Vlatko Štampar nam je ispričao kako je od pričanja viceva u osnovnoj školi stvorio karijeru
U redakciju nam je stigao poznati hrvatski stand-up komičar Vlatko Štampar i ispričao kako je postao komičar čiji su nastupi unaprijed rasprodani
Svi oni koji se vole dobro nasmijati i prate hrvatski stand-up zasigurno već dobro znaju fore Vlatka Štampara. Nedavno je rasprodao Lisinski, uskoro će biti rasprodan i drugi dan u Tvornici, a broj pratitelja i ljudi koje je nasmijao brzo raste.
Vlatko je hrvatski stand-up komičar iz Čakovca, ujedno i arhitekt, koji uz smijeh prolazi kroz život. Priznao nam je kako se koristio humorom u nekim situacijama, koga najviše voli, a i bi li radije da ga napadnu konji u veličini pataka ili patka u veličini konja. Jer to je Vlatko.
Adut iz osnovne škole postao karijera
Vlatkov prvi stand-up nastup bio je iz čiste znatiželje 2007. godine u Varaždinu kada su on i kolega nastupali u organizaciji udruge mladih, ali humor mu je bio adut još od djetinjstva. Kako se prisjeća, dosta mu je pomogao već u osnovnoj školi. “Uvijek sam bio onaj koji je nasmijavao ljude jer nisam bio baš pretjerano bistro dijete, a i nisam bio niti pretjerano zgodno dijete u to vrijeme dok su svi imali simpatije i cure.
Onda sam skužio da kad ispričam neki vic da se ljudi smiju i da su onda na barem 30 sekundi moji i vole me, ili mi barem glume da me vole, ali nasmijali su se i super je. Onda mi je to postalo nekako najbitnije, da kad dođem u školu da za veliki odmor imam pet-šest spremnih viceva. Taman je krenuo internet pa sam pratio sve viceve po kategorijama, a s vremenom sam u srednjoj školi mogao satima pričati viceve, to sam znao.”
Kada pred sto ljudi ispričaš nešto, a oni se smiju, ošamari te ta energija. Onda nastavljaš, oni plješću i to je onda to
Tako je njegov adut iz osnovne škole danas postao njegova karijera. No, kako tvrdi, talent je samo jedan dio uspješnosti, sve ostalo je i dalje trud i rad. “Mislim da se većina stvari može izvježbati, samo je važno da se vjeruje u sebe i da se radi na tome. Na taj način sam izvježbao i svoju hrabrost. Kada pred sto ljudi ispričaš nešto, a oni se smiju, ošamari te ta energija, a onda nastavljaš, oni plješću i to je to.
Humor i stand up pomažu u socijalnim vještinama pa mi je tako pomogao na faksu. Sigurno mi je bila manja trema jer sam noć prije pričao fore pred tristo ljudi. Humor pomaže naravno i s curama. S curom sam više od 1o godina. Volim je nasmijavati, a i na prvom dejtu sam naravno radio budalu od sebe. Nema srama.”
Kao i kod drugih poslova, Vlatko kaže kako svaki posao predstavlja neku vrstu straha ako brinete o tome kako ga radite, a stand-up je, na kraju svega, ipak njegov posao. “Koliko god da postoji strah prije nastupa, isplati se radi tog osjećaja. Ako ti je stalo do posla koji radiš uvijek će postojati trema i panika. Tako je meni grč u Saxu pred pedeset ljudi, kao i pred petsto pedeset ljudi. Nakon deset minuta uglavnom skužim da smo si prijatelji pa to sve lagano nestane.”
Nije svaki nastup bio uspješan
Kao i kod svakog posla, uvijek postoji šansa da nešto ne uspije, propadne ili bude neugodno. Tako se i njemu dogodilo pri početku karijere, a priznaje nam da snimku svog prvog nastupa još uvijek nije pogledao. “Prvi nastup je bio iznenađujuće dobar, ali drugi je bio 45 minuta agonije i čemera. Najgori nastup je bio prije 4-5 godina. Nastupali smo kolega Goran Vugrinec i ja u jednom selu pokraj Ludbrega i očekivali manji prostor s par lokalnih ljudi. Razmišljali smo kako ćemo baciti par fori sa psovkama i bit će sve super.
Kad smo došli to je bila ogromna hala sa tristo poprilično pijanih ljudi. Počeo je kolega sa svojim purgerskim naglaskom nakon čega mu je došao čovjek iz publike, uzeo mikrofon i rekao mu da nije zanimljiv i da žele bend. Bend još nije stigao pojesti grah do kraja, ali eto, oni su nastavili svirati, a mi smo se maknuli s pozornice. Nakon toga su nas još vani počeli napadati i svađati pa smo, nakon što smo ipak dobili honorar, otrčali do auta i otišli kući.” Ovakve stvari, kako kaže, trebaju se dogoditi da malo učiš kako ljudi dišu i što ih nasmijava te što bolje prolazi.
Nije ni blizu slično nasmijati nekoga s vicem ili nekom autorskom forom koju si smislio doma.
Vlatku se karijera pokrenula kada je krenuo na ‘open mic’ večeri u Zagrebu na kojima je svakog ponedjeljka dobio svojih sedam minuta. Cilj mu je bio samo nasmijavati ljude i samo je još više shvatio koliko uživa u tome. Prije tri godine u suradnji s kolegama pokrenuo je LAJNAP comedy organizaciju unutar koje i danas nastupa. “Odlučili smo pokrenuti nešto svoje, imali smo istu ideju i viziju kako bi stvari trebale funkcionirati. Iako je super kada sam odrađuješ nastupe, super je da smo se spojili jer možemo zajedno pisati nove materijale.
Kao komičar se lako ulijeniti i stalno vrtjeti iste fore pa s obzirom na to da kod nas i nije prevelika publika za stand-up, često dolaze isti ljudi. Mi si ne možemo dopustiti da, kao primjerice američki komičari, imamo 20 minuta fori na kojima živimo pet godina. Ovako se gradimo kao komičari i raspisuješ materijal, a to ne bi mogao da sam sam.”
Zvali su me seksistom, rasistom, šovinistom..
Dotakli smo se i pitanja osjetljivosti ljudi te kako danas moramo biti iznimno pažljivi prilikom dijeljenja vlastitog mišljenja kako ne bismo nekoga uvrijedili. “Rekli su mi da su neke fore mizogene, rasističke, šovinističke, homofobne i sve što postoji. Znam da se lako dogodi neka fora koja bi mogla nekoga uvrijediti, ali baš zato prije nastupa imam svoj disclaimer u kojem kažem kako se samo šalim i da su to sve samo riječi. Uvijek će se netko na nešto uvrijediti i neki se hvataju za svaku sitnicu, ali većina stvari se uzima van konteksta, a nije sve tako ozbiljno. Cilj je samo da se smijemo.”
Komičari si u Hrvatskoj još uvijek mogu dopustiti neke vulgarnije šale, a s obzirom na to da je Vlatko nastupao i izvan naše zemlje, zna kako se prihvaća naš humor kod naših susjeda. “Po jačini materijala mi Hrvati smo neka zlatna sredina u regiji. Malo smo žešći od Slovenaca, malo slabiji od Srba, a najveća je razlika kod Bosne. Imaju odlične šale, ali je razlika u mentalitetu. Imao sam i par nastupa na engleskom i ono što se sjećam je velika panika i čudno je jer jednostavno nemam dovoljno iskustva.”
Njegovi nastupi su dijalog s publikom
Vlatkov humor, ako ga još niste slušali, mogao bi se nazvati ‘storytellingom‘, a kako kaže, voli pričati o svemu osim o politici. “Mislim da bi komičar trebao pričati o onim stvarima u koje se kuži, a za mene to sigurno nije politika. Ja ću se držati muško-ženskih odnosa i imitiranja životinja. Uvijek ima i improvizacije jer to radim s publikom i gledam njihove reakcije. Mislim da komičar ne može napisati toliko dobru foru koliko ju može improvizirati s publikom. To je dijalog i ako se nasmiju znači da, a ako ne, znači ne. Najzabavnije je dok nije baš sve napisano unaprijed.”
Njegov prvi ‘one man show’ bio je ‘Bratec je trd’, nakon čega je uslijedio ‘Štamparska greška’ i ‘Odraslost’ koji su drugu godinu za redom potpuno rasprodani, a sada istu sudbinu ima i ‘Bolja polovica’ za koji se traži karta više. “Najveća razlika u nastupima do sada su dijelovi koji su malo ozbiljniji i oni u kojima se baš smijemo. Ima par pozicija gdje ne mogu dovršiti foru do kraja zbog smijeha. I dalje mi je paranoja i strah da budu dobri kao i onaj prije i bolji. Zadovoljan sam kako ide i dobivam pozitivne komentare. Naravno, ima mjesta za doradu, ali želim da to bude kroz improvizaciju.”
Idući nastupi na kojem ga možete poslušati će biti u Vrbovcu, Ivancu, Rijeci, Sloveniji, a u Zagreb stiže 20. i 21.ožujka u Tvornicu kulture za koju je ostalo još dvjestotinjak karata.