Skriveni život jedan je od filmova o kojem se trenutno najviše priča. Doznale smo sve o njemu

Veliki američki redatelj na scenu se vraća s još jednim moćnim filmskim ostvarenjem

Još nas samo tridesetak dana dijele od dodjele najvažnijih nagrada u svijetu filma, Oscara. Upravo kraj prosinca i početak siječnja povezujemo uz period u kojem se najviše kreće nagađati tko bi se sve mogao naći na tom odabranom popisu, a među filmovima kojima se prognozirao velik uspjeh bio je i Skriveni život, redatelja Terrencea Malicka. Nominaciju za Oscara na kraju nije dobio, ali je dobio na brojnim drugim festivalima, uključujući i onaj u Cannesu, gdje je i trijumfirao u tri kategorije. Filmofilima je, inače, ime ovog redatelja već odavno poznato, dok se široj publici predstavio kroz hit filmove, poput Tanka crvena linija i Drvo života.

Istinita priča koju nećete zaboraviti

Skriveni život njegovo je najnovije ostvarenje na velikim platnu, a sudeći prema prvim reakcijama kritike, Malick ni ovog puta nije razočarao. Temelji se na životu Franza Jägerstätter, austrijskog seljaka koji je odbio prisegnuti na odanost Hitleru. U kolovozu 1943. godine smaknut je za svoje protivljenje u garaži berlinskog zatvora Brandenburg. Ovaj film nadahnut je pismima koja su Franz i njegova žena Franziska razmjenjivali, a koje je uredila Erna Putz te na engleskom objavila izdavačka kuća Orbis Books. Njihova priča malo je poznata izvan samog mjesta St. Radegund i moguće je da se za nju nikad ne bi ni saznalo da nije bilo istraživanja Gordona Zahna, Amerikanca koji je posjetio to selo u 1970-ima. Riječi na kraju samog filma posljednja su rečenica iz romana Middlemarch spisateljice George Eliot.

Film je bio snimljen tijekom osam tjedana u srpnju i kolovozu 2016. godine, a snimalo se 24 dana u južnom Tirolu, najsjevernijoj pokrajini Italije, te zatim u samoj Austriji, s nekoliko dana snimanja u samom selu St. Radegund. Što se tiče scena u zatvoru, filmska ekipa provela je posljednjih 14 dana u Zittauu (sedam dana) i Berlinu (također 7 dana), Njemačkoj. Glavni umjetnički direktor Steve Summersgill izjavio je da su lokacije bile pomno odabrane radi svoje teksture, autentičnosti i vizualne upečatljivosti.

https://www.youtube.com/watch?v=nBLsymVeslQ

Snimateljska ekipa morala je, s druge strane, biti mala, okretna i fleksibilna. “Promjena uvjeta osvjetljenja tražila je našu neprestanu pažnju kako bi se osigurala odgovarajuća ekspozicija”, objasnio je snimatelj Widmer. Naime, složio se bio s Malickom da koriste umjetna svjetla samo u vrlo rijetkim slučajevima. Za sve ostale setove, uključujući i zatvoreničke ćelije, jednostavno su snimali u odgovarajuće vrijeme dana sve dok ne bi nestala dnevna svjetlost.

Pažljivi odabir glumačkih imena

Što se tiče castinga, August Diehl koji glumi Franza Jägerstättera izjavio je: “Sjećam se da sam, nakon što sam prvi put pročitao scenarij, puno razgovarao s Terrenceom. Terrence je bilo vrlo znatiželjan o meni i tome kakva sam zapravo osoba jer ćemo zajedno snimati film. Sjećam se da smo puno razgovarali o životu i kako doživljavamo stvari”.

Nastavio je: “Odrastao sam na farmi u Francuskoj na kojoj nismo imali struju. Vrlo ga je zanimalo kako je bilo tako živjeti, kao i to kako danas živim i kakva sva iskustva imam”.
Diehl je također rekao da je pisma između Franza i Fani doživio gotovo kao još jedan scenarij osim onog koji je napisao Malick. Valerie Pachner, koja glumi Fani, Jägerstätterovu ženu, prvi put je razgovarala s Malickom preko telefona.

“Kad me prvi put nazvao, nismo samo sitno čavrljali nego smo odmah počeli razgovarati o svijetu i životu. U tom trenu sam pomislila ‘Vau, želim krenuti upravo u tom smjeru, ovo je osoba s kojim uistinu želim surađivati’.“ Pachner, koja je odrasla u Austriji, osjeća se vrlo povezana s ovom pričom. “Ljudi su se oslanjali jedni na druge, a to je isto značilo da se nisi smio isticati, biti različit. Morao si se strogo držati nepisanih pravila”. Malick joj je poslao knjigu o ženama iz Prvog svjetskog rata koje su radile na farmama dok su se njihovi muževi borili na bojišnicama. Također je dobila jedan zanimljiv poklon od prijatelja, knjigu o košnji s kosom.

Velika se pažnja polagala i u segment kostimografije, a glavna je kostimografkinja Lisy Christl rekla kako ovaj put u prvom planu nije bila mašta, već vjerodostojnost. Isto tako, skladatelj filmske glazbe, James Newton Howard, rekao je kako bi cijeli proces nazvao kolaborativnim. Primjerice, Malick je htio da se u glazbu unesu zvukovi koje je snimio tijekom produkcije filma, poput crkvenih zvona u selima, zvončića koje su nosile krave i ovce, zvukova iz pilane, iz zatvora, zvukova iz polja prilikom košnje, što je Howard na kraju bez problema napravio.

Jedan od snimatelja (tzv. steadicam) bio je i Joerg Widmer, koji je s Malickom surađivao već na pet njegovih filmova, pa stoga ne čude pozitivni komentari koje govore kako je riječ o prepoznatljivom filmu Terrencea Malicka, uz sve one specifične elemente na koje je navikao publiku, poput odlične fotografije, savršeno pogođene glazbe i bujice emocija. Zbog svega su toga njegovi filmovi i prije lako nalazili put do srca gledatelja, a s ovako moćnom istinitom pričom kao predloškom, uopće ne sumnjamo da će ovaj put to učiniti još lakše i još nezaboravnije.

Skriveni život, u distribuciji Blitza, u CineStaru i ostalim kinima pogledajte od 16. siječnja, a ulaznice kupite online ili na blagajnama kina.