Nekad je nužno odabrati stranu
INTERIJERI

Posjetile smo jedno divno potkrovlje na zagrebačkom Srebrnjaku. Vlasnici su ga potpuno uredili sami

FOTO: Borko Vukosav

Paula i Marko su nam otvorili vrata svog divnog stana u potkrovlju jedne kuće na Srebrnjaku

Paulu Pavlović upoznala sam prije par mjeseci na jednom snimanju koje se odvilo u njenom stanu na Srebrnjaku. Ona je zagrebačka influencerica, freelancerica koja svaki mjesec radi nešto drugo. Nedavno je završila s radom na Organu Vida, trenutno neumorno organizira buvljake na kojima izlaže pod pseudonim Balkanciaga, a uz to je suvlasnica brenda zračnih biljaka, No.Land.

Paula živi sa suprugom Markom i kujicom Pastelom u potkrovlju obiteljske kuće na Srebrnjaku. Uselili su prije četiri godine i uredili sve, kako kažu, prema svojim tadašnjim potrebama. Zaljubila sam se na prvi pogled pa sam, naravno, htjela čuti i cijelu priču iza kuće Pauline bake u kojoj ovaj mladi par danas živi.

OBITELJSKA PRIČA U DETALJIMA

“Živimo već četiri godine u ovom stanu i uredili smo ga prema nekim svojim tadašnjim potrebama,” kaže Paula. “To je kuća u kojoj je živjela moja najdraža baka Lela. Iza nje su ostale predivne stvari lijepe uspomene iz djetinjstva. Bila je velika esteta pa je tako i kuća bila puna divnih detalja poput jastučnica i zastora u istom dezenu koje je sama šivala. To sam naslijedila od nje, oko za lijepe stvari. Zbog toga volim imati puno detalja oko sebe i uredan dom.”

Stan je zato pun usklađenih detalja, raznih komada s buvljaka skupljenih u Hrvatskoj ili na putovanjima, ali i nekih predmeta koji pričaju o povijesti. “Najdraži detalj u stanu mi je Rex Kralj stolica, Lupina, savršen komad namještaja iz bivše Jugoslavije.” Inspiraciju Paula crpi iz knjiga, bakinih ukrasa i njenih fotografija te sjećanja na kuću, namještaja koji nalazi, filmova, putovanja u Berlin, buvljaka.

UREĐENJE INTERIJERA KAO PROCES

Stan su uredili prije useljenja, ali taj proces, kaže Paula, još uvijek traje. “To je nesvršena radnja jer sam ja vječno inspirirana stvarima koje me okružuju i konstantno ih uvodim u svoj život. Nekoliko mjeseci ranije, stan je bio pretrpan detaljima i ukrasima, keramičkim mačkicama na sve strane, tepisima, slikama na zidovima. Sada želim i trebam čistinu, održivost mene u tom prostoru, preglednost i jednostavnost da mogu što više uživati u životu i biti organiziranija.”

Prostor nosi i određeni balans između Paulinog ukusa i ljubavi prema detaljima te praktičnosti kakvu zahtjeva jedan funkcionalni životni prostor. “Neke stvari su morale biti kupljene nove poput kreveta i kutne garniture, željeli smo praktičnost i optimalno rješenje je bila Ikea. Kutna je zapravo kupljena za našu prijateljicu Geu koja dolazi svakih pola godine u Hrvatsku na dva mjeseca i provodi s nama sve to vrijeme.

Ostatak namještaja sam pronašla ili su oni mene našli. Dosta često znam loviti umjetnine za oca pa se svakakvi dragulji znaju naći. Niko Kralj stolice sam dobila od roditelja, a Marko je jednu u potpunosti renovirao, bila je uništena. On ju je ogulio i šmirglao, te ostavio sa svim njenim “nedostacima” takvu, lijepu, divnu i balzamiranu.”

BILJKE, BILJKE, BILJKE

Prva stvar koju primijetite kad uđete u Paulino potkrovlje su biljke koji ima jako puno. “Prije sam ih imala puno više, rekla bih četiri puta više. No, zbog poslova kojima se bavim i manjkom slobodnog vremena, odgovorno sam ih udomila kod prijatelja. Nitko se nije bunio da su bile previše razmažene.

Mislim da nije teško naučiti puno o biljkama danas, prepun je internet informacija o biljkama da je sve na dva klika prstom po ekranu. Postoji i puno blogova i projekata koji promiču kulturu uzgoja biljaka i to mi je divno. Ja sam se bavila uređenjem i organizacijom vjenčanja te sam tako konstantno bila okružena biljkama i cvjećarima. Rekla bih da je tako i sve počelo. Zapravo sam jako sretna što su postale jedan super pozitivan trend koji je doslovno svakoga pridobio.”

AMBIJENT SE MIJENJA S GODIŠNJIM DOBIMA

“Trenutno u stanu volim miris i toplinu svijeće koju palim ovih hladnih večeri, volim taj posebni touch zelenog baršuna na jastucima, volim šuškavu svježinu bijele krevetnine i dašak glamura na zlatnim detaljima,” kaže Paula.

San joj je imati Canape sofu Pierrea Paulina iz 70-ih, a da može birati kuću iz snova bilo bi to u brutalističkom kompleksu/tvornici betona gdje živi Ricardo Bofill, španjolski arhitekt. “Mislim da nisam ništa ljepše vidjela da postoji. Sjećam se kad sam prvi put gledala video te građevine, naježila sam se od divote. Sav namještaj bi bio bijel, samo biljke, svijeće i beton.”