, skromnošću i iskrenošću, koje, po mojem mišljenju predstavljaju kvalitetu osjetnu i u proizvodima NUNC-a”, objasnio je dizajner Nikola Radeljković (član kolektiva Numen/ForUse) ujedno kurator kolekcije s kojim sam o svemu tome jednostavno morala porazgovarati i otkriti više.
Sajam u Kölnu kao prvi nastup
“Projekt je započet na inicijativu Markice Stanušića, vlasnika Ancona grupe, s tim da smo okrenuli paradigmu te u ovom slučaju nisam dizajnirao proizvode, već proces. Motiv je bio stvaranje kolekcije dizajnerskih proizvoda oko tehnološke baze Ancona grupe, ali ne samo nje, nego i šireg konteksta Đakova i Slavonije.” Ono što me posebno zanimalo, a Nikola mi je odmah otkrio jest i zašto su smatrali da je sajam u Kölnu pravo mjesto za svečanu premijeru brenda, i kakve su na kraju bile i reakcije, odnosno jesu li imali pritom tremu.
“IMM je jedan od nekoliko najznačajnijih sajmova namještaja uopće, tako da je pojavljivanje u Kölnu gotovo obvezno za sve brendove koji pretendiraju na globalno tržište. Završetak prve serije projekata je zgodno koincidirao sa sajmom, tako da je ‘premijera’ bila splet okolnosti bez naročite simbolike. Reakcije su bile odlične, što je bilo i očekivano jer smo ponudili pomalo drugačiju estetiku od dominantnog trenda, a posebne treme nije bilo jer smo i Ancona i ja već puno puta izlagali na sličnim događanjima, pa smo znali što nas očekuje.”
S obzirom na to da je NUNC zapravo svojevrsni kolektiv i okuplja niz dizajnera (Vladimir Madunić, RU:T, Regular Company, Nataša Njegovanović, Katerina Trpovska, Filter, Lea Aviani) bilo je logično i da doznam kako je došlo do spajanja i povezivanja, odnosno na koji način su uspjeli kliknuti u smislu stvaranja ovakve perspektivne platforme. “Dizajneri su odabrani temeljem uvida u njihove ranije projekte, ali još i više iskustvom prethodnih suradnji na nizu projekata od kojih bih posebno izdvojio ciklus izložbi i radionica Young Balkan Designers (YBD) koji je bio podržan od Europske unije. Na tom projektu sam upoznao većinu naših dizajnera tako da sam znao što od koga mogu očekivati, te su slijedom specifičnih vještina i senzibiliteta dizajneri i dobivali projektne zadatke. Neke su se suradnje i proširile tijekom projekta tako da imamo i novo-formirane timove od kojih ćemo sigurno dobiti niz interesantnih projekata u budućnosti. Mogli bismo reći da je NUNC produžetak YBD-a u praksi.”
Prisutnost autohtonog slavonskog hrasta lužnjaka
Gledajući njihov rad, točnije komade namještaja, primijetila sam i da estetski imaju jednu zajednički notu. Rekla bih da je u pitanju minimalizam s industrijskim daškom, no Nikola mi je sve na tom polju detaljno razjasnio; u kojem smjeru su željeli ići i koju estetiku njeguju. “Stil ili vizualna pojavnost kolekcije nije bila unaprijed zadana, već se iskristalizirala u procesu. Zadana je bila konceptualna i konstruktivna jasnoća u kojoj nema previše prostora za proizvoljnu dekoraciju. Ali, taj duh i je prirođen dizajnerima koji su svoje iskustvo i svjetonazor formirali u društvima koja dizajnu nisu pretjerano sklona, u kojima su se za svaku stvar morali samostalno izboriti. Materijalnost je definirana srazom tehnološkog parka Ancona grupe i izvanrednog autohtonog slavonskog hrasta lužnjaka.”
S obzirom na to da je premijerno predstavljanje brenda NUNC bilo neki dan zanimalo me iz prve ruke i kako je publika reagirala, odnosno jesu li se Hrvati senzibilizirali na hrvatski produkt dizajn i koliko su ga zapravo počeli implementirati u vlastite domove. Nikola mi je naglasio kako Hrvati zapravo žele kupiti hrvatski proizvod i da to nije ništa novo. “Problem je kako opravdati višestruko višu cijenu od one koju nude jeftini konfekcijski proizvođači tipa IKEA-e. I tu mi se čini da polako raste svijest da za vrhunski proizvod od kvalitetnog materijala proizvedenog u relativno malim serijama vrijedi investirati više, nego u potrošni artikl sumnjive kvalitete i trajnosti.”
No, tu se nametnulo i moje drugo pitanje, a to je koliko je teško ili nije u Hrvatskoj zapravo proizvoditi namještaj. Nika kaže kako Hrvatska ima sve preduvjete za proizvodnju vrhunskog namještaja – vlastitu sirovinu, geopolitički položaj i bogatu povijest te tradiciju proizvodnje namještaja. Problem vidi u nesnalaženju u tržišnim uvjetima i lakoj zaradi na izvozu sirovine te klijentelizmu i netransparentnosti sustava poticaja. “Oni koji shvate da sami moraju stvoriti vlastiti proizvod i sami se izboriti za tržište imaju otvorena vrata za uspjeh. Ako su proizvođači u Bosni i Hercegovini uspjeli na globalnom tržištu, zašto ne bi mogli hrvatski?
Biti kurator kolekcije
S obzirom na to da je Nikola, kako sam spomenula na početku ove priče, kurator kolekcije, zanimalo me i što on zapravo točno radi na samom projektu, koju je poruku htio poslati premijernom kolekcijom. Kazao je da je njegova uloga u projektu u biti dvojaka. “S jedne strane, iskustvom i integritetom dajem legitimitet proizvođaču, a s druge pomažem dizajnerima od kojih većina nema mnogo realizacija iza sebe, da ideje pretvore u opipljive i održive projekte. U tom procesu najteže je omogućiti autorima najveću moguću slobodu bez gubitka kontrole nad cjelinom.”
Gledajući komade namještaja NUNC-a, koji stvarno izgledaju dizajnerski lijepo i kvalitetno, i s obzirom na to da i sama jako volim sve vezano uz interijere i arhitekturu, morala sam Nikolu pitati i kako im se kreću cijene namještaja, odnosno gdje ga možemo nabaviti i realno, mogu li si ga uopće priušitit. Njegov odgovor bio je vrlo duhovit i znakovit.
“Ako si možete priuštiti novi iPhone, vjerojatno si možete priuštiti i namještaj hrvatskih proizvođača.” A za kraj razgovora dao mi je i hint da do jeseni planiraju otvoriti showroom u Zagrebu (op.a. naravno da ćemo imati ekskluzivu) gdje će se moći kupiti NUNC proizvodi, a u međuvremenu se oko detalja svi zainteresirani mogu informirati putem njihove službene web stranice. Sve u svemu, spontani aplauz za NUNC jer stvarno rasturaju o onome što rade i što su stvorili. Veseli me njihov budući rad i sve što nam spremaju, a vjerujem i vas.
