Antonela Sarađen prošli je tjedan posjetila Dohu i s nama podijelila svoju priču iz tog katarskog grada
Doha. Kako započeti priču o zemlji u kojoj se samo za potrebe Svjetskog prvenstva (2022.) gradi 300 kilometara duga mreža metroa, za koju se u početnoj fazi izdvaja preko 8 milijardi dolara, a koja će služiti primarno turistima koji će u to vrijeme posjetiti Dohu?
Osim što se diči titulom jedne od najbogatijih zemalja svijeta, zahvaljujući rezervama prirodnog plina i nafte na kojima leži, Katar je i jedna od najsigurnijih zemalja u kojoj, suprotno predrasudama, žene hodaju slobodno, te je posve normalno ostaviti novčanik ili torbu na stolu i prošetati bez straha da će ih netko ukrasti.
Počet ću s time da je ovo zemlja koja je unatoč mom poznavanju arapskog svijeta, povijesti i kulture razoružala predrasude, stereotipe te ih poslala natrag u Zapadni svijet iz kojeg su i došli.
Više od tranzitne točke
Doha, grad u kojim smo se smjestile za ovo šestodnevno putovanje, poznat je kao tranzitna točka turista koji putuju sa Zapada na Istok i obrnuto. Voljela bih napomenuti kako Katar nikad nije bio na listi top destinacija koje sam sanjala posjetiti. U Dohu sam otišla radi svadbe, a vratit ću se zbog divnih ljudi koji me u arapskom svijetu svaki put nanovo iznenade svojom velikodušnošću, toplinom i istinskom brigom.
Već prvi kontakt sa zemljom, dolazak na sam aerodrom, govori da se radi o narodu koji se ponosi svojom kulturom, bogatstvom te koja želi impresionirati posjetitelje. Vozeći se Dohom sa svih strana mahati će vam palme, a pažnju plijeniti čiste ulice i prekrasni neboderi koji krase plavi pustinjski horizont ovog grada.
Muškarci u haljinama
Mnogi koji Katar ne poznaju, zamišljaju ovu zemlju kao bogatu, ali konzervativnu zemlju, u kojoj se žene rijetko vide na ulicama, a kada ih vidite hodaju zamotane u tradicionalnim dugim haljinama koje čuvaju skromnost – abajama. Često u pratnji svojih muževa, koji također hodaju u dugim haljama bijele boje (thawb), dok na glavi nose bijelo pokrivalo (ghutra).
Da, na ulicama ćete svakako viđati više muškaraca, primarno zbog omjera muškaraca i žena u državi, koji iznosi 2:1. Zanimljiv je i podatak da većina stanovnika Katara nisu Katarci, već strana radna snaga iz primarno Azije, Europe i Afrike. Žene iz Europe hodaju u zapadnjačkoj odjeći, umjereno pokrivene, a muškarci se prema njima, kao i ostalim ženama, obnašaju s poštovanjem.
Ljudi na ulicama su iznimno opušteni, nasmijani i gostoljubljivi. S vremena na vrijeme na ulicama se vidi prizor muškaraca koji hodaju s egzotičnim životinjama poput majmuna. Najpopularnije ptice u Kataru su sokoli, među kojima iznimniji primjerci postižu vrijednost skupocjenih auta.
Tradicija kao temelj razvoja
Kataru se često pridaje epitet najvećeg svjetskog gradilišta, te se nerijetko vidi prizor kranova ili zgrada u nastajanju. Unatoč krizi investicije se prilijevaju u grad, a ispod skromne odjeće i dugih haljina ističu se cipele najpoznatijih svjetskih brendova i torbe koje znaju doseći vrijednost omanje nekretnine u Zagrebu.
Ono što me se posebice dojmilo je činjenica da u Kataru tradicija služi kao temelj razvoja. Dok su susjedni Abu Dhabi i Dubai ponudom značajnije okrenuti Zapadu, u Dohi se njeguju tradicionalne tržnice i muzeji koji se diče poviješću i katarskom kulturom. Katar je odlična destinacija za obiteljski posjet te imaju velik broj sadržaja namijenjen obiteljima i djeci. Fokalna točka Dohe je Souq Waqif (arap. Souq, hrv. Tržnica), koji krase brojne suvenirnice, restorani i kafići. Souq Waqif nije samo turistička atrakcija, već mjesto na kojem ćete vidjeti domaće i strano stanovništvo. Kada bih vukla paralelu sa Zagrebom, rekla bi da je najsličniji Tkalčićevoj ulici, a opet, toliko van ovoga svijeta.
Raj za influencere
Na tren, moram biti površna i napomenuti kako je Doha raj za influencere i sve one koji se vole hvaliti putem društvenih mreža. U ovom gradu gotovo je nemoguće ne okinuti dobru fotku. Jedna od najpopularnijih destinacija za naslikavanje je Muzej islamske umjetnosti, u kojem smo se pofotkale za deset života, zbog čega na kraju nismo stigle vidjeti samu ponudu muzeja, koja je navodno nešto što se ne bi smjelo propustiti.
Nikada nemoj podcijeniti pustinju i more
Jedna od najvećih atrakcija za boravka u Dohi svakako je pustinjski safari, gdje pod vodstvom iskusnog vozača imate priliku iskusiti ludu vožnju po pustinjskim dinama i rubovima istih. Naš vodič Mohammed (ujedno i najčešće ime arapskog svijeta) rekao nam je da u Kataru žive pod ovom poslovicom: “Nikada nemoj podcijeniti pustinju i more.” More koje se spaja s pustinjom utočište je nekolicini kampova na kojima turisti mogu pronaći bijeg od grada i neometano se kupati u bikinijima.
Boravak u pustinji došao nam je kao lijek za dušu i svojevrsna meditacija, u kojoj smo pronašle adrenalin i iskonski mir. Među ostalima, u pustinji sam okinula i fotku desetljeća, gdje su mi kao modeli poslužili moja prijateljica Lorena, naš vodič Mohammed i Toyotin terenac.
Kada noć zamijeni dan
Koliko god bila lijepa po danu, Doha je grad koji zaživi navečer. U ovo doba godine, mrak nastupa oko pet popodne, a ljudi nakon poslova sa svojim obiteljima posjećuju tržnice, mladi se voze po gradu i odlaze na nargilu.
Nas je najviše impresionirao pogled na noćni horizont i siluete nebodera.
Vožnja poslovnim centrom gradom, tzv. Pearlom, na kojem se nalaze velebni neboderi kojih bi se dičili i gradovi budućnosti, pokazuje nam koliko toga ovaj svijet ima za ponuditi, i koliko toga se može postići uz malo truda i puno nafte. Po gradu se često može vidjeti crtež Emira, kojem građani daju podršku nakon blokade pri kojoj su ostale zemlje zaljeva i neke zemlje u susjedstvu prekinule ekonomske odnose s Katarom.
Otišli u Dohu poslovno, tranzitno ili turistički jedno je sigurno – ovaj grad će vas u više navrata ostaviti bez daha. Doha je raj za osjetila u kojoj će vas sa svih strana opsjedati različiti zvukovi, mirisi, boje. Cjenovno je slična Hrvatskoj, stoga neće razočarati ni one skromnijeg budžeta, a zbog prisutnosti različitih kultura na svakom koraku možete pronaći hranu iz različitih kuteva svijeta.
Prijateljstvo na daljinu
Ovu priču voljela bih zaokružiti sa svadbom zbog koje smo na prvom mjestu i došle u Dohu. 2010. bila je godina u kojoj sam postala punoljetna, i godina u kojoj sam, tada neznajući, nehotice, jednim komentarom na Facebooku stekla svoju najbolju prijateljicu. Narednih 8 godina dopisivale smo se i izmjenjivale iskustva iz svakodnevnog života, pričale putem telefona, Skypea i drugih sličnih aplikacija i dijelile sve tajne, brige i veselja, kako to inače s prijateljima biva.
Kroz njene priče, shvatila sam da mladi u Kataru, unatoč naizgled konzervativnom okruženju u kojem žive prolaze kroz ista iskustva kao i mladi u Hrvatskoj. Kada mi je najavila svoje vjenčanje, shvatila sam da je došao savršeni trenutak da naše prijateljstvo postane formalnije upoznavanjem uživo, što je ujedno bio najveći razlog ovom putovanju. Za kraj – ostavljam sliku sa svadbe – i želim svima puno ljubavi i predivnih putovanja.
