Nakon što sam nabavila opremu i prošla konzultacije s trenerom, došlo je vrijeme za suočavanje s pravim treningom trčanja. Evo mojih dojmova
Ako ste kroz proteklih nekoliko tjedana pratili moju priču, onda znate da je trkački trening njezina svojevrsna kulminacija. U slučaju da niste, evo sažetka; zbog problema s donjim dijelom leđa trebala sam se početi baviti tjelesnom aktivnošću, a prije svega ojačati svoje unutrašnje trbušne mišiće. Uz treninge u teretani koji su mi s vremenom postali pomalo monotoni, ponukana sjajnim iskustvima svojih prijatelja, odlučujem pružiti priliku adidas Runnersima, zajednici koja diljem svijeta okuplja zaljubljenike u trčanje.
Prvo sam o njima pročitala sve što sam mogla na službenim stranicama, skinula aplikaciju koja će mi proces treniranja značajno olakšati, nabavila odgovarajuću opremu, na čelu s najnovijim modelom adidas tenisica za trčanje, SL20, a onda i odradila prvi screening s trenerom, odnosno dijagnostiku i provjeru tjelesne kondicije. Jednom kad sam doznala da me baš ništa ne priječi da se upustim u avanturu zvanu prvi trening trčanja, došlo je vrijeme i da se na njega prijavim.
Tisuću pitanja i samo jedan način da saznam odgovor
Adidas Runners nude besplatne treninge na različitim lokacijama u Zagrebu, kao što su, primjerice, atletska staza u Kušlanovoj i Jarun, a ja sam na svom treningu trčanja s ekipom prošla one u strogom centru grada. Priznajem, na putu prema točki susreta, adidas Sports Studiju u Ilici 21, osjećala sam se pomalo napeto; nisam bila sigurna kako će sve skupa izgledati, koliko ću moći pratiti ritam grupe i na koje ću sve potencijalne probleme još naići.
Međutim, ubrzo po dolasku, nakon upoznavanja s trenerom Nikolom Mitrovićem i ekipom trkača, uviđam da razloga za brigu nema. Od prvog su me trenutka prihvatili kao dio tima, svatko od iskusnijih mi je ponudio koju riječ utjehe ili korisni savjet koji su oni nekad ranije dobili, a trener me vodio kroz sve etape treninga, ništa ne prepuštajući slučaju. Zagrijavanje smo odradili na platou Tuškanac, dok smo trčali na Dubravkinom putu i gradskim lokacijama poput Dežmanovog prolaza i Frankopanske.
Izlazak iz zone ugode na kojem si u konačnici zahvalan
Niti u jednom trenutku nisam osjetila da moram dati više nego što mogu; grupe su napravljene tako da polaznici budu na sličnim razinama spreme, a iskusni treneri znaju kako koncipirati trening tako da doista možete izdržati. Moja se najgora noćna mora nije ostvarila – nisam ostala bez daha nasred ulice, nisam debelo zaostajala za drugima, niti sam se osjećala loše.
Naravno da nije realno očekivati da ćete nakon prvih nekoliko treninga biti spremni za kilometarske trase ili utrke. Umjesto toga, prvi su treninzi, kako sam naučila, važni zbog psihološkog momenta probijanja vlastitih zona ugode, a onda i stvaranja navike. Uz trenera i ekipu koju sam imala sreće upoznati, uopće ne sumnjam da će mi spomenuto stvaranje navike odlaska na treninge trčanja predstavljati problem. Upravo suprotno, jedva čekam sljedeći. Jer postajem brža i snažnija.