Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

Vinski hotel Roxanich ambiciozan je projekt u Istri. Razgovarala sam s Rožanićima i arhitektom Turatom

Roxanich Wine & Heritage Hotel novi je adut Istre. O konceptu i projektu razgovarala sam s glavnim akterima ove vinsko-hotelske priče

Hotel i vinarija, koncept je to luksuznog Roxanich Wine & Heritage Hotela ispod Motovuna u Istri koji je otvoren ovo proljeće. Malo je reći da je već na prvi pogled vizualizacija bilo jasno da nas tamo očekuje nešto stvarno posebno i ipak malo drugačije od svega onoga na što smo dosad navikli, a sada je to i potvrđeno.

Naime, u dolini rijeke Mirne smjestio se tako jedan od najambicioznijih i vrlo potrebnih vinskih hotela u Hrvatskoj, iza kojeg stoji dugogodišnji i vrlo cijenjeni vinar Mladen Rožanić, a čiji impresivni arhitektonski projekt potpisuje osebujni riječki arhitekt Idis Turato.

Roxanich Wine & Heritage Hotel može se prije svega pohvaliti svojom nepretencioznom arhitekturom objekta prilagođenog u zadani lokalitet, a onda i ponudom koja uključuje tek tridesetak konceptualno posve različitih soba, veliki restoran s fantastičnom ogromnom terasom koja gleda na zapadnu Istru, bar, cigar lounge, trgovinu vinima, recepciju i SPA s nekoliko sauna i sunčalištem, ali i činjenicom da ima nekoliko razina.

VINARIJA KOJA SE PROTEŽE NA ČAK PET ETAŽA

Ono zbog čega je hotel poseban, a što je bio i logičan potez jednog vinara kao što je beskompromisni Rožanić, a koji je na sceni aktivno i uspješno prisutan već preko desetljeće, jest činjenica da je ispod hotela smjestio impozantni vinski podrum i cjelokupni pogon za proizvodnju vrhunskih vina vlastite etikete.

“Vinarija je koncipirana na pet etaža, sa četiri strane ukopana u teren, ozelenjenih krovišta i većine fasadnih zidova. Sve one uključuju garažu za poljoprivrednu mehanizaciju i strojeve vinarije, kao i pristup za osobna i teretna vozila, te autobuse gdje ujedno prihvaćamo i grožđe. Četvrta etaža je primjerice najvećim dijelom namijenjena za vina na odležavanju u bačvama” objašnjava mi Mladen Rožanić za početak sve vezano na moje pitanje kako je zapravo zamišljen taj famozni vinski pogon i sve popratno.

PROCES OD ULASKA GROŽĐA DO KUŠANJA VINA

“Gle, vino ovdje odležava od 3 do 10 godina, ovisno o načinu vinifikacije i željenom stilu. Ono što još mogu otkriti jest da će se na dijelu četvrte etaže proizvoditi pjenušava vina jer nismo u potpunosti sve dovršili.” govori mi i ističe kako se na petoj etaži nalazi i svima omiljena kušaona.

Namijenjena je za manje grupe, od 20 do 25 ljudi, a spominje i da je na toj razini ured uprave podruma, te prostor za odležavanje netom punjenih vina u boce, u periodu od 3 do 12 mjeseci. Da su na sve mislili govor i stavka da kad je vino spremno za izlazak na tržište, odlazi na etiketiranje te pakiranje za daljnju komercijalnu distribuciju.

Na moje pitanje koliko je vinarija zapravo bitna za Roxanich hotel te koliko je hotel bitan za vinariju, Mladen Rožanić mi kaže kako je vinarija zapravo osnova svega. “Roxanich hotel je Wine & Heritage hotel i samim time lajtmotiv cijelog projekta” naglašava i kaže kako je to zapravo prostor u kojem se na jednom mjestu može doživjeti sve – od ulaska grožđa iz vinograda na preradu, preko vinifikacije, odležavanja, pakiranja, tastinga, pa do vrhunskog gastro užitka praćenog vinima.

POSEBNOST VINSKOG PODRUMA ROXANICH

Kao najveće vinske adute, Rožanić ističe pak autohtonu malvaziju istarsku, teran i borgonju, ali kaže mi i kako eksperimentira i s nekim drugim međunarodnim sortama koje njeguje u vinogradu u manjim nasadama. “Svakom vinu i svakom godištu posvećuje se jednaka ljubav i pažnja, tako da svoje favorite sami mogu odabrati ljubitelji vina.” Uz to doznala sam od Rožanića i na što se njegovi gosti, ljubitelji vina najviše pale.

“Ono što je posebnost podruma Roxanich jest baš taj spomenuti način vinifikacije, s prirodnim kvascima, spontane fermentacije, produženih maceracija i odležavanja vina na dozrijevanju, uz izuzetan trud i pažnju.” Oni to prepoznaju i jako cijene.

Nisam ga propustila pitati ni je li i koliko je teško zapravo biti vinar u Hrvatskoj. Rožanić mi simbolički odgovara da kao što su klima, padaline i zvijezde iznad nas za sve vinare iste, da su utoliko perspektive i mogućnosti u startu jednake.

“Velika je razlika između industrijskog, mainstream vinarenja i autorskog vinarenja prirodnih vina koja su posvećena niši ljubitelja vina s karakterom.”

ARHITEKTONSKA STRANA PRIČA S POTPISOM IDISA TURATA

Iako je prije svega vinar, Mladen Rožanić intenzivno je i vrlo aktivno na samom projektu surađivao s cijenjenim arhitektom Idisom Turatom, kako na procesu gradnje tako i unutarnjem uređenju. No, u cijeloj priči zanimala me detaljno i arhitektonska strana priča koja ovdje nije nadopuna, nego sastavni i skladni dio zaokružene cjeline koju se željelo komunicirati.

“Ovdje se prije svega radi o vrlo zahtjevnom i unikatnom projektu. Hotel koji je ovo proljeće otvoren samo je dio veće cjeline, isječak projekta koji možemo nazvati Roxanich Experience. To je unikatno prostorno, gastronomsko i enološko iskustvo kojem se prepuštate kada odlučite posjetiti ovo specifično mjesto.” pojašnjava mi Turato i nadodaje kako projekt sadrži raznolike sastavnice koje u konačnici tvore kompleks hotela i vinskog podruma.

U tom heterogenom ansamblu nalazi se sve što danas povezujemo s fenomenom istarskog agro-turizma. Turato tako ističe sve, od uzgoja vinove loze, preko proizvodnje, skladištenja, odležavanja, kušanja i prodaje raznih vina i pjenušaca, pa do prostora dokolice i odmora, trijemova, paviljona, salona i dvorana osmišljenih i opremljenih za različite programe, događanja i aktivnosti.

DUGOGODIŠNJE PRIJATELJSTVO PRETVORENO U USPJEŠNU SURADNJU

U razgovoru mi otkriva kako je osnovna ideja bila da se kompleks može koristiti, doživljavati različito i na više načina. Jedan je da ga shvaćamo, kako govori, kao hotel s restoranom i prodavaonicom vina, položenima uz staru cestu u podnožju Motovuna, uklopljenih u staru napuštenu zgradu vinskog podruma.

Druga je pak mogućnost korištenja djela kompleksa koji se sastoji od polivalentne dvorane, velike prostrane terase s vodenim zrcalom s koje se pruža jedinstveni pogled na dolinu Mirne, namijenjenu za brojna javna i zatvorena događanja, evente i promocije.

Treći način korištenja odnosi se na stranu kompleksa koji s glavne ceste nije uopće vidljiv, a veže se uz iskustvo prolaska kroz ‘stradu di vino’, uklopljenu u arhitekturu vinskog podruma, a sve ukopano u brdu pored velikog vinograda uz trasu stare željezničke pruge Parenzane.

Na moj upit oko poznanstva i suradnje s Rožanićem, Turato mi kaže kako se s njim poznaje odavno, još iz vremena kada se nije ni bavio arhitekturom. “Potječemo iz istog kulturnog kruga, formirani smo pod sličnim utjecajima glazbe, umjetnosti i životnih stilova. Iako je on godinama bio u poslu koji nije imao puno veze s kulturom, ugostiteljstvom i arhitekturom, oduvijek nas je povezivalo slično poimanje vremena u kojem živimo. Kada s takvom osobom imate priliku raditi kreativan, arhitektonsko-dizajnerski projekt nema puno nerazumijevanja, niti nagovaranja.” prisjeća se Turato ugodne suradnje te nadodaje kako su zajednički razradili koncept projekta koji je jednostavno za cilj imao pričanje specifične motovunske priče.

INSPIRACIJA IZ KUBRICKOVIH I VISCONTIJEVIH FILMOVA

Ujedno, priča je to za koju arhitekt kaže da je nastala spajanjem kulture Istre i Motovuna s Roxanich vinom. Priča je to i o dizajnu i slojevima arhitekture koji su ukorijenjeni u kulturu mjesta.

“Priča je to i o kolažiranju zatečenih povijesnih slojeva s novim arhitektonskim elementima. Cijeli hotel i vinski podrum su nalik filmu koji vas vodi kroz različite scene, ambijente, prostorne zaplete, tjera vas na istraživanje i vlastitu interpretaciju Roxanich projekta.” govori mi Turato te naglašava kako je za njega cijeli projekt zapravo režirana skupina motiva, prostornih iskustava spojenih s vinom, hranom i kulturom mjesta.

Kaže kako tu ujedno ima i dijelova Kubrickovih i Viscontijevih filmova, uzoraka danas pomalo zaboravljenog dizajnera Davida Hicksa, elemenata talijanske umjetnosti i mode, sve do citata preuzetih iz arhiva moderne arhitekture s početka 20. stoljeća.

Kako bih dobila zaokruženu i cjelovitu priču, valjalo je i o cjelokupnoj viziji hotela i samom dojmu finala porazgovarati i s Larom Rožanić, projekt menađericom hotela koja mi je odmah na početku razgovora rekla kako je u pitanju bio doista veliki projekt, ali da još nije dočekao svoje, kako se ono kaže, grand finale.

“Sve ide točno onako kako želimo i kako smo zamišljali, rekla bih da smo trenutno u našem gentle openingu i tražimo pozicioniranje u niši ljudi koji cijene jednostavnost, iskrenost i kvalitetu”.

DOLINA RIJEKE MIRNE KAO PERSPEKTIVA OAZA

“Mi zapravo želimo da naši gosti ovdje uživaju u svakom dijelu objekta, od nulte etaže naše vinarije, pa sve kroz restoran, lobby, cigar lounge i sobe. Naša dolina Mirne polako postaje hit destinacija u pravom smislu te riječi, od toga da je to prijestolnica bijelog tartufa u Istri i Hrvatskoj do izuzetno zanimljivih vina, restoranske i hotelske ponude.” govori mi Lara te iz hotelske ponude i cijelog tog iskustva izdvaja mogućnost raznih verzija tastinga te refresh wellness koji podrazumijeva dvije finske saune i jednu parnu kupelj.

Tu je i otvoreni bazen sa sunčalištem, a za veće grupe koje žele spojiti struku i ugodu, kaže da imaju na raspolaganju multifunkcionalne dvorane, koje mogu primiti do 150 ljudi i gdje na raspolaganju stoji sva potrebna tehnička podrška za uspješnu multimedijalnu prezentaciju.

Kada govorimo o smještajnim kapacitetima, oni uključuju 28 soba unutar zgrade starog komunalnog vinarskog podruma iz 1902. godine, uz dva predsjednička apartmana i dva junior suita u novom djelu.

ISKRENA KAPLJICA I COMFORT FOOD

Osim toga, Lara smatra i da će se s vremenom oni kojima se ovaj koncept i način ugode svidi sigurno vraćati. Kaže mi kako će Roxanich biti kuća ljudi koji vole iskrenu kapljicu, comfort food, a poneki popratni koncert ili izložba upotpunit će njihov boravak u njihovom Wine & Heritage hotelu.

Osim toga, naglašava i da joj je nekako najdraži u hotelu taj put doživljaja, slijed i izmjena prostora i dekora.

“Za razliku od mnogih investitora u domeni turizma i vinarenja, obitelj Rožanić je ovdje zajedno s prijateljima kreirala nešto što slijedi filozofiju vinarenja Mladena Rožanića te je samim time ta filozofija obilježila projekt kao takav.” zaključuje ponosno Lara i za kraj nadodaje kako je Roxanich Wine & Heritage hotel otvorena kuća i da je ovdje svaki gost dobrodošao u svakom smislu te riječi.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba