Ususret premijeri predstave Orašar porazgovarale smo s Anom Vučak Veljačom o njenoj ulozi
Ovog petka održat će se premijera predstave Orašar u kazalištu Trešnja, u kojoj ulogu ima i glumica Ana Vučak Veljača
Ne postoji ništa bolje nego zimi čitati, slušati i gledati zimske i blagdanske priče. Tako nas je razveselila vijest kako se u kazalištu Trešnja ovog petka priprema druga ovosezonska premijera bajke Orašar. Predstava je u verziji Lade Kaštelan i režiji Paola Tišljarića, a prati poznatu priču o znatiželjnoj djevojčici Marie i njenom bratu Fritzu koji upoznaju neočekivane likove i svjetove.
Omiljena bajka u blagdansko doba
Orašar i mišji kralj umjetnička je bajka iz 1861. godine koju je napisao Ernest Theodor Amadeus Hoffmann. Do sada je poslužila kao inspiracija za jedan od najpoznatijih i djeci najomiljenijih svjetskih baleta, koji u božićno doba ne silazi sa svjetskih pozornica, kao i za brojne književne i filmske adaptacije.
Neki od glumaca u predstavi su Ivana Bakarić, Dubravka Lelas, Silvio Mumelaš, Hrvoje Barišić. Karla Brbić i ostali, te Ana Vučak Veljača kojoj je pripala uloga Miškarice, mišje kraljice. Malo smo porazgovarale s njom.
O ulozi negativke
Ana Vučak Veljača do sada je glumila u mnogim predstavama kao što su Trnoružica, Snježna kraljica, Zora Riđokosa i Eko eko, a sada ima i zanimljivu ulogu u predstavi Orašar. Glumi glavnu negativku Miškaricu, mišju kraljicu za koju kaže da je bilo jako zanimljiva za kreirati. “Ne mogu reći da je uloga bliska meni, ali je bila jako zanimljiva za kreirati. Smještena je u svijet mašte. Miškarica se pojavi i zatraži od kraljice uslugu na račun svoje tužne sudbine. Od tog trenutka sve krene krivo i njeni sinovi miševi budu ubijeni od strane kralja. Ranjena majka kreće u osvetu svoje djece i izrodi još jednog sina Miškralja.”
“Miškarica nije jednodimenzionalna. Iako je negativka, ona je u suštini bila dobra, žena/mišica, koja nažalost radi osvete krene u lošem smjeru. Tu se može raspravljati o problematici osvete kao takve, koliko je štetna, i pitanju koliko ljudi ponekad radi vlastite povrijeđenosti mogu postati zli i zapasti u krug loših djela i time sebi samima činiti loše.”
U predstavi sudjeluje mnogo glumaca, pa su Ani neki trenuci posebno ostali u sjećanju. “Ovaj proces bio je izuzetno ugodno i lijepo iskustvo. Ovo je velika ansambl predstava gdje je stvarno izvrsna glumačka ekipa i veselim se izvedbama. U komadu posebno volim scenu kada lutke pjevaju God Rest Ye Merry, Gentlemen, svaki put me dirne. Od mojih scena najdraža mi je s kolegicom Karlom Brbić koja igra kraljicu, u trenutku kada Miškarica sazna da je kralj ubio njene sinove.”
Uloge koje je Ana do sada glumila bile su razne te kako kaže, čini joj se da se sa svakom ulogom nekako poveže. Bez obzira na to, uspjela je odabrati jednu koja joj je možda najdraža. “Jedna od dražih uloga u Trešnji mi je bila uloga Gavranice u Snježnoj kraljici, također u režiji Paola Tišljarića. Zajedno s kolegom Matijom Čigirom glumimo gavranski par, a svaki put iznova dobro se zabavljamo i ponovno oživljavamo naše ptice. Super mi je igrati i Barbaru, princezu ratnicu, postavili smo jednu legendu na dosta Monty Pythonski način, i jako se dobro zabavljamo.”
O Ivanu Veljači
Ana je inače u braku sa Ivanom Veljačom, mladim scenografom koji u Latviji snima europsku seriju Heirs of the Night, ali trenutno su zajedno u Zagrebu. “Od prosinca se vraćamo u naš normalan zagrebački ritam, što mi je posebno drago jer kreće božićni period koji mi je najdraži u godini. Nije bilo lako, ali smo se uspjeli super izorganizirati i letjeti kad god bismo bili u prilici jedno drugom, i to je bilo dragocjeno.
Ponekad te neke stvari koje su izvan rutine prisile te na kreativno snalaženje kako znaš i umiješ pa ispadnu jako romantične.
Kako se meni sezona sad stvarno zahuktala, slobodnih dana imam jako malo, tako smo se nedavno našli u Parizu na doslovno dva dana jer nam je to bio zbog letova najbrži način da se vidimo. Napuniš baterije i ideš dalje. Ponekad te neke stvari koje su izvan rutine, i životne situacije koje te prisile na kreativno snalaženje kako znaš i umiješ, ispadnu jako romantične. Sve se može kada postoji volja.”
Osim predstave i posla, Ana nam je ispričala i malo o svojim planovima za prosinac i Novu godinu. “Volim ovo doba godine, tako da nam planiram urediti stan u božićnom duhu, s tonom lampica, peći ćemo kolače, kuhati vino i ugošćavati prijatelje. S obzirom na to da smo od premijere Orašara rasprodani sve do siječnja, svakodnevno ću biti u kazalištu, a popodnevne i večernje sate planiram provoditi doma u druženjima i šetnjama. Imam nekako i dalje to djetinje veselje kad je u pitanju Božić i sve oko njega tako da se planiram uz posao i nauživati što je više moguće.”
Osim toga trenutno paralelno radi i na jednom kazališnom projektu izvan Trešnje s dvije kolegice, radi se o autorskom komadu. “Idem s probe na probu pa mi je slobodno vrijeme trenutno stran pojam. Volim se opustiti provodeći vrijeme s prijateljima, volim večernje šetnje, i počela sam po prvi put u životu vježbati, i to doma uz jedan program.
Kada imam više vremena gledam satima serije i filmove. U zadnje vrijeme primila sam se i pisanja, pojavila mi se potreba da nešto stvaram i shvatila da je to još jedna sfera kreativnog izražavanja koji me jako zanima. Nedavno sam završila prvi scenarij za kratki film, i trenutno smo u fazi pretprodukcije.”