Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Vozio me taksist koji s poslom putuje po svijetu

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.

*

Sjedam u taksi i primijetim kako taksist ne priča baš najbolje hrvatski pa iz nekog razloga zaključim da je Slovenac. Pitam ga odakle je, pa mi kaže da dolazi s Ohrida. Moje (ne)znanje geografije me u tom trenutku osramoti pa mu kažem “Aha, Slovenija.” Ispravlja me i kaže da se radi o Makedoniji, a meni postane neugodno. Kao i inače kad mi je neugodno krenem pričati o raznim glupostima, ali ga i pitam kako to da je ovdje.

“Do sada sam sezonu radio na Braču, bilo je dosta posla, a sad sam s obitelji došao tu. Živimo blizu Zagreba, nemamo baš novca da budemo u gradu.”

“Kako vam se sviđa Zagreb, a kako Brač?”, pitam iako se u tom trenutku nalazimo u Velikoj Gorici.

“Brač je super, volio sam raditi tamo, ali znate sada više nema posla. A Zagreb, pa Zagreb je pun gužvi i puno je nervoznih ljudi. Svi se nekud žure, pješaci, biciklisti, vozači. Svi nervozno voze, trube i naglo koče. Nisam se još naviknuo. Ali dobro, tu sam tek dva tjedna.”

“A do sada ste bili samo na Braču i u Zagrebu?”

“U Hrvatskoj da. Ali ja vam ovako idem od zemlje do zemlje pa vozim taksi. Kod nas vam to tako ide, selimo se tamo gdje ima posla, a usput upoznajemo mjesto i ljude.”

“Znači nigdje dugo ne ostajete?”

“Ne baš, mislim da smo negdje najduže bili godinu dana, to smo u Austriji bili, ali nam je zima tamo bila previše naporna pa smo se vratili na Ohrid, a od tamo išli u Hrvatsku.”

Dok izlazim iz taksija govori mi kako moram naučiti gdje se nalazi Ohrid, a da ću to najbolje znati ako otiđem tamo. Možda ga i poslušam.