PUTOPIS

Ukrajina, zemlja velikih suprotnosti oduševila me toplinom ljudi, atmosferom i dobrom hranom

U samo tjedan dana posjetila sam čak tri zemlje; Poljsku, Ukrajinu i Mađarsku

Obožavam putovanja zbog čega koristim svaku priliku da se uputim negdje. Ne mora to biti daleko. Važno mi je samo da upoznam neke nove običaje, kulture, ljude zbog čega se uvijek kući vraćam ispunjena i obogaćena novim iskustvima. Kad su mi pred par mjeseci spomenuli putovanje u Krakow, Lavov (Ukrajinu) i Budimpeštu odmah sam bez razmišljanja rekla da želim ići. Već su tada lagano počele pripreme vezane uz to što bi mogla vidjeti i isprobati mimo onoga što je već od strane organizatora bilo uračunato u plan puta, ali i koliko novca moram ponijeti.

Dolazak u Krakow

Prva destinacija bila je Krakow u čiji smo obilazak s domaćim vodičem krenuli odmah po smještaju u hotel koji je bio blizu samog centra. Prvo smo se uputili prema brdu Wavel na kojem su od 11. do 17. stoljeća stolovali poljski kraljevi, a na kojem smo osim dvorca imali prilike vidjeti velebnu katedralu sv. Stanislava i Vjenceslava.

Ispred kadetrade sv. Stanislava i Vjenceslava

Putem koji smo se spuštali prema središtu gradu uživali smo u pogledu na rijeku Wislu, a uz put učili poljski jezik kako bi se što lakše snašli na njihovom terenu.

Pogled na rijeku Wislu

Slušajući što sve grad nudi shvatila sam da će mi jedan dan definitivno biti premalo, ali sam svejedno željela vidjeti čim više toga. Slobodno vrijeme odlučili smo što bolje iskoristiti. Kako je vrijeme ručka već davno prošlo, a večera se približavala krenuli smo u potragu za dobrim restoranom i došli smo do jednog skroz slatkog u kojem sam naručila njihova tradicionalna jela boršč (gustu juhu od cikle i bijelog zelja s komadima mesa i vrhnjem) i pirohe (tijesto napravljeno od kuhanog krumpira i brašna koje se može puniti sirom, mesom, zeljem). Fina večera koja me nije koštala previše.

Plan nam je bilo vidjeti još par stvari pa smo tako došli i do židovske četvrti gdje smo vidjeli obrtničke radionice, ali i slatke restorane, a u jedan od njih smo sjeli kako bi se malo zasladili. I nismo požalili. Probali smo odličan desert od mascarponea s narančom i jedan domaći liker, a uz put u njihovoj suvenirnici kupili pokoji suvenir. Mogu reći da je to bio dobar početak putovanja.

Restoran i suvenirnica Ariel

Posjet rudniku soli

Wieliczka rudnik soli

Wieliczka rudnik soli samo deset kilometara od Krakowa vrijedi posjetiti. Iako se proteže na tristo kilometara za posjetitelje koji se poput nas organizirano spuštaju duboko pod zemlju i to čak 135 metara, otvorena su samo tri kilometra. Posjet rudniku traje dva sata, a vrijeme nam je prošlo kao u trenu jer smo zaista puno toga mogli vidjeti, od u uvjeta u kojima su rudari radili, jezera pa sve do impozantne Velike kapele koja je u potpunosti isklesana u kamenoj soli.

Mjesto se može pohvaliti i suvenirnicom s raznolikom ponudom u kojoj sam kao uspomenu na taj posjet nešto kupila i restoranom za sve koji ogladne nakon dvosatnog obilaska.

Fina hrana i dragi ljudi

Nakon puta koji se zbog granice malo oduljio stižemo u Lavov, drugi najveći grad Ukrajine koji je ime dobio prema ukrajinskom kralju Levu Daniloviću. Lav je postao simbol grada pa se stoga diljem grada nalazi preko četiri i pol tisuće lavova, a možda i više. Kako smo u gradu bili tri dana mogu reći kako smo imali dovoljno vremena za razgledavanje s vodičem, ali i za osobno upoznavanje s kulturno-povijesnom i etno-gastro ponudom grada, a koja je uistinu šarolika.

Posebno mi je bio zanimljiv njihov vozni park. Naime, na svakom koraku vide se stari modeli automobila marke Lada, od kojih je najzastupljeniji kod nas već zaboravljeni moskvić. Šteta, nijedan taksist ga ne vozi pa nismo mogli provjeriti kako ide.


Njihova kuhinja me oduševila jer se na svakom koraku može nešto drugo probati, od prefine lavovske kave koja se radi s bailey whiskijem, preko izvrsne tekuće čokolade koju sam isprobala u tvornici čokolade i koja se proteže na dva kata pa sve do brojnih specijaliteta poput palačinki od krumpira punjenih nadjevom od piletine i gljiva te već ranije spomenutog boršča i piroha koji se nude ne samo u slanim već i u slatkim varijantama,od čokolade s preljevom od višnji.

Mogu reći kako Ukrajinci uistinu znaju uživati što se vidi na svakom koraku. Grad je prepun ljudi koji uživaju na brojnim terasama i pivnicama tako da se mjesto u restoranima jedva može naći pa su ponekad rezervacije nužne. A možda su tome razlog i turisti koji sve više dolaze u Lavov.

Slobodno se možete opustiti jer su im vožnje taksijem zaista povoljne. Taksiji brzo dođu, a još brže vas dovezu na odredište. Za tih par dana sa svojim sam društvom obišla zaista dosta mjesta, a na svakom od njih iznenadila me je srdačnost onih koji tamo rade, ali i povoljne cijene. Naime nijedan ručak nije me došao više od pet eura. Što reći, preporučam.

Suveniri iz Ukrajine

Kako iz svake zemlje ponesem nešto što će me podsjećati na nju tako sam i u Lavovu kupila nezaobilazne magnetiće za sebe i svoju obitelj, dok se sve ostalo svelo na one jestive poput prefinih Roshen čokolada i proizvoda od kave.

Veseli Ukrajinci poznati su po šarenilu koje se vidi ne samo u arhitekturi već i na njihovoj odjeći i nakitu tako da sam uzela i pokoji ukras za kosu i tople vunene rukavice kakve sam već godinama tražila.

Predah u Budimpešti

Stari grad Budim

Zbog dugog stajanja na granici, ponovni boravak u Budimpešti sveo se samo na noćenje u lijepom hotelu s bogatim doručkom i brzinskim razgledavanjem grada iz autobusa i kratkim usponom na Budim. Nažalost, nije bilo vremena za kavu. Drugi put.