Posjetila sam ovogodišnji Venecijanski bijenale. Evo zbog kojih se radova isplati otići do Italije

Izdvojila sam radove zbog kojih se isplati potegnuti do Venecije

Posjetiti Venecijanski bijenale na 35 stupnjeva možda nije najbolja ideja. Zaputiti se u Veneciju u nedjelju, isto tako. No, posjetiti Venecijanski bijenale svakako je nešto što bih učinila svaki put.

Pod nazivom May You Live In Interesting Times, ovogodišnji Bijenale umjetnosti otvoren je u svibnju, a traje do 24. studenog. Ovo je njegovo 58. izdanje, a kustos je Ralph Rugoff, ravnatelj londonske galerije Hayward. Bijenale umjetnosti svaki put kurira drugi kustos, a uvijek se održava na dvije lokacije u Veneciji – u Arsenalu i Giardiniju.

Ove godine on okuplja oko osamdeset umjetnika sa svih strana svijeta, a dok se u Giardiniju nalaze državni paviljoni, Arsenal privlači svojim halama u kojima se nekoć izgradila većina venecijanskih brodova, a služio je i kao oružarnica te industrijski pogon, i to najveći u Europi.

Kada sam prvi puta posjetila Bijenale, bio je to Bijenale arhitekture koji se održava na istim lokacijama, oduševila me činjenica da se on nalazi na drugoj strani grada, tako da ako uzmete vaporetto, možete potpuno izbjeći gužvu koja se odvija u centru, ali i doživjeti Veneciju iz jednog sasvim novog kuta.

Arsenal je ovaj put bio puno atraktivniji od Giardinija, i prvi dan uputili smo se ravno tamo. Ako planirate na Bijenale, svakako podijelite posjet na dva dana. Realno, možete razgledati obje lokacije i u jednom danu, ali ako se stvarno požurite i krenete rano ujutro jer su otvorene do 18 sati. Neke umjetnike koji izlažu u Arsenalu možete vidjeti i u centralnom izložbenom paviljonu u Giardiniju, ali svakako posjetite i Arsenal. Izdvojila sam par umjetnika čije se radove zaista isplati pogledati.

Zahrah Al Ghamdi

Lijep je osjećaj ući u paviljon Saudijske Arabije kada znate da ju predstavlja žena, na jednom od najvažnijih umjetničkih događanja u svijetu, i to nakon što Saudijska Arabija ovdje nije sudjelovala osam godina. Smirujuća, velika te na neki način i romantična instalacija dobila je ime After Illusion po stihu iz pjesme arapskog pjesnika Zuhayra bin Abī Sūlmāa. Umjetnica je koristila materijale koji je podsjećaju na dom, a njima je ukrasila stupove između kojih šećete, praćeni zvukovima.

Hito Steyerl

U video instalaciji Hite Steyerl This is the Future, žena pronalazi vrt koji je morala sakriti u budućnost kako bi ga zaštitila. Ova njemačka umjetnica istražuje umjetnu inteligenciju kroz digitalno cvijeće koje cvjeta, no nikada ne postaje stvarno, već ostaje u budućnosti. Smatra da umjetna inteligencija, unatoč prvim uspjesima, neće nikada moći predvidjeti budućnost, može je samo pretpostaviti. Tako vas vodi kroz niz video instalacija koje su u potpunom mraku.

Daiga Grantina

U Arsenalu me se posebno dojmio rad pod imenom Saules Sun, Daige Grantine iz Latvije. Predivnih boja, zamišljen kao nekoliko sunca napravljenih od raznih materijala među kojima je i meni omiljen pamuk, stvorila je cvjetove u boji fuksije. Svi su međusobno povezani podsjećajući na sunčev sustav u kojem se svi planeti mogu kretati kako žele, aludirajući kako smo generacija koja danas ima brojne mogućnosti.

Tomás Saraceno

Na samom kraju razgledavanja postave Arsenala dočekat će vas divna instalacija Tomasa Saracena na vodi, s pogledom na suprotnu obalu. Ona je kao mala pauza od dugog hodanja te pruža mjesto za odmor praćena zvukovima. Zove se Aero(s)cene, a radi se o instalaciji koja podsjeća na oblake, kako Tomas kaže, ‘dok oblaci nestaju, CO2 i ostala zagađenja uništavaju atmosferu i stvaraju se novi, prijeteći oblaci’.

Oni se pomiču u ritmu mora upozoravajući na globalno zatopljenje i podizanje razine vode, a kada se zagledate u njih vidjet ćete kako su se nadvili nad crkvom San Francesco della Vigna. Tomas Saraceno na ovogodišnjem Bijenalu izlaže i sa svojim radom o paucima, točnije paukovim mrežama koje je izložio i kojima želi podsjetiti na ekološku krizu.

Liu Wei

Kineski umjetnik napravio je divnu veliku instalaciju od aluminija, nadahnutu geometrijskim formama i oblicima. Smještena je iza stakla, u obliku molekula, kako bi je se doživjelo kao nešto što gledamo kroz mikroskop i minijaturne je veličine. Liu Wei tako se poigrao s dimenzijama i razlikom u veličinama između promatrača i umjetničkog djela.

Nordijski paviljon

Janne Nabb i Maria Teeri iz Finske, Ane Graff iz Norveške i Ingela Ihrman iz Švedske, predstavnici nordijskih zemalja također su za temu uzeli očuvanje okoliša i stvorili ovaj maštovit paviljon u Giardiniju u kojem su ujedinili instalacije, digitalne materijale, performanse i tekst. Weather Report: Forecasting Future istražuje odnos između čovjeka i ostalih živih bića u vrijeme klimatskih promjena i izumiranja koja prijete budućnosti na zemlji. No, tako je vizualno nježan, smirujući i minimalan.

Renate Bertlmann

Kako naginjem minimalističkim radovima, svakako sam uživala gledajući umjetnicu Renate Bertlmann, feministkinju i avangardnu vizualnu umjetnicu koja predstavlja Austriju. Austrijski paviljon uređen je u dva djela tako da su u prvom izloženi njeni crno-bijeli radovi, a u pozadini svega je njezino polje ruža, instalacija u kojoj je 312 crvenih staklenih ruža probodeno noževima. Renate njome želi ukazati na podijeljenost ljudskog postojanja i ambivalentnost socijalnih i kulturoloških paradigmi pod čijim smo svi utjecajem.

Christoph Buchel

Jedno od djela oko kojih su se ove godine najviše lomila koplja svakako je Barca Nostra, olupina broda na kojem je 2015. godine poginulo više od 800 migranata putujući prema Italiji iz Afrike. Iza nje stoji umjetnik Christoph Buchel, koji nije dozvolio da uz brod uopće stoji ikakva legenda, što mu je kustos dopustio. Mnogi su se složili da je ovo najprovokativniji dio Bijenala i da je pitanje je li brod uopće trebao biti izložen tamo.

Lorenzo Quinn

Ruke Lorenza Quinna nazvane Building bridges moći ćete vidjeti sa samog kraja izložbenog djela Arsenala, a mi smo se uspjeli i prošetati ispod njih jer se preko puta paralelno održavao Sajam nautike pa nas je brod prebacio na drugu obalu. Ruke koje simboliziraju prijateljstvo, mudrost, pomoć, vjeru, nadu i ljubav, bit će tamo dok traje Bijenale i svakako ih se isplati doživjeti.

Paviljon Litve

Zabavnija strana Venecijanskog bijenala svakako je paviljon Litve, gdje su tri umjetnice Lina Lapelyte, Vaiva Grainyte i Rugile Barzdziukaite kreirale plažu koju nažalost nisam uspjela vidjeti (otvorena je samo srijedom). Zamislite umjetnu plažu, pijesak na kojem se ljudi sunčaju i uživaju, žamor, sladoled, sunce, kupaće kostime, zvukove glisera u daljini i glazbu, a sve se odvija u prostoru ispod vas. Paviljon Litve svakako stavite na must see popis.

Banksy

Venecijanski bijenale održava se i diljem grada, a ove godine posebno se pričalo o performansu Banksyja, kao i njegovom novom muralu posvećenom izbjeglicama. Tako možete krenuti u potragu za njim – smjestio se u jednom od niza venecijanskih kanala, a lako ćete ga naći pomoću Google Mapsa. Istina, to će vas odvesti na gužvovite ulice Venecije, no bit će vam drago kada stignete.