Nekad je nužno odabrati stranu
KRATKA PRIČA

Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Ova moja je iz Ubera

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite na kontakt@super1.hr.

*

Istrčavam iz ureda, ljutita, nervozna i pomalo agresivna nakon već tisućite svađe sa šeficom. Odvažila sam se i napokon joj rekla sve što mislim pa dala otkaz. Naravno, to me jako pogodilo pa dok ulazim u Uber koji me čeka već deset minuta malo plačem. Vozač se zabrine i ispituje me jesam li dobro. Objašnjavam mu što se dogodilo, kao da mi je prijatelj, a on me sasluša. Govori mi kako mu je žao, a onda mi kaže da nije ni njemu bilo mnogo bolje prije nekoliko mjeseci. Započinje svoju priču.

– Ja sam vam ona stara garda. Radio sam 30 godina u jednoj firmi i nisam baš imao nekog drugog iskustva osim toga što sam radio. Onda su mi odlučili reći da me više ne trebaju. Jer znate, ipak radim 30 godina u istoj firmi.
– Pa to nije fer.
– Ha, nije, ali nije me nitko baš pitao. Onda su mi dali otkaz kao tehnološkom višku.
– Jeste barem dobili neku otpremninu?
– Ma jesam, ali znate kako to ide danas, to su mali iznosi, firma je ionako već bila na izmaku snaga. Duguju oni meni toga još, al’ to će sve doći polako u idućih nekoliko godina. Što mi to znači…
– I, što, onda ste odlučili krenuti u samostalne poslovne vode?
– Da bar sam odmah krenuo. Ne, ne, ja sam pokušavao mjesecima naći posao u struci, raditi nešto što sam radio i do sada. Nisam uopće bio spreman na promjenu posla. Sve me to jako pogodilo. Nakon što sam dobio ponudu za jednu firmu, u kojoj bi ponovno radio isto kao i do sada, tek tada sam shvatio da zapravo to ne želim.
– To mora da je velika odluka nakon toliko vremena.
– O da, bila je, velika i strašna, ali dobro da sam se pokrenuo. Odlučio sam se stvar preuzeti u svoje ruke i postati samostalni obrtnik. Zapravo me potaknuo primjer sina od kolege, mlad dečko koji je otvorio svoj obrt i postao partner Uberu. Vidio sam kako njemu dobro ide pa sam pomislio zašto ne bih i ja! Sve mi se bolja činila ta ideja.

Realno, od kad su oni došli kod nas u Hrvatsku, kao da svi koji su kao ja, tehnološki višak u nekoj firmi, mogu tako ponovno početi zarađivati.

– Pa to je super. Kako to uopće ide s vožnjom na Uberu?

– Sve se dogovori vrlo brzo. Tražio sam da vozim u gradu u kojem jesam pa su mi rekli da sam biram gdje želim voziti te da većina njihovih vozača i vozi u svom gradu.
– Ajde to je super, barem znate sve ulice.
– Tako je. I sve je u mojim rukama – koliko radim, toliko zaradim. Siguran sam u svoju plaću, po cijele dane upoznajem nove ljude, a i čitav sam dan u svom gradu. To je točno posao kakav mi je trebao, a da nisam ni znao da mi treba.
– Odlično, baš mi je drago zbog vas.

I eto, tako mi je dragi vozač dao nadu da nije sve gotovo nakon što dobijete otkaz jer uvijek postoji mogućnost da vam je ono što trebate točno pred nosom.