Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

KRATKA PRIČA

omogućava Uber

Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Ova moja je iz Ubera

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

*

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite.

Naručujem Uber u Dubravi jer trebam stići do potpuno drugog kraja grada. Čitav dan trčim na sve strane, imam puno posla, a još više rokova. Ništa ne stižem i još sam se k tome sjetila rješavati sve papire u najgori dio dana – za vrijeme gradske gužve. Sjedam u Uber, a odmah u startu vozačica me upozorava da će vožnja do Remize vjerojatno malo duže trajati zbog gužve, na što joj ja govorim da sam svjesna toga jer ipak je ovo najgore vrijeme u danu za vožnju gradom. Prvo malo tipkam po mobitelu, a onda komentiram kako volim sjesti u taksi, a vozi me žena. Ona se na to nasmije i kaže da zapravo dosta često dobije taj kompliment, ali i da se ljudi često zbune kada sjednu s njom.

– Zašto se zbune? Pa nije da kod nas žene inače ne voze.
– Vjerojatno im nije uobičajeno vidjeti takvo nešto, puno je tu predrasuda.
– Zato ste vi tu da ih opovrgnete. Kako je uopće raditi kao vozačica?
– Tako je! Ma ovaj posao je jako dobar ako želite dobro gospodariti svojim vremenom ili ako imate još neke obaveze u danu.
– Da, stižete sve?
– Ma naravno, uz to ne nosim posao doma, kad završim, završim i to je to.
– Zvuči baš dobro, a imate dosta posla?
– Imamo, posla uvijek ima što je super. Od kad je Uber došao kod nas stvarno je lako zaraditi vožnjama.

Nakon toga joj pričam o preskupim cijenama koje su  bile na tržištu prije par godina i situaciji u kojoj sam za jednu vožnju od jedva četiri kilometra platila 80 kuna.

– Ma da, prije se to tako moglo, svatko je stavljao svoje cijene i ništa nije bilo regulirano. Od kad smo mi ovdje uz još par prijevoznika, toga više nema, a sigurnije se voziti. Mislim, ja osobno kad negdje idem, uvijek idem Uberom.
– Pa da, istina, često sam znala nakon izlaska tražiti taksi da odem doma pa ih nije bilo dovoljno, sad više nemam taj problem, samo upalim aplikaciju i to je to.
– E pa baš tako, jednostavno je pronaći nas i koristiti uslugu, a i nama vozačima to olakšava čitav posao.

Zvoni mi mobitel pa razgovaram par minuta, a ona smanjuje glazbu kako mi ne bi smetala. Nakon telefonskog razgovora nastavljam pričati s njom pa je pitam o nekim možda smiješnim situacijama ili događajima koji su joj se dogodili od kad je vozačica. Govori mi o simpatičnim ljudima koje je upoznala, a i o mladima koje je vozila doma nakon izlaska.

– Svega se mi tu nagledamo i svakakve ljude upoznamo. Prošla sam čitav Zagreb i okolicu više puta i ne znam postoji li neka ulica u kojoj nisam bila. To je super jer ne moram voziti u nekom drugom gradu. Od početka vozim u svom gradu pa ga sada zato i znam doslovno napamet.
– Mogu misliti, ja zato još uvijek koristim mape na mobitelu, tako sam ipak sigurnija.

Nakon nekog vremena napokon stižemo do Remize, a u međuvremenu još izmijenimo mnogo tema, od onih ženskih o odjeći i kosi, do političkih i sportskih. Na kraju puta joj govorim da imam osjećaj kao da sam pronašla novu prijateljicu pa se simpatično pozdravimo i poželimo si sreću. Ova vožnja mi je doslovno uljepšala čitav dan koji je dosta loše počeo.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba