Nekad je nužno odabrati stranu
PRIČA

Što dvoje svjetskih putnika radi kad ih pandemija spriječi da putuju? Otkrili su nam Martina i Toni

FOTO: Privatno vlasništvo

Martina i Toni mladi su par koji stoji iza travel bloga Nisan Doma. S nama su podijelili omiljene anegdote, destinacije, ali i otkrili kako podnose novonastalu situaciju

Godinu na zalasku pamtit ćemo po mnogim stvarima, ali putovanja nisu jedna od njih. Većina nas je svoje planove bila prisiljena otkazati, i zadovoljiti se eventualnim odlaskom na more. Kad smo, stoga, naišle na Facebook stranicu Nisan Doma, a onda i na istoimeni blog, na kojima smo vidjele stotine fotografija s putovanja jednog para diljem svijeta, uhvatila nas je sjeta.

S druge strane, znale smo da s Martinom Divić i Tonijem Vranješem moramo popričati o njihovim iskustvima; kako o intenzivnom putovanju u paru, tako i o novonastaloj situaciji koja je jamačno promijenila i njihovu dinamiku. Ona je diplomirana pravnica i strastvena amaterska sportašica rodom iz Drvenika, malog mjesta pokraj Makarske koju je ljubav prema čitanju i pisanju odvela do posla na HRT-u, a on je završio Kondicijsku pripremu sportaša na Kineziološkom fakultetu i radi poslove vezane uz turizam i sport.

Zapisivanje priča ljudi iz cijelog svijeta kao motiv pokretanja bloga

Maroko, Tanger

Toni nam kaže kako je cijelo djetinjstvo bio zaljubljen u zemljopis i povijest, proučavao stare kulture i svjetske mape, a roditelji su ga kao dijete vodili na putovanja Europom. Jednom kad je na studiju otkrio čari dalekih putovanja, otkriva, potpuno se zarazio. Martinina je priča s putovanjima, pak, počela kad se zaljubila u Tonija, a kako joj je pisanje prva ljubav, privuklo ju je zapisivanje priča u kontekstu nekih potpuno drugačijih i nepoznatih situacija. Zato je prije prvog putovanja inzistirala na blogu, kako bi ostala vjerodostojna sebi i stvarno ispričala priče zbog kojih putuje.

Kad ste s nekim dugo u vezi već znate što tu osobu čini sretnom, što joj treba ili smeta. U trenutku kad sve to saznate, pitanje je samo želite li tome ugoditi

Na pitanje o tome koliko njihova putovanja u prosjeku traju, kažu da pravila nema, a dosta, naravno, ovisi i o trenutačnoj financijskoj situaciji. “Dok sam putovao sam, uglavnom bih provodio mjesec do dva, iako je bilo slučajeva kada bi se i puno više zadržao na putu. Skupa s Martinom, bio sam na dva dvomjesečna putovanja, a posljednje od njih dogodilo se početkom ove godine u Srednjoj i Južnoj Americi. Nažalost, to putovanje je neplanirano okončano svima poznatom situacijom. Mislim, da sam do sada bio u četrdesetak zemalja na četiri kontinenta”, priča Toni.

Baš svaka zemlja koju su posjetili ima nešto zbog čega je se isplati posjetiti ponovno

Senegal, Saint Louis

S obzirom na bogato iskustvo s putovanjima, morale smo pokušati doznati njihove omiljene destinacije, ili barem destinacije koje bi svakom preporučili posjetiti. Odgovor, očekivano, nije jednostavan. Martina kaže kako je baš svaka zemlja imala nešto posebno zbog čega bi je ponovno posjetila, ali ipak izdvaja Mauritaniju kao mjesto na kojem se osjećala drugačije nego na bilo kojem drugom mjestu na svijetu. Jako joj je drag i Maroko sa svojom arapskom kulturom kao neka pristupačnija opcija, a priznaje i da joj je Kolumbija tiha patnja, upravo zato što su iz nje bili prisiljeni otići.

Ja sam se samo Indiji vratio dvaput, a to je zemlja koja svakako nije za one široke mase ljudi i koja čovjeka, ako se u njoj ne snađe, može dobro izmoriti

Toni kaže da njegove preporuke destinacije ponajprije ovise o tome tko ih traži. Nemaju svi jednakog putničkog iskustva, kaže, i nisu spremni za sve. “Ja sam se samo Indiji vratio dvaput, a to je zemlja koja svakako nije za one široke mase ljudi i koja čovjeka, ako se u njoj ne snađe, može dobro izmoriti. Međutim, meni je kao putniku sigurno jedna od najdražih. Količinu kulture, boja, mirisa i okusa, ali i sveprisutnog kaosa ne može se istodobno pronaći nigdje na planeti pa je tako moj prijatelj iz Češke jednom znakovito opisao kako je Indija sama veća od svijeta. Siguran sam da ću se ponovno vratiti i Patagoniji po kojoj sam mjesec dana vozio bicikl. Za one koje privlače avanturistička putovanja i outdoor sportovi, to mjesto ih definitivno ne bi ostavilo ravnodušnim”, objašnjava.

Nemogućnost putovanja odlučili su okrenuti u svoju korist

Nikaragva, Popojo

Situaciju globalne pandemije, u kojoj ne mogu putovati, pojašnjavaju mi, pokušavaju okrenuti u svoju korist; posvećuju se praktičnim stvarima koje dok su putovali nisu stizali, usavršavaju nove vještine, čitaju, pišu, smišljaju nove ideje za stranicu, a doznajem i da su potpisali ugovor za knjigu, kojoj se neizmjerno vesele. Ipak, slažu se, nije neko bajno vrijeme za planove bilo kakve vrste, pa se njima previše ne žele ni zamarati. Uz sve navedene aktivnosti, ističu i putovanja po Hrvatskoj, koja su prakticirali i prije nego što su im bila jedina opcija.

Nosi što manje stvari, ne privlači pažnju, ne boj se ljudi, još manje životinja, i budi najbolja moguća verzija klošara

“Posebno bih izdvojila Viganj, malo mjesto na Pelješcu. Idealno za kitesurfing i windsurfing kojim se bavimo, a okolna mjesta i prekrasne plaže savršene su za bijeg od ljudi i potpuni mir u prirodi. Hladnije doba godine provodimo u planini, zadnja destinacija koja nas je osvojila su sigurno Bijele i Samarske stijene gdje smo nedavno planinarili i oduševili se netipičnom i raznolikom stazom koja prolazi kroz nepreglednu crnogoričnu šumu”, rekla nam je Martina.

A jednom kad će dalja putovanja biti ponovno moguća, već znaju na koji tip mjesta žele ići; Toni kaže da ga sve više zanimaju istinske divljine, prostranstva i spektakularna priroda, dok Martina kaže kako trenutačno gleda seriju Život na sjeveru i mašta o snijegom prekrivenim planinama. No, dodaje, s obzirom na to koliko je zimogrozna, vjerojatnije je da će pokleknuti pred ponovnim zovom Afrike.

Spavanje na dinama i vatra u vlaku

Gvatemala, Tikal

Zamolile smo ih i da nam ispričaju pokoju anegdotu s putovanja, a njih im, jasno je, svakako ne nedostaje. Martina se prisjeća situacije u kojoj su s Abdulom i Muhamedom, dvojicom prijatelja iz Mauritanije išli kampirati u Saharu. Nakon pet sati hodanja, kad su napokon stigli i upitali Abdula gdje će spavati, on je rekao da možemo izabrati koju god dinu želimo, tako da su spavali na otvorenom ispod zvijezda, pokriveni samo dekom.

Dok smo čađavi sjedili u mraku, osjetili smo miris nekakve hrane, okrenuli se i vidjeli da na vagonu iza ekipa na maloj vatri kuha večeru

“A jednom smo se devet sati vozili kroz Saharu na vlaku koji prevozi ugljen, u jednom od vagona za njegov prijenos. Izabrali smo taj vlak zbog avanture, ali i besplatnog prijevoza za tako dug put. Dok smo čađavi sjedili u mraku, osjetili smo miris nekakve hrane, okrenuli se i vidjeli da na vagonu iza ekipa na maloj vatri kuha večeru. Jedan od njih čak je preskočio preko i došao do nas da nam ponudi datulje. Mauritaniju sigurno nećemo nikada zaboraviti”, priča Toni.

U svemu tome, u moru situacija koje je nemoguće predvidjeti, tisuće pređenih kilometara i susreta s nepoznatim, Martina i Toni uspjeli su uvijek ostati tim, ne svađati se i djelovati zajedno. Na pitanje o tajnom receptu, Toni odgovara kako je on posve običan – treba vam samo tolerancije i ljubavi, dok Martina u prvom redu ističe kompromis. “Kad ste s nekim dugo u vezi već znate što tu osobu čini sretnom, što joj treba ili smeta. U trenutku kad sve to saznate, pitanje je samo želite li tome ugoditi. A ako nekoga volite trebali bi, jer tako dobijete jedan sretan par. I na kraju, sve to isto vrijedi samo uz još malo više truda kad se nađete na putu”, kaže nam.

Važno je slušati svoj unutarnji instinkt

Bangladeš, Khulna

Na tragu korisnih savjeta naš razgovor privodimo kraju, i dotičemo se teme onog što bi poručili budućim kolegama putnicima koji se u svoje avanture, slične njihovima, tek trebaju otisnuti. Martina tvrdi kako je prije svega važno slijediti svoj unutarnji instinkt i ne dopustiti da vas komentari nepovjerljive okoline odvuku od nekih osobnih težnji.

Na koji god dio svijeta došli, priča, i tamo se živi, jede, ustaje i lijega, sve je zapravo u suštini isto, samo je strah od nepoznatog taj koji nas drži doma i ne da nam da probamo nove stvari. Jer, dodaje, vrlo brzo ono što je jučer bilo nepoznato sutra ti je poznato. “Samo izađi iz komfor zone! Nosi što manje stvari, ne privlači pažnju, ne boj se ljudi, još manje životinja, i budi najbolja moguća verzija klošara! Uživaj stalno i svugdje, jer tko zna što nas čeka sutra”, zaključuje Toni.