INTERVJU

Zašto su neki osjetili potres, a neki ne i još nekoliko važnih odgovora na pitanja koja nas muče od potresa

Seizmologinja Iva Dasović dala nam je odgovore i objašnjenja na tri pitanja vezana uz potrese oko kojih se posljednjih dana često polemizira

Hrvatsku je prije dva tjedna na području Petrinje zadesio katastrofalan potres koji je odnio sedam ljudskih žrtva i donio neizmjernu materijalnu štetu od koje će se mnogi dugo oporavljati. Bio je to još jedan neočekivani šok koji je uslijedio nakon potresa koji je u ožujku silovito probudio građane Zagreba i okolice.

Tlo od tada u Hrvatskoj ne prestaje podrhtavati, posebice posljednjih nekoliko dana, a pitanja ustrašenih građana upućenih većinom seizmolozima iz dana u dan se gomilaju. Vjerujemo da ste se već svi pomirili s činjenicom da se potresi ne mogu predvidjeti, da će se tlo nakon jačeg potresa tresti još mjesecima i da je to normalno, ali i da ćemo se s obzirom na to gdje živimo, jednostavno morati naučiti živjeti s potresima.

No, kako bismo doznali odgovore na neka pitanja oko kojih se trenutno dosta lome koplja, odlučili smo ih demistificirati kroz razgovor sa seizmologinjom Ivom Dasović, inženjerkom fizike, usmjerenje geofizika, ali i docenticom na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s kojom smo već radili intervju na temu zagrebačkog potresa ovdje. Evo što nam je sve detaljno i strpljivo objasnila, a moglo bi vas itekako zanimati.

Brzina objave podataka o jačini potresa, pa onda i korekcija na relaciji CSEM-EMSC i Seizmološke službe Hrvatske

Iva Dasović
Sandro Lendler

“To je složen odgovor. CSEM prikuplja podatke od nacionalnih seizmoloških institucija: od nekih automatski od drugih ne. ‘Automatika’ će uvijek brzo ‘uhvatiti’ jače potrese, dok one vrlo slabe možda neće uvijek ni prepoznati. Prva informacija koju daje CSEM je automatska lokacija i magnituda potresa. No, ne postoji savršen algoritam koji to automatski računa, pa nakon nekog vremena kad se prikupi nešto više podataka, pa i onih koji ne stižu automatski, seizmolog obavezno analizira potres i tu može doći do korekcije – to radi i CSEM. Automatska lokacija je izvrsna za brzu i prvu informaciju, no nije još uvijek potpuno pouzdana. Seizmološka služba je u fazi testiranja svog sustava za automatsku lokaciju potresa i u javnost daju izvješće s podatcima koje je dobio seizmolog – a to traje neko konačno vrijeme.

Zatim treba znati da postoji nekoliko vrsta magnituda: lokalna magnituda koju kolokvijalno zovemo ‘po Richteru’, jer ju je izvorno Charles Richter uveo, te neke druge kao što su magnituda površinskih valova, magnituda prostornih valova te momentna magnituda. Lokalna magnituda ML je dobar izbor za lokalne potrese, do udaljenosti oko 1000 km i za magnitude do otprilike 6.5 – izvan tih uvjeta ona nije posve ‘dobra’. Ali, jednostavno se računa iz najveće amplitude zabilježene na seizmogramu! Momentna magnituda Mw je ‘najbolja’ magnituda, ali se radi o zahtjevnom računu i u pravilu se ne računa automatski za slabe potrese. Nju automatski računaju neke institucije u svijetu, a ostali po potrebi u kasnijim stručnim ili znanstvenim analizama. Seizmološka služba je izračunala lokalnu magnitudu ML = 6.2 i to ‘ručno’, a CSEM navodi momentnu magnitudu Mw = 6.4. Nije nikakva urota nego dva različita broja izračunata na različite načine i svaka daje određenu informaciju onome tko ju razumije.

Još nešto, treba znati kako se uopće računa lokalna magnituda. Svaka seizmološka postaja dat će svoju magnitudu: za isti potres te se magnitude mogu malo razlikovati od postaje do postaje zato što unutrašnjost Zemlje nije homogena, odnosno jednolika, dapače vrlo je heterogena, odnosno raznolika! Seizmički valovi dok putuju gube energiju, odnosno smanjuje im se amplituda, ovisno o svojstvima sredstva kroz koje prolaze: dva vala koja su putovala različitim stazama imat će drukčiji oblik i najveću amplitudu na jednakoj udaljenosti od žarišta. S druge strane, jednadžba kojom računamo lokalnu magnitudu ‘kompenzira’ za tu energiju izgubljenu po putu, ‘dodaje’ je, kako bismo izračunali kolika je energija izračena iz žarišta potresa, a ne koliko je došlo do stanice. No, za neko veliko područje imamo jednu jednadžbu koja odražava nešto kao ‘prosječni gubitak energije’ jer bi inače bilo previše složeno izračunati magnitudu. Taj ‘prosječni gubitak energije’ će bolje funkcionirati za neke staze vala, odnosno postaje, dok će za druge lošije, pa ćemo za isti potres na različitim stanicama dobiti ponešto različite vrijednosti magnitude – zato se izračuna prosjek svih dobivenih magnituda i taj prosjek onda uzimamo kao ‘konačnu’ magnitudu. Ako za izračun magnitude koristimo ponešto različite vrijednosti za koeficijente u jednadžbi i ako pritom uzimamo u račun različite seizmološke postaje, dobit ćemo ponešto različit rezultat. Dakle, kao i sve što mjerimo, i magnituda ima svoju preciznost odnosno neki interval nepouzdanosti, tj. pogreške. Osobno, kad god vidim neku magnitudu, uzmem u obzir da je ona točna otprilike do na ±0.1-0.2.”

Hm, ako je potres u Petrinji bio 6,2 kolika je jačina potresa onda bila u Zagrebu

Seizmološki zavod RH
Robert Anic/PIXSELL

“Ovdje se konkretno radi o iznosu za lokalnu magnitudu, a ona opisuje kolika je energija oslobođena u potresu u obliku seizmičkih valova i ona je, kao i ostale vrste magnitude, svojstvena nekom potresu. Bez obzira s kojeg mjesta promatramo ona je uvijek ista, dakle ne mijenja se ovisno o lokaciji. Nalazili se mi u Petrinji, Glini, Zagrebu, Rijeci, Berlinu ili Sydneyju – ona je uvijek ista. Ono što se mijenja s mjestom opažanja jest (makroseizmički) intenzitet potresa, a to je veličina koja opisuje učinak valova potresa na ljude, građevine i okoliš. Intenzitet se opisuje ljestvicama sa stupnjevima, kao što je Europska makroseizmička ljestvica (EMS) i stupanj se označava rimskom brojkom. Svaki stupanj ljestvice sadrži opis niza učinaka: npr. ljuljao se luster, većina ljudi se prestrašila, pojedinci su izašli na ulicu, srušio se dimnjak, pukao je zid i sl. Budući da valovi nastali u potresu gube energiju na svom putu, što se nalazimo dalje od žarišta potresa to će intenzitet biti slabiji. Ali Zemljina unutrašnjost nije jednolika, pa će se po različitim putovima gubiti energija na različit način, stoga na jednakoj udaljenosti od žarišta potresa može biti različit intenzitet.

Također, veliki utjecaj imaju i lokalni efekti tla i topografija, pa recimo rastresita tla kao što su riječni sedimenti u riječnim dolinama mogu amplificirati, odnosno pojačati, seizmičke valova, tako da intenzitet bude relativno velik iako smo dosta daleko od žarišta potresa. Nešto slično se dogodilo prije dva tjedna u Zaprešiću. Zatim nije nevažno kakva je građevina: svaka građevina ima svoju vlastitu frekvenciju s kojom ona ‘voli’ titrati što ovisi o svojstvima materijala od kojih je izgrađena, njenom obliku i visini. Svako tlo također ima svoju vlastitu frekvenciju kojom ‘voli’ vibrirati. Problem je kad su te dvije frekvencije vrlo bliske jer tad dolazi do pojave rezonancije: maksimalnog prijenosa energije s tla na građevinu što rezultira velikim oštećenjima pa i rušenjem. Mnogo čimbenika utječe na to koji će intenzitet biti na nekoj lokaciji, a ovdje sam navela samo neke, pa se ne može za Zagreb dati samo jedan broj: nije jednako nalazite li se npr. u Novom Zagrebu ili u Šestinama.”

Neki su snažniji potres osjetili, a neki nisu uopće, a u istom smo gradu

Seizmolog Krešimir Kuk
Sanjin Strukic/PIXSELL

“To ovisi o tlu, građevini, na kojem smo katu, što smo radili, u kojem smo položaju bili, jesmo li bili zaokupljeni nečim i sl. Već sam spomenula da se tla razlikuju i da građevine različito reagiraju na trešnju, pa je tu jedan dio odgovora. Podrhtavanje će se u pravilu biti izraženije na višim katovima građevine jer su pomaci zgrade prema vrhu veći nego na njenom dnu. Ako se nalazite na otvorenom, slabije ćete osjetiti podrhtavanje nego ako se nalazite u nekom objektu. Kad mirujete, jače ćete osjetiti trešnju nego kad ste u pokretu: u pravilu se najjače osjeti kad čovjek leži, a manje kad stoji. Ako ste zaokupljeni nekom aktivnošću, možda nećete osjetiti neku laganu vibraciju. A tu su i ‘osobne’ razlike: neki ljudi jednostavno osjete bolje nego drugi. Dogodi se da dvoje ljudi leži jedno kraj drugog pri čemu jedan osjeti, drugi ne. Recimo ja tutnjavu skoro nikad ne čujem, dok se mnogi žale na nju: pretpostavljam da moj prag čujnosti ide od nešto viših frekvencija nego drugima – ne znam je li to znak da bih trebala otići otorinolaringologu na pregled sluha.”

Mnoge aktualne teme iz seizmologije, pojašnjenja, ali i odgovore na razna interesantna pitanja možete pronaći na Facebook stranici Geofizika uživo.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba