Pogledala sam prvu epizodu Černobila. Jeza me lovi već dva dana i stalno guglam o tome

Nova HBO-ova serija Černobil teška je i mučna za gledanje, ali imajte na umu kako je to katastrofalni događaj čije se posljedice osjete i dan danas

“Ovo je najbliže moguće stvarnosti, a da je pritom ona ispričana u pet epizoda. Bila je to naša opsesija, naša jedina namjera, da sve bude prikazano onako kako je i bilo. U cijelom projektu imali smo samo jedno jedino pravilo, a to je da u priči, točnije njezinoj vjernoj TV interpretaciji ne mijenjamo ništa i da sve mora biti onako kako je i doista bilo. Nikada ništa nismo korigirali da bismo postigli neku dodatnu dramatičnosti ili kako bismo nešto nahajpali. To nije bila opcija. Zadnja stvar koju smo htjeli napraviti jest da se nešto temelji na preuveličavanju ili kakvoj laži. Ovo je isključivo produkt velikog istraživačkog rada i dramatičnih činjenica”.

Riječi su to Craiga Mazina, tvorca i scenarista dugoočekivane mini serije Černobil (Chernobyl) čija se prva epizoda jučer premijerno mogla pogledati na HBO-u, a koja tematizira stravičnu nuklearnu katastrofu iz 1986. godine koja se dogodila u sovjetskom Černobilu. Nakon takvog uvoda, morala sam je pogledati.

BEZ KOMPROMISA KOD POVIJESNIH ČINJENICA

Kada je u pitanju dramatizacija pojedinih povijesnih događaja za HBO to nije nikakav novitet. Na to smo već navikli, i u većini slučajeva je riječ o vrlo uspješnim i zapaženim projektima. No, već kod lansiranja prvih šturih informacija da se serija o Černobilu uopće snima, pa onda i prvog trailera, moja očekivanja bila su velika s obzirom na osjetljivost same teme koja je posvećena jednoj od najgorih katastrofa u povijesti čovječanstva, ali ujedno i hrabrim ljudima koji su se žrtvovali kako bi spasili Europu od nezamislivog scenarija.

Ako možda ne baratate informacijama oko černobilske katastrofe, evo prije svega jedan kratki kronološki povijesni sinopsis. Dakle, 26. travnja 1986. kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin odnosno takozvanoj Černobilskoj nuklearnoj elektrani. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe, ali je relativno manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji je potom otpustio velike količine radioaktivne prašine koja ni dan danas, nakon nekoliko desetljeća nije u potpunosti nestala.

Radioaktivnost raznošena vjetrom tada je najviše pogodila zdravlje stanovnika susjedne sjeverne Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije, čija je granica također bila u neposrednoj blizini. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom u sjevernim dijelovima Europe. Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zračenja osjetilo je do 5 milijuna ljudi, a zdravstveni problemi kod velikog broja ljudi ostali su prisutni sve do danas.

Kada pak s druge strane govorimo o uzrocima, danas se sa sigurnošću može tvrditi da je glavni uzrok nesreće spomenuti nesiguran dizajn sovjetskog nuklearnog reaktora u kombinaciji s ljudskom pogreškom, točnije zbog nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju uspostavljanja stabilizacije nad nepredviđenim radom tada destabiliziranog reaktora. I iako su u cijeloj priči same činjenice ključne, ova mini serija o najvećoj katastrofi u povijesti donosi nam i notornu stranu skrivanja i zataškavanja ključnih informacija nakon same nesreće od strane glavnih i odgovornih moćnika, ljudi čije su odluke tada utjecale na mnoge živote. Gledajući već samo prvu epizodu, točnije prvih šezdeset minuta bit će vam dovoljno da vas serija zaintrigira, baš kao što i je mene te da nakon nje sjednete na Google i nastavite sami beskonačno istraživati detalje, scenarije, ispovijesti ove nevjerojatne tragedije.

TRNCI, JEZA I OSJEĆAJ PANIKE

I iako vjerujem da ipak znate neke činjenice o ovom nemilom događaju, ono što ćete već kroz cijelu prvu epizodu osjetiti su definitivno trnci i jeza koji vas u svakoj minuti obuzimaju čak do stanja mučnine. Kako vam ne bih spojlala, reći ću vam još samo da ćete u prvih šezdeset minuta dobiti uvid i u paniku koja se stvorila unutar elektrane zbog izbijanja eksplozije. Tu je odmah vidljivo i negiranje stvarnog stanja od strane glavnog i odgovornog inženjera Anatolyja Dyatlova koji ne želi prihvatiti da je jezgra eksplodirala, iako stanje njegovih kolega govori potpuno suprotno. Tako ćete vidjeti, pa rekla bih čak i preko ekrana osjetiti usijani zrak, pepeo koji leti na sve strane, užasnuti se nad izgorenim licima zaposlenika elektrane, prekrivati oči nad scenama povraćanja krvi, a s dozom malaksalosti, straha i nemoći ćete se odmah senzibilizirati. Doznat ćete i da se sličnom metodom negiranja stvarne situacije vode i gradske vlasti, točnije da ne vide ono što oči govore, pa u prvoj epizodi doznajemo i da odlučuju zatvoriti grad te prekinuti sve veze kako vijest o katastrofi ne bi curila dalje, dok bespomoćni građani pritom u neznanju i izbezumljeni promatraju cijelu situaciju iz daljine, pritom uvjereni da se radi o manjem požaru na krovu same elektrane.

Ova napeta jeza koja je pristigla na male ekrane u obliku mini serije i njezino socijalističko sivilo i očaj, dodatno je naglašeno glazbom, odličnom fotografijom, sjajnim scenarijem, dobrim režijskim odlukama Johana Rencka, ali i briljantnom glumačkom postavom koju čine: Jared Harris, Stellan Skarsgård, Emily Watson, Jessie Buckley, Paul Ritter i drugi. A ono što već sada mogu zaključiti jest kako je Černobil definitivno serija mjeseca čije nastavke i daljnje uprizorenje događaja, kao i razne perspektive černobilske situacije jedva čekam pogledati. Pa, ako ste u potrazi za nečim novim na što ćete se instantno zakačiti, a pritom preferirate serije temeljene na povijesnim događajima, ovo je svakako must.