Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

Jeste li znali da se cvijeće može skenirati? Upoznajte našu umjetnicu koja je od toga napravila genijalan posao

Dajana je nakon studija Predškolskog odgoja upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti, a danas radi genijalne stvari

Dajanu Jurman Osip upoznala sam možda i prije desetak godina u Istri da bismo se nedavno ponovno srele u Zagrebu i malo bolje upoznale. Odmah me zaokupila svojom energijom i strašću s kojom je pričala o projektu kojim se bavi pa smo vrlo brzo dogovorile i službeni susret. Dajana je nesuđena teta u vrtiću koje je svoju pravu ljubav pronašla u umjetnosti. “Vrtić je super, ali nije to bilo nikako za mene. Tjedan dana ti je super kad si na praksi, ali mjesec dana je već malo previše. Ili cijeli život.”

Nakon završenog fakulteta u Puli, seli na pet godina u Rijeku, završava Akademiju primijenjenih umjetnosti i nedugo nakon toga gladna ljubavi odlazi u Ljubljanu. Aktivno se bavi scenografijom u kojoj uživa i dalje, ali traga za slobodom koju je imala za vrijeme trajanja fakulteta. Posljednje dvije godine njezin dom je Ljubljana, a zadnjih godinu dana radi na genijalnom projektu Landescape.

O PRVOJ LJUBAVI

Aleksandar Selak

Od trenutka kada je upisala Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, Dajana nije bila svjesna kako će joj se život preokrenuti. A preokrenuo se na svim poljima. Iako je smjer Likovna pedagogija bio nešto logično što bi nastavila nakon završenog Predškolskog odgoja u Puli, dogodila se ljubav. Ili je to bio samo jedan dio odrastanja ili su samo okolnosti i utjecaji nekako tome doprinijeli. “Kako god bilo, nešto je zaiskrilo u tom slikarstvu. Pokrenula su se pitanja o životu, o nastajanju, o nestajanju.”

View this post on Instagram

ja sam ti / I am you #whoami #whoareyou

A post shared by Dajana Jurman-Osip (@dajanaj_osip) on

“Na samom početku, kada su mrtva priroda i kompozicije s draperijom iz fakultetskih prostora prestale okupirati većinu iskustvenog (i stambenog) prostora, krenula je igra koja dan danas ne prestaje. Ona istraživačka. Prvo su osvanuli monokromatski, dehumanizirani kaputi na platnu. Iz tih se je kaputa polagano počeo nazirati čovjek, dok ga u potpunosti nisam ogolila. Iz te monokromatske faze, krenula je faza sepije i daljnjeg eksperimentiranja. Uljane boje, smeđi tonovi, ugljen i katran. Čovjek je još uvijek bio prisutan, ali pojavila se biljka.”

PRVI DODIR SA SKENOGRAFIJOM

Njezin prvi susret sa skenografijom dogodio se u trenutku kada je u skener stavila jednu grančicu biljke. Sjeća se da je projekt na Akademiji u Rijeci “Sunce/Platforma” bio tek na početku. Razrađivale su se ideje i slale prijavnice, a Dajana je sjedila pored skenera i gledala u laptop. Na radnom stolu, između ostalog, bila je i mala biljčica. “Nakon skeniranih dokumenata, nešto me privuklo da skeniram i tu malu biljku. Od tog trenutka, sve se događalo sasvim prirodno. Ta malena biljčica osvanula je na mom ekranu. Do samog detalja prikazana.”

Odmah se pitala ako skener to može napraviti, što je sljedeće. I tako je započela njezina nova avantura. Iskopala je rupu u dvorištu, odnijela skener i skenirala zemlju u rupi. Korijene, biljčice iznad zemlje, a otišla je i korak dalje pa probala skenirati oblake i Sunce. “Sva sreća pa ga nisam spržila. Pomislila sam: ne mogu još skenirati Sunce. Što ne znači da neću opet u nekoj budućnosti probati”, smije se.

Skenirane biljke spojile su se sa slikarstvom i oformile čitav magistarski rad “Ispod površine – biosfera i tehnosfera života” u kojem je glavna teza bila povezanost čovjeka i prirode, te na koji način tehnologija utječe na sve nas. Bili su to radovi u kojima je skenirane biljke printala na formatu 100×100 centimetra, i na njima otkrivala što se sve događa kada slikarskim materijalima poništava digitalnu boju.

“Tako su pregažene biljke postale prsni koš, listovi srce, korijen placenta, bršljan vene. Valjda su riječi s početnim slovom ‘S’ one bitne, pa da ne bi bilo samo slikarstvo i skenografija, bila je tu i scenografija.” Završna izložba na faksu nosila je naziv “Ispod površine”, a obuhvaćala je sve elemente. Najljepše od svega, bila je u zaboravljenom podrumu sadašnjeg RiHuba u Rijeci. “Volim kada se dogodi magija između zaboravljenog prostora i novo unesenih elemenata. Ima nešto metafizičko i eterično, čak i emotivno što se tada dogodi i to je nešto za čime težim u vlastitom radu.”

O PROJEKTU LANDESCAPE

Landescape je djelomično kriv za razotkrivanje ove mlade umjetnice koja ga je s partnerom oživjela prije nekih godinu dana. Dajana ga voli zvati i teatrom biljaka i vodi se izjavom poznatog japanskog majstora cvijeća, Azume Makote, koji je jednom prilikom poručio umjetnicima da ako oduzmu cvijet prirodi, da imaju odgovornost dati mu značenje.

“I time se u Landescapeu vodimo, isto kao i istočnjačkom filozofijom wabi-sabi ili ljepotom nesavršenosti. Jer činjenica jest, da nitko nije savršen. Pa tako i svaki trag zemlje, peluda, prašine koji ostane na skenografiji ostavljamo netaknutim. I minulost biljke i njezinu prolaznost. To je sve Ona. Mi smo zapravo samo neki pozadinski šegrti koji njezinu ljepotu  činimo vidljivom.”

Izložba TOZD u Ljubljani

Pogledom unatrag primjećuje da je na samom početku okolini bilo malo teže prihvatiti njihov umjetnički izričaj. Kaže da je to možda još uvijek tako. “Nismo slatki, nemamo jednoroge ni točkice. Naše biljke izviru iz tame. Ovdje se više radi o emocijama, nego o nekoj unificiranosti.”

Landescape je u samom početku bio samo kao umjetnički print – skenografija. Sada su tu već i ilustracije, razglednice, cvjetni aranžmani, buketi, pozivnice za vjenčanja. Zapravo, mogućnosti je toliko mnogo, i jedva ih čekaju sve isprobati. I super im je da je Landescape još uvijek neispričana priča.

“Što će biti dalje, nema granica. I sada konačno mogu stati iza svojih riječi i reći kako će vrijeme sve pokazati. U glavi je toliko ideja, od velikih instalacija, pa sve do eksperimentiranja s mikroskopom. Nema ljepšeg nego vidjeti da netko uistinu uživa u nečemu što stvaraš iz srca.”

Premda pored sebe ima jednu divnu osobu, s kojom na neki način sačinjava čuvstveni jing-jang, tako je i njezina ushićena želja da od skeniranih biljaka napravi brand bila – ostvarena. “Surya je grafički dizajner, dakle, picajzla u najboljem smislu, a ja sam eto, kreativni nered.” Zajedno smo mjesecima brainstormali na koji način javnosti predstaviti Landescape. “Trebalo je obuzdati tu moju razigranu sanjivost da ne ode u svemir, a i trebalo je opustiti tu težnju k savršenstvu kod njega.” Ja mislim da su uspjeli.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba