Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Taksist koji me vozio pokušao mi je provaliti u kuću
U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta
Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.
*
Ova se priča dogodila prije, sad već, tri godine i kada god je nekome pričam, zvuči kao da prepričavam film. Da ju je meni netko ispričao, ne bih niti ja vjerovala.
Radila sam u SAD-u kao studentica, kroz program work and travel i jedan od poslova mi je bio i dadiljanje. Uglavnom sam radila preko dana ili večeri pa sam tako jednu večer pozvala taksi koji je došao na moju adresu po mene. U razgovoru s njim primijetio je da nisam iz SAD-a pa smo malo pričali o Europi, različitim životima. Ispitivao me o tome što radim ovdje, čime se bavim i što radim večeras.
Ne očekujući da bi to moglo biti čudno, sve sam mu ispričala, ipak je čovjek pitao. On je meni rekao kako kod kuće ima obitelj, kako kod njih baš i ne mogu puno zaraditi ovim poslom, ali da nema drugi izbor jer mu odgovara ovo radno vrijeme. Između ostalog sam mu rekla i da tu večer dadiljam kod super obitelji jer oni idu na neku večeru. Bilo mi je malo čudno kad me pitao koliko dugo ih neće biti, tu mi je već trebalo biti jasno da nešto ne štima, ali onda mi je rekao da pita zato što bi me mogao možda i pokupiti pa voziti doma. Kad smo stigli do adrese, gospodin za kojeg sam radila je izašao, platio pa je taksist je otišao.
Sve to zvuči kao dosadna taksi priča, ali, prava priča počinje tek kada sam ostala sama u kući s djevojčicom koju sam čuvala.
Dok smo se mala i ja igrale čula sam neke zvukove lupkanja, ali kuća je okružena drvima pa sam shvatila da to proizvodi zvukove. Kad je djevojčica koju sam čuvala zaspala, što je bilo oko 21 sat, upalila sam Netflix na njihovom TV-u u boravku. Nakon toga sam ponovno sam čula zvukove i nisam mogla shvatiti odakle dolaze. U tom trenutku sam već oko dva sata bila u toj kući. Zvukovi su se pojavljivali i nestajali i iskreno sam se prepala jer detektivske serije na Netflixu nisu nimalo pomogle.
Nazvala sam vlasnike i pitala ih što da radim jer su zvukovi sve glasniji i češći, a oni su me uvjeravali da zvuk proizvode cijevi ili drveće. Nakon što sam poklopila, prošlo je desetak minuta i čula sam kucanje na vratima. Prepala sam se i prvo sam mislila da neću otvoriti, ali onda sam u ruku uzela štap od kamina i krenula otvarati vrata. Ispred mene nalazilo se nekoliko policajaca koji su mi pokazivali da šutim i tražili me da se odmaknem. Ušli su u kuću i krenuli prema hodniku u kuhinji koji je vodio do podruma, što uopće nisam ni znala.
Tamo su imali što vidjeti. Onaj tip, taksist, provalio je kroz vanjska vrata u podrum i pokušao od tamo ući u kuću, ali je valjda čekao da i ja zaspim, ne znam. Policiju su pozvali susjedi jer su vidjeli da se vani upalilo svjetlo kod terase gdje je i ulaz u podrum, a znali su da vlasnika nema doma. Ostala sam zaprepaštena i užasnuta, a onda su mi rekli kako to i nije tako rijetka situacija i da se zna često događati. To je bio zadnji put da sam dadiljala sama u nečijoj kući.