Vikend u Rimu je uvijek dobra ideja. Evo što se sve stigne razgledati u samo dva dana

Silivija Talan, vlasnica brenda Nott.ordinaryjewelz podijelila je s nama putopis iz Rima

U Rim smo prvenstveno krenuli kako bismo nasljednika (koji je veliki obožavatelj Ronaldovog lika i djela) odveli na utakmicu Roma-Juventus. Učinilo mi se zgodno spojiti sportsku atrakciju s gradom u koji već dugo želim otići, ali nikako da me put odvede.

Tako smo se muž, sin i ja upustili u četverodnevnu avanturu i krenuli prema Rimu. Putovali smo automobilom, a s obzirom na udaljenost (cca 885 km) preporučila bih svakome tko krene da se naoruža strpljenjem i da si odredi neka stajališta jer vožnja traje cijeli dan. Mi smo odlučili da nam glavna stanica za pauzu bude Padova u kojoj smo posjetili Baziliku svetog Antuna. Došlo nam je dobro taman da malo nahranimo duh i prošećemo fascinantnom bazilikom u kojoj bi meni trebalo još barem duplo više vremena da proučim sve što me zanima.

PRIHVATLJIV SMJEŠTAJ U NEKADAŠNJOJ PALAČI

U kasnim večernjim satima stigli smo u Rim gdje nas je isti tren oduševio smještaj, koji sam poprilično slučajno bukirala. Ono osnovno što me zainteresiralo dok sam gledala slike na servisu za iznajmljivanje bila je terasa hotela na 4. katu (na kojoj sam bila ravno jednom) s koje se pružao prekrasan pogled na dio Rima i na vrtove koji su baš lijepo izgledali. Skužila sam da je riječ o nekoj povijesnoj građevini, međutim nisam previše proučavala. Cijena je bila prihvatljiva i recenzije su bile dobre i to je presudilo. Poslije sam guglajući saznala da je objekt dio samostana iz 10. stoljeća i nalazi se u sklopu bazilike Svetog križa iz Jeruzalema. E sad, bazilika k’o bazilika, u Rimu ih ima na stotine, ali ono što ovu izdvaja iz mnoštva je činjenica da je kroz 3. stoljeće postala rezidencija Konstantinove majke, Helene Carigradske.

Najposebnija je po tome što se u njoj čuvaju relikvije Svetog Križa koje je u Rim donijela Helena te Titulus crucis, dvije tisuće godina staro drvo masline s natpisom INRI koji je Poncije Pilat dao postaviti na križ iznad raspetog Isusa. Znači, wow. S tim da je u bazilici i grob svete Helene i zemlja iz Jeruzalema koju je ona donijela prije oko 2000. godina upravo iz Jeruzalema.

Povijesničar u meni ostao je frapiran ovim činjenicama i da sam mogla legla bih na pod u kapelici svete Helene i satima buljila u mozaik na stropu. Ti antički prizori meni oduzimaju dah i moj mozak ostaje bez kisika dok stojim i gledam u nešto toliko godina staro. I još od ovakvog povijesnog značenja.

GOOGLE TURA SE POKAZALA GENIJALNIM POTEZOM

Uglavnom, spavali smo u nekadašnjoj palači sv. Helene, rimske carice i naspavali se kao nikada do sada iako su kreveti bili neudobni i to je jedina zamjerka smještaju. Krenuli smo u Google Maps pješačku turu Rimom i nismo požalili. Prošetali smo kroz bezbroj malih ulica i osjetili dašak pravog Rima, što možda ne bi da smo imali organizirane turističke ture. Dečkima su gotovo otpale noge jer muž na poslu prehoda kilometre i nije mu baš milo fakultativno hodanje, sin od nožnih aktivnosti prihvaća jedino nogomet, a mene je pucao adrenalin i ja bih mogla danima pješačiti.

Nešto na što se nismo pripremili bile su luđačke gužve oko svih ključnih znamenitosti. Ja sam nekako mislila da na internetu pretjeruju i da to sigurno nije baš tako. Kakva zabluda.

ŠPANJOLSKE STUBE KAO GLAVNA ATRAKCIJA ZA FOTKANJE

Okruženi preprodavačima štapovima za selfieje i eksternih baterija odlučili smo prošetati na brdašce iznad Koloseuma i otkrili neku malenu crkvicu San Bonaventura al Palatino u kojoj je igrom slučaja taj trenutak bila besplatna tura. Saznali smo opet mnoštvo zanimljivosti, a jedna od njih je da je tamo djelovao Sveti Leonardo koji je rimski Koloseum spasio od devastacije tako što ga je posvetio u crkvu Santa Maria della Pieta al Colloseo. Eto, da nije bilo njega ne bi danas gledali u to veličanstveno zdanje jer su s njega počeli skidati kamene blokove u svrhu daljnje izgradnje Rima. I opet sam bila oduševljena činjenicom da sam saznala i vidjela nešto što vjerojatno ne bih da sam ušla u Koloseum i bila u uobičajenoj turi.

Obišli smo sva ostala važna mjesta gdje je vladala nesnosna gužva. Zanimljivo je bilo na Španjolskim stubama jer nisam znala da su ih zapravo izgradili Francuzi. Ali neću duljiti, sve oko te španjolsko-francuske kombinacije se možete saznati na online. Imam osjećaj da se 80 posto ljudi nikada ne popne na vrh stepenica s kojih puca neloš pogled na Rim, ali zato se svi na njima fotkaju.

ANĐEOSKA TVRĐAVA U VATIKANU

I još jedno fascinantno antičko zdanje je bio Castel Sant’Angelo iliti Anđeoska tvrđava. Nalazi se u blizini Bazilike Sv. Petra u Vatikanu i s obzirom na to da je u Vatikanu bila ludnica odlučila sam otići razgledati tvrđavu jer tamo nije bila gužva. Tvrđava je zapravo mauzolej cara Hadrijana i njegove obitelji s time da su do 271. godine i ostali carevi pokapani tamo. Poslije je bila i papinska utvrda, ali i zatvor. Pogled koji puca s tvrđave je najljepši koji sam vidjela, Instagramuša u meni je bila jako sretna. Upila sam nešto antičke vibre, zamislila kako je izgledao taj mauzolej nekad kad je na vrhu stajala velebna, pozlaćena kočija kojom upravlja Hadrijan i pozlaćena napustila zgradu.

O gastro iskustvima vam baš ne mogu previše pisati jer smo jeli u hodu, premalo vremena za gastro užitke. Mogu samo reći da smo pojeli savršenu pizzu koja nije bila skupa u blizini hotela i poprilično loš i skup ručak u centru. Trip Advisor nam u tom slučaju nije bio od pomoći jer je dijete bilo gladno i boljele su ga noge tako da smo uletjeli u prvi lokal koji je ličio na nešto. A tekma, tekma je tek bila doživljaj. Ali o tome drugom prilikom.