Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Po mene vozač nije htio doći
U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta
Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.
*
Stigla sam iz smjene, umorna, ali ipak idem van jer je prijateljici rođendan. Spremam se i preko aplikacije zovem taksi. Stiže mi poruka da dolazi za 15 minuta. Mislila sam da će doći brže, ali u redu je, stigla sam malo odmoriti.
Nakon 10 minuta dobivam poziv od taksista i tu počinje priča.
– Dobar dan, zovem da vam kažem kako moram otkazati vožnju.
– Zašto? Pa čekam vas već 10 minuta.
– Eto. Moram.
– Pa zar mi niste mogli to ranije javiti da zovem drugi taksi.
– Neće vam tu nitko doć’, sretno s dobivanjem taksija. (smijeh)
– Oprostite, što bi to trebalo značiti?
– Pa živite u Kozari Boku, kaj, kaj bi to trebalo značit’.
– Okej, smirite tenzije, pa dobro, ali i ovo je kvart kao i svaki drugi.
– Ma vraga je k’o svaki drugi, prošli put su mi tu razbili auto.
– Dobro dajte ne izmišljajte stvarno.
– Ne bu’m se ja s vama raspravljal gospodična, neću doć’ i to je to.
– Znači stvarno se ne usudite doći ni na glavnu cestu?
– A di?
U ovom trenutku se uspijemo dogovoriti da dođe po mene na glavnu cestu, a ja pješke dolazim do tamo. Dakako, potpuno sigurna i bez ikakve opasnosti jer je ovo zaista kvart kao i svaki drugi. Sjedam mu u auto, a on odjuri s mjesta.
– Mislim gospodična, nadam se da se ne ljutite, samo ono, ne treba mi isto sranje k’o prošli put.
– Ne razumijem kako su vam razbili auto?
– Ma to je bilo još dok je vani bio snijeg, bilo je oko jedan ujutro. Vozio sam neku curu koja je tu bila doma. Sva je bila spremljena, kak i vi sad. I sjedi ona meni naprijed i pričamo, skroz normalno sve, još se malo zezala. Bila je malo pijana, kaj je je. I sad ja nju dovodim u jednu usku uličicu i krene ona mene nagovarati da idem s njom. Mislil’ sam si da me zeza, a ona je bila ozbiljna. Navlačila me dok sam joj objašnjavao da nema šanse i pokušavao otić. Nije stigla ni zatvorit vrata, a s druge strane dolazi valjda njezin frajer i krene mi kamenjem gađati auto. Tjera me da se maknem, a ja pokušavam ić, a ona još stoji na cesti i nemrem proć’.Onda je našao neku dasku i krenuo mi lupat po staklu i taman se onak jedna rupica napravi i pukne mi skoro cijelo staklo. Nisam se snašao niti htio izlazit, ne trebaju mi problemi pa sam počel’ trubiti i nabijat gas da se ovaj makne. I je na kraju pa sam samo otišao. Nazvao sam centralu i rekao im da sam gotov za večeras i da su mi izlupali auto. Ne bu’m si to više ponavljal’ sigurno. Vi ste normalni, vidim ja to, ali znate, nije mi svejedno.
– Nemam baš ništa za reći osim da mi je sasvim jasno i žao mi je da ste to doživjeli.
Eto, izgleda da je čovjek stvarno imao dobar razlog da ne dođe po mene u, kako kaže, opasan kvart.