Pročitala sam knjigu Naša kuća u plamenu o životu Grete Thunberg. Evo zašto biste mogli i vi

Knjiga Naša kuća u plamenu pisana je iz perspektive Grete, njenih roditelja i sestre te pokazuje jednu stranu koju do sada nismo vidjeli

Koja je istina o Greti Thunberg? Jesu li to laži, manipulacije ili je to uplašeno dijete koje iznosi činjenice? Ovo su samo neka od pitanja koja sam imala prije no što ću pročitati knjigu ‘Naša kuća u plamenu’ o Gretinom životu koju su napisali njeni roditelji, uz nju i njenu sestru Beatu.

Knjiga, osim što objašnjava kronološki tijek događaja koji su doveli do današnje situacije, pokazuje i jednu potpuno drugačiju perspektivu koju nismo imali prilike iščitati u medijima jer se o njoj jednostavno nije pisalo. Ovdje se radi o životu njenih roditelja koji spajaju krajeve i pokušavaju odgojiti dvoje vrlo samovoljne djece, ali i životu djevojčice koja se mora nositi s javnom mržnjom i nerazumijevanjem. Knjiga se također dotiče i života čitave obitelj prije nego što je čitav svijet znao za Gretu Thunberg. Pa, ako im je vjerovati, oni su zaista jedna sasvim normalna obitelj koja je morala naučiti živjeti s mentalnim poremećajima, slavom i neprestanim strahom od klimatskih promjena.

Život s autizmom i poremećajima ponašanja

Prva stvar oko koje se još uvijek vode rasprave je pitanje je li Greta manipulirana od strane svojih roditelja, švicarske vlade ili nekog ili nečeg još većeg. Čini mi se kako upravo zato prva trećina knjige govori o uobičajenom životu jedne obitelji u Švedskoj. Doduše, možda ne toliko uobičajenoj s obzirom na to da su njeni roditelji ipak poznate ličnosti. Bez obzira na to, žive normalnim životom, puno putuju, jedu u restoranima i često se druže. Sve to počinje se mijenjati kada se Greta počne ponašati malo drugačije od svojih vršnjaka te kada odluči prestati jesti. O autizmu se u medijima inače ne piše dovoljno, a bez obzira na to što se povremeno u modernoj kulturi pojavi neki lik u filmu ili seriji koji ima autizam, teško je objasniti kako taj poremećaj zapravo izgleda jer je kod svakog djeteta drugačiji.

Kod Grete je jedan od prvih simptoma bilo odbijanje hrane. Uz to je stiglo i njeno ‘neprimjereno ponašanje’ (kako su joj govorili u školi), odbijanje razgovora te ruganje i maltretiranje od strane vršnjaka. Dobar dio teksta se odnosi na prikaz razine promjene koju je autizam doveo u obitelj Thunberg, koliku je prilagodbu zahtijevao te na koliko nerazumijevanja su naišli u javnim ustanovama.

Čak i nakon što su dobili dijagnozu za Gretu i njenu mlađu sestru Beatu, a to su kod Grete bili autizam i Aspergerov sindrom, a kod Beate autizam i ADHD, nije se sve magično popravilo nego je njihova borba tada tek počela. Tada su barem znali s čime se bore. Jedan od načina na koji su se trudili bio je i briga oko Gretinog hranjenja. To se događalo toliko rijetko i u toliko malenim količinama da su svakodnevno morali zapisivati njene sitne obroke, a svaki dodatan zalogaj su gledali kao malu pobjedu. Ovakav detalj koji se nama možda čini kao sitnica, njenim roditeljima je uzrokovao potpunu promjenu života, kao i njihovih navika, a njena majka čak je zaustavila svoju karijeru jer je znala da su njene kćeri važnije od toga.

Dok autizam i Aspergerov sindrom imaju brojne negativne posljedice, glavna pozitivna stvar oko njih je izniman intelekt, fotografsko pamćenje i brzo učenje informacija. Greta je svoj interes s vremenom pronašla u vijestima, znanstvenim člancima, klimatskim promjenama i aktivizmu, dok je njena sestra Beata svoj mir pronašla u glazbi i plesu.

Jedna od čestih stvari koja se u zadnje vrijeme provlači medijima, a zapravo se počela javljati već pri samom početku Gretinog javnog djelovanja, bilo je poricanje njenog samostalnog aktivizma i tvrdnja kako je ona manipulirana od strane svojih roditelja, vlade ili nekog većeg. Ono što nismo mogli znati do ove knjige je priča o tome kako je Greta potpuno sama odlučila napraviti nešto za klimu. Njeni roditelji su joj, ako im je za vjerovati, čak govorili da bi možda bilo bolje da se ne petlja u nešto tako veliko, ali Greta je osjećala kao da je to njena dužnost od samog početka. Pri početku te to događalo preko ili Twitter statusa kojima je provocirala, neprestano čitanje znanstvenih činjenica i dijeljenje istih, što je na kraju dovelo do njenih molbi da sluša panele i raspravlja sa znanstvenicima. Ona je ta koja je svojim roditeljima dala do znanja koliko velik utjecaj imaju klimatske promjene te koliko je važno za njenu generaciju da nešto učini. Navela ih je da promijene svoj način života, kao primjerice da prestanu letjeti avionima.

Kroz knjigu su isprepletene teme klime, aktivizma i autizma, pa se tako pokazuje koliko je bavljenje klimatskim promjenama Gretu oslobodilo i pomoglo joj u bavljenju s autizmom. Nakon toga počela je jesti, čak i u javnosti što joj je do tada bilo nezamislivo, počela je razgovarati s neznancima i glasno se smijala. Dok je njena sestra oslobođenje pronalazila u plesu, Greta ga je pronalazila u borbi za čovječanstvo.

Znanstvene činjenice i male promjene

Knjiga, osim što pomalo poetski prikazuje život obitelji Thunberg, bogata je znanstvenim činjenicama. Čak i onim znanstvenim činjenicama koje su u javnost puštene još prije 20 i 30 godina, ali koje su svjetske vlade praktički zanemarile. Svaki Gretin govor do sada uključivao je brojne činjenice i njene rečenice u kojima moli javnost da ne slušaju nju, već znanstvenike, a mnoge od tih informacija nalaze se i u knjizi. Usput, na kraju knjige nalaze se i transkribirani svi njeni govori.

Upravo te informacije Greta odlučuje koristiti i za svoj prvi štrajk ispred Švedskog parlamenta. U knjizi je taj događaj prikazan iz perspektive njenog oca koji strahuje za svoje dijete s autizmom. Ne samo zbog mogućih reakcija javnosti, već zbog njenih reakcija koje su u tom trenutku bile sasvim nepredvidljive. Ono što se, na njegovu radost, događa je uspješan prvi, pa drugi pa i treći dan njenog prosvjeda. On prvi put tada vidi svoju kći koja u javnosti govori snažno, hrabro i bez zastajkivanja, vidi svoju kći koja po prvi puta jede u javnosti i to ne svoju hranu, već hranu koju je dobila, a vidi i svoju kći koja spremno odgovara na sva pitanja novinara bez njegove pomoći. Uz to vidi brojnu djecu, mlade, starije i ljude iz raznih životnih sfera koji stoje uz njegovu malu djevojčicu.

Čitajući knjigu Naša kuća u plamenu, većinski sam se fokusirala na sve probleme koje nosi autizam u životu jednog djeteta, u ovom slučaju Grete, a možda malo manje na znanstvene činjenice koje su objavljene. Knjiga je pisana lako, čitko i nije teško vjerovati svim informacijama koje su u njoj napisane. Naravno, s obzirom na svu medijsku pozornost koju je obitelj dobila zadnjih godina dala bi se dodatno razmotriti realnost svih napisanih rečenica. No, ako im je vjerovati, a ja im vjerujem, Greta je zaista samo jedna iznimno inteligentna djevojčica koja je u strahu za svoju budućnost i budućnost cijelog čovječanstva, a mi smo tu da širimo njenu riječ i pomažemo u njenoj borbi.