Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Vozio me taksist s kojim sam na kraju otišla na kavu

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.

*

Sjela sam u auto s njim kad me jednom prilikom vozio prema gradu. Uobičajeno, sjela sam iza pa je pitao ona klasična pitanja – kako sam, gdje idem. A nakon toga ja njega – ima li posla, je li gužva u gradu i koliko dugo radi kao vozač. Na to smo čak krenuli i pričati jer, nakon što mi je rekao na kojem je faksu, smo shvatili da studiramo istu stvar. Počeli smo pričati o profesorima i o tome tko ima koje predmete. Stvarno sam uživala u tom razgovoru i bilo je lijepo napokon se voziti s nekim tko mi se nije nabacivao ili samo bio čudan.

Nakon što me ostavio u centru, stigao mi je njegov zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Kako to uopće ne koristim, a i činilo mi se malo čudnim da me dodao, ignorirala sam. Par minuta kasnije uspio me pronaći i na Instagramu, pa sam samo ostavila to tako. Idućeg dana se javio i pitao me jesam li za kavu pa sam pristojno odbila uz izliku da nemam vremena.

No, nastavili smo se dopisivati o svemu pomalo, a nakon par sati je krenulo i suptilno nabacivanje. Svidjelo mi se što je dosta jednostavan i drag. Rekla sam mu kako i dalje nisam za kavu, ali da trebam prijevoz. Mislila sam da će ga to potpuno odbiti, ali je došao po mene u svom taksi autu i vozio me kod prijateljice. Ovaj put sam sjedila naprijed. Bilo mi ga je drago vidjeti, ali sam se osjećala kao da ga koristim.

Nije htio da mu platim, pa sam mu obećala kavu. Na kraju smo otišli na tu jednu kavu, ali stvari jednostavno nisu kliknule. Nismo se nakon toga više niti vidjeli, ni čuli. Samo čekam da jednom slučajno sjednem u njegovo vozilo.