Svatko ima barem jednu nevjerojatnu priču iz taksija. Mene su vozila tri jako nervozna taksista

U ovoj rubrici donosimo vam istinite kratke priče o nevjerojatnim susretima u taksijima diljem Hrvatske i svijeta

Nekako ne sumnjamo da imate priče iz taksija koje pamtite. Samo mi ih imamo mali milijun. Kako ih svako malo zavrtimo na kavama, zaključile smo da bi ih mogle prenositi i ovdje. Ako imate i vi koju, slobodno nam je pošaljite.

*

Imala sam dan pun obaveza i trebala sam proći pola grada. No, naravno da nisam gledala vremensku prognozu i uopće nisam doživjela da će cijeli dan padati kiša. Na kraju je baš pljuštalo cijeli dan što znači da sam bila primorana ići taksijem do svih mjesta na koje sam trebala ići.

Prva lokacija je bila u centru, Swanky kafić u kojem sam imala sastanak. Tamo sam stigla javnim prijevozom i tek malo pokisla. Završavam sastanak i zovem taksi, 11 ujutro je.

Prva vožnja izgleda tako da se prije nego je došao taksist provedem barem deset minuta svađanja s njim da uopće dođe u Ilicu jer mi se javio kako me čeka kod Britanca. Na kraju uspije doći do mene i shvatim da me vozi tip kojem sam ja danas zadnja vožnja. Zbog toga malo više razumijem njegovu frustraciju, ali i dalje nije u redu. Ulazim u taksi, a on šuti, kao da se nismo malo prije svađali i kao da mi nije malo prije praktički psovao.

Dolazim na drugu lokaciju i malo pokisnem jer me nije htio ni odvesti skroz do rampe u bolnicu, nego stane sa strane, kao, da ga drugi taksisti ne vide. Posvađala sam se s njim i oko toga pa mi je rekao da neka mu ja ne govorim kako da on radi svoj posao. Nisam baš shvatila o čemu priča, ali mi se nije dalo više svađati. Plaćam, bez napojnice i izlazim.

Odradim pregled, kiša i dalje pljušti. Naručujem taksi preko aplikacije. Nakon podužeg čekanja u čekaonici, vidim da se približava pa izlazim prema vratima, da ga vidim kada dođe. Primijetim njegovu registraciju i taman kada sam krenula da ću izaći, on produži prema gore. Zvoni mi mobitel, zove me taksist i govori mi da neka dođem gore na autobusnu stanicu (koja je, usput, barem pet minuta pješke) jer se on tu ne može okretati. Sad sam već na rubu plača i molim ga da se spusti dolje jer nemam kišobran, a on mi bahato odgovara da sam na to trebala misliti ranije, da on neće doći. Predlaže mi i da otkažem vožnju, na što mu govorim da neću jer će meni naplatiti njegov dolazak, a on mi govori kako to nije njegov problem. Na rubu sam i sad ga već kroz suze molim. Uz to krenem previše brzo pričati o tome kako sam loše volje i kakav mi je dan i kako on nije fer i počnem se i malo derati. Tek na to on popusti i kaže mi da će se spustiti. Izlazim kad ga vidim i užasno mi je neugodno čim ulazim u auto. On mi samo hladno kaže dobar dan. Vrag mi ne da mira i pitam ga zašto je bio takav problem okrenuti se, jer vidjela sam ga kako je to upravo napravio bez problema. On mi na to bahato govori kako on ima svoje razloge i da neka se ja ne brinem. Živčana sam i luda i kažem mu da stvarno više nisam raspoložena za priču i da neka se počne malo bolje ponašati ako ne želi da se požalim na uslugu. Ušutio je i tako vozio do kraja puta.

Izlazim iz taksija koji je plaćen preko aplikacije. Samo zalupim vratima, čak mu ni doviđenja nisam rekla. Obavljam kavu pa zajedno s prijateljicom sjedamo u taksi prema doma. Nju ćemo ostaviti na pola puta, a mene vozi do kraja, napokon do doma. Zaustavljamo se na pola puta i prijateljica inzistira da plati svoj dio vožnje jer sam ja njoj platila piće. Pristajem, jedva, a ona daje taksistu novce. Nakon nekih sedam minuta dolazimo do moje adrese, a taksist mi naplaćuje punu cijenu od početka puta do mene doma. Objašnjavam mu kako je ona platila prvi dio puta i da mi treba naplatiti samo ovaj ostatak koji smo se vozili. On mi objašnjava kako to nije njegov problem i da sam se ja vozila od početka do kraja i da mu to trebam platiti.

– Niste valjda ozbiljni? Pa ona je platila svoj dio?
– Vozili ste se i vi od početka do kraja, pa nisam ja autobus.
– Pa, ali ste taksi i plaćena vam je vožnja do njene stanice. To je isto kao da sam ja tek tamo ušla.
– Ne razumijete vi, ne ide to tako.
– Ne razumijete vi, ne pravite me ludom.
– Ja nemam nikakve krive namjere, ja vam samo govorim što trebate platiti.

Ostavljam iznos za svoj dio vožnje na suvozačevom sjedalu i izlazim iz taksija.
– Ma od***e i vi i vaše kolege i taksiji. Ovo je zadnji put da zaboravljam kišobran kod kuće.