U Zagrebu možete pojesti ramen na samo četiri mjesta, ali neka od njih su zbilja sjajna
Obožavam ramen. Prvi put sam ga jela u New Yorku, u četvrti Hell’s Kitchen, u jednom restoranu koji se zove Ippudo Ramen i vrlo ozbiljno shvaća to japansko jelo. Ippudo je inače japanski lanac sa sjedištem u Tokiju koji se 2008. proširio i na SAD tako da sam imala priliku probati pravi ramen, a nisam morala potegnuti do Tokija (za sada).
Osim njega, probala sam ramen u restoranu Mensho Tokyo u San Franciscu. Radi se o restoranu koji se nalazi u Michelinovom vodiču, ondje ne primaju rezervacije, a u redu se čeka barem sat vremena kako biste dobili stol. Ljuti ramen od patke tamo je bio toliko dobar da sam se u Mensho vratila dvije večeri zaredom.
I onda sam se vratila u Zagreb sa samo jednom misijom – probati sve ramene koji se nalaze u ponudi. (Ubrzo sam saznala da se ramen u Zagrebu može pojesti na samo četiri mjesta, ali o tome malo kasnije.)
ŠTO JE UOPĆE RAMEN?
Prije svega, pokušajmo definirati ramen. Ramen je japansko jelo koje se sastoji od mesnog temeljca i rezanaca od pšeničnog brašna, a može sadržavati razne druge sastojke kao što su rolana svinjetina, alge, jaja, gljive i mladi luk. Ti se sastojci pojavljuju najčešće, ali zapravo u ramen se danas dodaje sve i svašta. Negdje sam pročitala da svaka regija, svaki grad pa čak i svaka ulica u Japanu imaju svoju verziju ramena. Ne znam baš je li to uopće moguće, ali definitivno dočarava koliko različitih vrsta ramena zapravo postoji.
Ramen je skup, a tomu je tako zato što se kosti u temeljcu za ramen kuhaju nekoliko dana. Ovisno o tome koliko se kosti dugo kuhaju dobit ćete prozirni ili mliječno bijeli temeljac. Ako vas zanima kako pripremiti ramen kod kuće evo jednog odličnog videa. Čovjek ga je kuhao 60 sati i dobro se informirao prije toga.
GDJE NA RAMEN U ZAGREBU?
U Zagrebu možete pojesti ramen samo na četiri mjesta. To su Time, 50 A Burger & Champagne Bar, Gyoza Sake Bar i Dežman. Navodno ga je imao i Manzoku Sushi koji je ovog ljeta zatvoren, a na meniju ga je imao i Takenoko. Na Takenokovom meniju više nema tog ramena, a kad sam ih nazvala telefonom da provjerim rekli su mi da ga imaju samo one dane kad im stignu svježi škampi i nije mi znao reći kada bi to moglo biti.
Ramen u Takenoku sam zato odlučila preskočiti. Sve u svemu, ostali rameni koje sam probala u Zagrebu uopće nisu tako loši, ali krenimo redom.
50 A Burger & Champagne Bar
Vrste ramena: Tonkatsku ramen sa svinjetinom, pileći ramen s kimchijem
Cijena: 76 kuna
Ramen u 50-ju bio je prvi koji sam probala u Zagrebu. Prvo sam probala verziju sa svinjetinom koja je baš taj dan bila loše pripremljena, tvrda i gotovo nejestiva baš kao i rezanci koji su se stisnuli u jednu kuglu, ali vratila sam se još par puta i to na pileći ramen. Pileći ramen je u 50-ju stvarno odličan, ali i puno prevelik. Još nijednom ga nisam uspjela pojesti do kraja.
Osim pilećeg temeljca, sadrži pohanu katsu piletinu, ljuti kimchi, nekoliko vrsta gljiva, domaće rezance, algu, mladi luk, meko kuhano jaje i ulje prženog češnjaka. Ovo je ramen u kojem se događa svašta od pohane piletine do kimchija, definitivno nije običan ramen koji možete probati bilo gdje, ali je zanimljiv i ukusan. Rado mu se vraćam.
Ocjena: 8/10
Dežman
Vrste ramena: ramen sa svinjetinom
Cijena: 65 kuna
U Dežmanu su nam se pohvalili da ramen kuhaju čitavih tjedan dana. To je zbilja impresivno i to se zbilja osjeti. Temeljac je u Dežmanu bolji od svih koje sam probala u Zagrebu. Gust je i bogat, a činjenica da u njemu nema puno dodataka zapravo je pun pogodak jer taj savršeni temeljac odlično dolazi do izražaja.
U njemu se nalazi mekana svinjetina koja se raspada, domaći rezanci, gljive, alge, meko kuhano jaje, mladi luk i svježi feferon koji nevjerojatno osvježava i daje ljutinu istovremeno. Porcija je dovoljno velika za jednu osobu, a jedina loša vijest je da ramen u Dežmanu poslužuju samo četvrtkom.
Ocjena: 9/10
Gyoza Sake Bar
Vrste ramena: svake subote novi ramen
Cijena: 79 kuna
Gyoza Sake Bar ima ramen samo subotom i morate rezervirati mjesto jer se zbilja brzo popuni, a ove subote je u ponudi bio Shoyu ramen koji je, kažu, varijacija koja se služi ako specifična vrsta nije naglašena. Radilo se o temeljcu od svinjetine s tanko rezanom šnitom kuhane rolane svinjetine, domaćim rezancima, meko kuhanim jajem, algom, lisnatim povrćem, klicama soje i narutomakijem odnosno neobičnom roladom od surimija. Ovo je definitivno bila najmanja porcija ramena koju sam pojela u Zagebu. No, da se razumijemo, nije mala i ako prije toga pojedete porciju gyoza kao što sam ja učinila bit će vam sasvim dovoljno za ručak.
Osim što je najmanji, ovo je definitivno i ramen s najmanje osobnosti. Na stol je stigao već poprilično mlak, temeljac je nekako pust, nema one punoće okusa kao primjerice u Dežmanu, ne bi mu škodila koja gljiva, a dobro bi mu došlo i malo ljutine, ali to sam samo ja.
Ocjena: 6.5/10
Time Restaurant & Bar
Vrste ramena: Tonkatsu sa svinjetinom ili piletinom
Cijena: 100 kuna
Timeov chef Vid Nikolić učio je ekipu iz 50-ja pripremati ramen pa su nam konobari na pitanje po čemu se razlikuje ramen u Timeu od onog u 50-ju rekli – jednostavno je, naš je bolji, ipak je originalan. I oni nude ramen sa svinjetinom ili piletinom koji sadrži još i marinirane gljive, aglu, ulje češnjaka, mladi luk, meko kuhana jaja i sezam. Razlikuje se po tome što je pileće meso u ramenu mljeveno što je definitvno iznenađenje, ali nešto sam slično sam probala u San Franciscu samo što je u pitanju bila mljevena janjetina.
S cijenom od 100 kuna Timeov je ramen daleko najskuplji u Zagrebu. Svi sastojci su bili korektno pripremljeni osim što je jaje bilo presirovo (a ja zbilja volim meko kuhana jaja), ali nedostajalo je uzbuđenja koje ima 50-jev ramen.
Ocjena: 7.5/10
Ako u skrivenim kutcima grada Zagreba postoji još ramena koje nisam otkrila, javite mi, rado ću ih probati.
Edit (12/12/18): Nakon ovog članka u Zagebu su se pojavila još tri nova ramena. Bez brige, recenzirala sam i njih.