Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

Putopis

Posjet Madagaskaru je za avanturiste, a opisala bih ga kao zemlju velikih leptira i malih krokodila

Vlatka Kraljić istražila je istočnu i zapadnu obalu Madagaskara, ovo su njezini dojmovi nakon što je putovala otokom tri tjedna

Volim avanturistička putovanja, a Madagaskar mi je već dugo bio velika želja. Kako se radi o uistinu velikom otoku povšine 587 tisuća kilometara kvadratnih, a godišnji odmor ipak ima neka ograničenja, putovanje smo planirali u trajanju od tri tjedna. To je i dalje premalo vremena za obići cijeli otok pa je prilikom planiranja rute kretanja bilo najvažnije postaviti prioritete kako bismo vidjeli što više, a opet doživjeli sve draži otoka.

Letjeli smo iz Venecije preko Pariza. Madagaskar je bivša francuska kolonija pa su iz Pariza za glavni grad Madagaskara, Antananarivo letovi direktni.

U istraživanju otoka

Kretanje otokom ovisi o tome u kojem vremenskom periodu putujete. Na Madagaskaru nema klasičnih godišnjih doba već se razdoblja u godini dijele na kišnu i sušnu sezonu. Kišna sezona je obično od studenog do travnja dok je ostali dio godine uglavnom sušna sezona. Odlučili smo putovati krajem travnja uz rizik da nas zatekne kiša, što se na sreću nije dogodilo te smo svaki dan uživali na ovom uistinu posebnom otoku.

S obzirom na to da smo put planirali sami, odlučili smo unajmiti auto, vozača i vodiča i taj smo dio dogovorili unaprijed kako bi se naš naum za istraživanjem Madagaskara ostvario. Ne pomišljajte na najam vozila koja nemaju pogon na svim kotačima ako želite sačuvati bubrege i živu glavu, te biti sigurni da ćete doći do sljedećeg odredišta bez puno kvarova i stajanja. Ako se mislite kretati po otoku, nemojte nikako pomisliti da sami možete voziti iznajmljeni auto.

Madagaskar gotovo i nema cesta stoga bi vam i da ste najbolji vozač na svijetu, vožnja mogla biti poprilično zamorna. Tamo sam shvatila što uistinu znači off-road i zašto postoje automobili s pogonom 4×4 pa prepustite vožnju onima koji su na to navikli, a vi se prepustite i uživajte u svakom trenutku.

Madagaskar je jedna od deset najsiromašnijih zemalja svijeta. Valuta im je Ariary i u milijunima je pa kada promijenite novce doslovce ne znate kamo s njima, osjećate se kao milijunaš, a onda vam se odjednom sve počne činiti jako skupo s toliko nula. To naravno nije istina, cijene su prihvatljive za naš standard pa ćete recimo hranu u hotelu platiti kao kod nas u restoranu, a hranu u lokalnom restoranu otprilike tri puta jeftinije. Pitke vode nema, a za flaširanu litru i pol izdvojit ćete tri ili četiri kune.

U većim gradovima ćete samo morati paziti na nenormalan promet. Voze motore, rikše, tuk tuk, bicikle, a od jednog mini kombija naprave bus. Uklone sjedala i unutra smjeste duplo više ljudi nego što inače stane dok gomilu stvari natrpaju na krov. Pješaci nemaju nikakvu prednost. Morate biti vrlo oprezni kad hodate preko ceste jer nitko neće paziti na vas.

Ovo istovremeno je i nije turistička zemlja, prekrasna je i raznolika te ima svašta za ponuditi. Unatoč njegovim ljepotama Madagaskar godišnje posjeti milijun turista, što je jako malo s obzirom na veličinu otoka. Nemojte očekivati luksuz, Madagaskar možete istražiti ako ste spremni na avanturizam i promjenu planova u zadnji čas. Postoje resorti u kojima možete samo uživati, no oni se nalaze na okolnim, manjim otocima. Ako želite vidjeti cijelu zemlju i pravi Madagaskar, to je druga priča.

Stanovništvo Madagaskara

Život ljudi na Madagaskaru je jako težak. Od ukupno 27 milijuna stanovnika, njih 80 posto živi ruralno. Ako se uputite van većih gradova vidjet ćete puno plantaža riže (to im je osnovna prehrambena namirnica), vanilije, kave, manga, banana, koji su prvenstveno namijenjeni za osobne potrebe i prehranjivanje.

Sva hrana koja dođe na otok iz uvoza preskupa je za tamošnje stanovnike, iako u bolje opremljenim supermarketima možete naći proizvode ponajviše iz Francuske, Španjolske i drugih zemalja. Za primjer vam mogu dati jednu ženu koja nam je htjela prodati deset kila banana za svega osam kuna, dok ćete u trgovini za taj iznos kupiti kilu banana. Oni ne žive od prodaje već od razmjene robe, a sve što stiže na otok ne mogu si priuštiti.

Ljudi koji žive tamo jednostavno nemaju kako zaraditi i nemaju od čega živjeti i većina njih ne zna za bolje niti će ikada moći otići s otoka. Žive u nastambama koje su sami napravili – od drveća ili zemlje. U unutrašnjosti se živi malo bolje pa imaju zidane kuće.

Glavni jezici su malgaški i francuski. Uglavnom ne znaju engleski, pa ako niste govornik francuskog teško ćete se sporazumjeti s njima (još jedan razlog da uzmete vodiča jer nama je poslužio i kao prevoditelj). Mladi uče engleski tako da ga oni pomalo i govore, kao i oni koji su direktno povezani s turizmom – vodiči i osoblje u nacionalnim parkovima, ili smještajima gdje spavate.

Smještaji su im većinom bungalovi. Ovdje nećete stići u hotel koji prima po nekoliko tisuća ljudi, već u bungalove ili manje apartmane koji primaju po dvadesetak ljudi. Ako mene pitate, zbog te nenapučenosti je sve i tako lijepo.

Najopasnije životinje i genijalni lemuri

Naše putovanje krenulo je u glavnom gradu Antananarivu gdje smo sletjeli, a ja sam napravila cijeli plan puta još u Zagrebu. Jako smo se puno kretali po otoku i znali smo što želimo vidjeti. Imali smo neku okvirnu rutu i onda smo se u skladu s tim dogovarali s vodičem jer ne znaš kakvi će biti uvjeti na cesti i kakvo će biti vrijeme.

Po otoku se krećete sporo, i kada kažem sporo to stvarno i mislim jer nam je od jedne do druge lokacije ponekad trebalo i po 13 do 14 sati. Madagaskar u nekim dijelovima nema ceste, dio puta plovili smo rijekom gdje smo i kampirali, a spavali smo putem po bungalovima.

Ali to nije onaj osjećaj kao kada inače putujete pa nervozno čekate da stignete. Ovo je kao da ste upali u neki dokumentarac i oko vas je netaknuta priroda. Svaki pogled kroz prozor automobila je nevjerojatan, svako malo stajete. Hodate, uživate u pogledu i istražujete. Tako da vrijeme brzo prolazi iako prebacivanje s lokacije na lokaciju jako dugo traje.

Zanimljivo je da na otoku nema puno predatora, najopasnije životinje na Madagaskaru su krokodili. Najpoznatiji je po lemurima koji su me apsolutno oduševili. U svakom dijelu zemlje su drugačiji, drugačijih boja i veličina. Većinom su jako plašljivi, iako sam ja u divljini imala blizak susret s jednim velikim crno-bijelim lemurom koji ću pamtiti zauvijek.

Prišla sam mu blizu da bih ga fotografirala, a kada sam krenula nazad, on je krenuo za mnom što je stvarno čudno jer oni obično pobjegnu ili se skrivaju visoko u krošnjama drveća. Možete se pobliže podružiti s njima u rezervatima u kojima se brinu za njih jer su bili ozlijeđeni ili ostavljeni kao mali. Tamo su naviknuti na ljude i jako su pitomi tako da ih možete hraniti voćem, ali isključivo uz pratnju vodiča iz rezervata.

Ovdje nema lavova, zebra, žirafa ili pingvina kao u crtiću, a jedina životinja koja je tamo opasna uz krokodile je fosa, divlja mačka koja se ustvari hrani lemurima.

Krokodili koje sam gore spomenula su s obzirom na surovost zemlje mali i nimalo blizu veličine nilskih krokodila. Za razliku od leptira koji su nevjerojatni i u veličini ljudske glave. E, oni su me stvarno fascinirali.

Najljepši nacionalni parkovi

Ono što me još fasciniralo i razlog zašto sam došla na Madagaskar, su nacionalni parkovi. Imaju ih puno i u potpunosti su različiti baš kao i sam otok. Prvo smo posjetili Tsingy, park koji je nekad bio koraljni greben, a kako se spuštala razina vode tako su to sada nevjerojatne visoke stijene špičastih oblika koje su oksidirale pa su crne boje. Tsingy je jedno čarobno mjesto.

Do Tsingyja smo došli putujući rijekom Tsiribihina. Ona prolazi zapadnom obalom i najsiromašnijim dijelom Madagaskara. Zemlja je crljenica tako da je rijeka nevjerojatne narančaste boje.

Posjetili smo četiri nacionalna parka, a ni u jedan od njih ne možete ući sami. Morate platiti kartu i vodiča po parku što ispadne nekih 60-ak eura, ali parkovima ne možete lutati solo. Vodič vam kaže koliko traje obilazak, a sve ovisi o tome u kakvoj ste formi. Oni se potpuno prilagode vama i vašem tempu što je super.

Nezaobilazna točka bio je posjet Aveniji baobaba jer je baobab prije svega nacionalni simbol Madagaskara. Na toj aveniji osjećat ćete se kao da se nalazite u čudesnoj šumi, a zalazak sunca na tom čarobnom mjestu ostavlja bez daha.

Hrana na Madagaskaru

Jako puno riže i krumpira nalaze se u većini jela. Imaju i nekoliko vrsti banana, mango, guavu i neke specifične voćke koje nisam nikad probala do tada. Uglavnom, plovili smo rijekom Tsiribihina par dana, a usput smo stajali na nevjerojatnim mjestima koja bi nas odvela do jezerca pa vodopada gdje bi se kupali.

Na brodu su nam pripremali i hranu, a vodič nas je upozorio da s obzirom na to da nismo navikli na njihovu prehranu, za ubijanje bakterija obavezno konzumiramo rum prije svakog obroka kako ne bi imali želučanih problema. Ne moram ni spomenuti da se nismo previše opirali toj sugestiji. Lokalni rum je zaista fin pogotovo onaj s aromom vanilije pa je brzo nestajao.

Zanimljivo je da su im jela slična našima, najčešće ćete moći od mesa naručiti piletinu ili govedinu s rižom ili krumpirom i s nekim umakom od povrća sa strane. Ljubitelji morske hrane na obali nikako ne smiju propustiti uživanje u škampima, jastozima i raznim plodovima mora koji su zaista povoljni.

Jedan od većih problema im je struja koje ima u glavnom gradu, no u manjima je ima samo u jutarnjim i večernjim satima. Iz tog razloga se ne preporuča jesti na cesti, uzmite u obzir da nemaju hladnjake, a hrana im stoji na podovima. Zamislite o kojoj se prljavštini radi ako nema infrastrukture. Mi smo putem jeli u restoranima i hotelima.

Za razliku od struje, Wi-Fi signal ćete naći svugdje. Ok, ne baš ako ste u džungli, ali čim se približite nekom gradu ili selu ne morate brinuti za signal. Ja sam za ta tri tjedna kupila karticu za njihovu mrežu i to je ispalo odlično.

Otok Sainte Marie

Najveća ljepota Madagaskara je to što ćete uživati u samoći, tamo se nećete morati boriti za fotografiju na kojoj ste solo, ljudi i turista ima jako malo pa gdje god došli osjećat ćete se kao da ste sami i daleko od bilo kakve napučenosti. Ako tako izgleda vaš odmor iz snova i ako volite istraživati i kretati se, Madagaskar će vam pokazati prirodne ljepote kakve niste nikada vidjeli.

Za sam kraj putovanja ostavili smo otok Sainte Marie. Otok poznat po tome da su na njemu nekad živjeli pravi gusari, ali i otok koji okružuje koraljni greben. Ovo je prava lokacija za opuštanje, tako da ako ste naklonjeni tome da odsjedate u resortu možete se odmah uputiti ovamo.

Na Sainte Marie možete doći avionom ili trajektom, a radi se o otoku uz koji se nalazi pravi raj na zemlji, prelijepi otočić Ile aux nattes na kojem smo mi proveli zadnjih nekoliko dana odmora. Mogu samo reći kako je to bilo nešto nevjerojatno, a svakako vam preporučam da ronite, odnosno uživate u snorkelingu jer ćete se osjećati kao da ste upali u crtić o Nemu.

Must see

  • Nacionalni parkovi Tsingy, Isalo, Ranomafana
  • Avenija baobaba i gradić Morondava
  • Otoci Sainte Marie i Ile aux nattes

Must do

  • Vožnja rijekom Tsiribihina
  • Andasibe – Vakona forest lodge – posjet rezervatu s lemurima
  • Zalazak sunca na Aveniji baobaba

Savjeti

  • Razgledavajte otoka uz vodiča i vozača
  • Ne jedite street food, hranite se u hotelima i restoranima
  • Ponesite odjeću i tenisice za trekking
  • Budite spremni na česte promjene plana kao i dulja putovanja od lokacije do lokacije
  • Opskrbite se repelentima jer komaraca ima i previše
  • Putujte s dovoljno gotovine jer gotovo nigdje ne primaju kartice

Dobre vijesti putuju brzo

Svatko od nas mašta o putovanju na kojem će vidjeti nove krajeve, upoznati novu kulturu i isprobati autohtone delicije, pa čak i šopingirati. Putovanja oplemenjuju živote, donose iskustva, bude emocije i prema svim istraživanjima jedno su od većih veselja. S putovanja se može donijeti mnogo toga što se vrlo lako može pretočiti u trajne uspomene.

Želite li i vi imati baš takve sjajne doživljaje, znamo najbrži način da dođete do njih i otputujete na destinaciju iz svojih snova. Kako? Vrlo lako: plaćajte Addiko Mastercard® karticama i osvojite putovanje po izboru u vrijednosti 30.000 kn i druge vrijedne nagrade. Više o nagradnoj igri Addiko banke saznajte OVDJE.

Powered by:

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba