Upoznajte Hrvaticu s londonskom adresom koja je radila kao službena fotografkinja restorana Gordona Ramsayja

Razgovarale smo s Carlom Gradiski Berber, uspješnom fotografkinjom koja se može pohvaliti radom za neke od najprestižnijih europskih restorana

Kako to često i bude, Carla Gradiski Berber oduvijek je znala da se želi baviti fotografijom. No, s 14 godina, kad je o tome ozbiljno počela razmišljati, nije naišla na odobravanje okoline; to su zanimanje smatrali nedovoljno ozbiljnim i mahom joj upućivali negativne komentare. Obeshrabrena takvim komentarima, usmjerila se prema nekim drugim područjima, i ubrzo shvatila da u njima ne može biti uspješna jer joj nedostaje strasti. Negdje je u to vrijeme zaključila da je u životu najvažnije slijediti svoje snove, dala otkaz i kupila malo bolji aparat i s prijateljicom krenula na hodočašće Santiago de Compostela, gdje je odluka o početku profesionalnog bavljenja fotografijom postala i definitivna.

Priča s fotografijom krenula je amaterski

“Moja priča s fotografijom je krenula u početku dosta amaterski, ali sam kasnije upisala BA Photography na Westminister University u Londonu i sve je krenulo željenim tokom. U početku je to bio fine art photography, radilo se dosta na osobnim projektima, autoportretima, apstraktnoj fotografiji, i fotografirala sam često Battersera Power Station, što mi je bila velika zanimacija i strast u to vrijeme. Dapače, sa svojim sam kolegama imala par izložba u Londonu i jednu samostalnu izložbu upravo na temu spomenute elektrane”, kreće nam svoje poslovno putovanje prepričavati Carla.

Nije, naravno, uvijek bilo lako, bilo je tu sretnih i malo manje sretnijih iskustva, puno borbe za opstanak, divnih novi ljudi na svakom koraku

Danas ona fotografira uglavnom hranu, pića, chefove i interijere restorana, pa nas je zanimalo je li oduvijek znala da će se baviti fotografiranjem upravo takvih motiva. Odgovor stiže odmah – apsolutno ne. Kaže da je voljela radove fotografa kao što su oni Francesce Woodman, Ansela Adamsa i Sebastiao Selgada i puno se bavila spomenutim fotografiranjem osobnih portreta. Drugim riječima, tada nije razmišljala o gastro fotografiji, ni o tome kojim će se konkretno područjem baviti.

U London je došla raditi kao dadilja, a fotografija ju je pronašla u najboljem mogućem trenutku

No, zanimljivo je spomenuti i da njezina londonska priča zapravo nije počela s fotografijom. Ondje se našla zbog jednog sasvim drugog posla. “U London sam došla raditi kao Au-Pair s 21 godinom da naučim engleski. Trebala sam ostati samo sedam mjeseci, ali na kraju se nije imalo smisla vraćati. Nije, naravno, uvijek bilo lako, bilo je tu sretnih i malo manje sretnijih iskustva, puno borbe za opstanak, divnih novi ljudi na svakom koraku. Puno opcija za neki osobni rast i ispuniti neke snove te prilike koje nisam imala u Hrvatskoj. Fotografijom sam se odlučila početi baviti malo kasnije, ali sve se odvijalo baš pravim tokom i stvari su se dogodile u pravo vrijeme”, nastavlja.

Prijavila sam se iz neke šale te samo napisala da volim jesti i piti te da bi mi takav posao baš odgovarao

Malo po malo, dolazimo i do pitanja na koje odgovor žarko želimo čuti – kako je došlo do toga da postane službena fotografkinja restorana Gordona Ramsayja? “Za Gordona sam počela raditi nakon putovanja u Španjolsku. Bio je to običan uredski posao za grupu njegovih restorana. Prijavila sam se iz neke šale te samo napisala da volim jesti i piti te da bi mi takav posao baš odgovarao. Par dana kasnije sam imala intervju i tu je nekako sve krenulo”, priča Carla.

No, objašnjava, nije to baš bio posao iz snova. S druge strane, kaže, ekipa je bila odlična, plaća je pokrivala stan i hranu, a samo iskustvo moglo je poslužiti kao dobra buduća referenca. “Voljela sam raditi u toj industriji, upoznala puno zanimljivih ljudi, a ljubav prema hrani i restoranima je i tako uvijek bila tu. Odrasla sam uz baku koja je kuhala svakakve specijalitete i njezina kuhinja mi i dan danas nedostaje. Na kraju treće godine studija, menadžerica za marketing u Gordon Ramsay grupi upitala me jesam li zainteresirana snimiti neke fotografije za promocije koje su radili u to vrijeme, potpuno neobavezno, samo par fotografija… I tu je počela neka moja priča”, prisjeća se Carla.

Poslovna ponuda koja se ne odbija

Rezultatom su, kaže, bili iznimno zadovoljni, i ubrzo je stigla ponuda za posao službene fotografkinje njegovih 14 restorana. Bila je, posve očekivano, potpuno oduševljena. “Posao je podrazumijevao fotografiju hrane, pića, interijera, eksterijera, portreta, raznoraznih događanja, otvorenje novih restorana. Radila sam cjelokupni materijal za njihove odnose s javnošću, materijale za web stranicu, marketinške kampanje, društvene mreže, članke u časopisima i dnevnim novinama, Gordonove sportske evente… Bio je to jako intenzivni posao, radilo se puno i obožavala sam svaki trenutak. Učilo se na svakom koraku i morala sam prevladati neke svoje nesigurnosti, i to jako brzo. Naravno, kad radiš ono što stvarno voliš ništa nije teško”, kaže nam.

Bio je to jako intenzivni posao, radilo se puno i obožavala sam svaki trenutak

Ipak, Carla danas uživa u svom statusu slobodne umjetnice. Nakon tri je godine, objašnjava nam, htjela više kreativne slobode, htjela je raditi s nekim drugim restoranima i upoznati nove ljude, dobiti više vremena za sebe, svoju obitelj i svoje osobne projekte.

Radila je za neka od najvećih imena britanske gastro industrije

“Radila sam, među ostalim, za Intercontinental Bordeaux i Intercontinental Marseille, a chef u Intercontinetal Marseilleu je veliki obožavatelj hrvatske kuhinje, i to mi je bilo posebno drago fotografsko iskustvo. U Velikoj Britaniji sam radila za Nobu, Clare Smythe, Toma Sellersa, Masterchef finaliste Billyja i Jacka… Nedavno sam imala priliku fotografirati posjet princa Charlesa i Camile jednoj poznatoj londonskoj tržnici. Također, jedan od dražih poslova mi je bio onaj za Planet Organic supermarket”, priča Carla.

Nedavno sam imala priliku fotografirati posjet princa Charlesa i Camile jednoj poznatoj londonskoj tržnici

Na kraju, pitamo je i na čemu trenutačno radi, a zamolile smo je i da nam otkrije neki od svojih budućih poslovnih planova i neostvarenih želja.

“Trenutačno radim na projektu za jednu tvrtku koja proizvodi svježu tjesteninu i koja opskrbljuje londonske restorane. Naravno, želja mi je naći više vremena za dokumentarni stil fotografije hrane u Hrvatskoj. Dokumentirati našu hranu, običaje, bakine kuhinje… Također, veliki sam gurman, volim kuhati i našu domaću kuhinju ništa mi ne može zamijeniti. Bilo bi divno raditi na nekoj kuharici, što bi se trebalo ostvariti sljedeće godine”, zaključuje.

Sve vijesti o njezinim poslovnim aktivnostima možete pratiti putem Instagrama ili službene stranice.