Petra je posjetila čudesne Azore gdje se kupala u termalnom bazenu, vidjela kitove i pojela najbolje dagnje

Petra Gajica (@shtrudlica) nedavno je posjetila čudesne Azore. Njezinu priču i dojmove donosimo vam u nastavku

Krajem 2019. godine posjetila sam Zelenortske otoke i dva mjeseca kasnije napisala za Super1 putopis o toj po mnogočemu izuzetnoj lokaciji. Kao osoba koja je do tog trenutka putovala u najmanje tri nove zemlje godišnje, nisam znala kakav mi se apsolutni post po pitanju putovanja sprema na krilima globalne pandemije. U prvim sam mjesecima dok smo svi naivno iščekivali da se situacija smiri kako bi nastavili sa svojim starim životima planirala sljedeće destinacije, a onda ih nakon šamara realnosti odgađala za nekoliko mjeseci kasnije. I tako su redom propadali Zanzibar, Meksiko, Borneo, sve dok se nisam pomirila s time da će trebati neko vrijeme da ponovno odem na neku udaljeniju destinaciju.

Odabir je pao na…

Drugom polovicom 2021. napokon je došao taj trenutak – kupnja avionske karte, planiranje putovanja, čekanje u redu na aerodromu i polijetanje. Odabir je pao na Azore, autonomnu regiju Portugala udaljenu 1400 kilometara od glavnog grada Lisabona. Azori su arhipelag koji se sastoji od devet vulkanskih otoka, od kojih su neki toliko udaljeni da se već nalaze na Sjevernoameričkoj ploči. U mojoj glavi ova destinacija je upala u ‘dovoljno blizu, a opet dovoljno drugačije’ kategoriju, idealno za prvo putovanje nakon godinu i pol stand-bya. Azorski otoci se dijele u tri grupe – Flores i Corvo na zapadu, Graciosa, Terceira, São Jorge, Pico i Faial u središnjem dijelu te São Miguel, Santa Maria i Formigas na istoku. Iako mi je velika želja bila posjetiti barem po jedan otok iz svake grupe to se zbog new normal planiranja u zadnji čas pokazala kao logistička noćna mora te smo se na kraju odlučili samo za najveći otok São Miguel. Utjeha jer neću vidjeti sve otoke su bili blogovi koji su jasno isticali da ako posjećujete samo jedan otok, São Miguel je pravi odabir s obzirom na to da nudi gotovo sve sadržaje kao i svi ostali otoci zajedno u arhipelagu. Vrlo brzo to se pokazalo istinitim.

Najvažnije je uhvatiti svoj rent-a-car na vrijeme

Smjestile smo se u glavnom gradu Ponte Delgada koji nam je služio kao idealna centralna točka za razgledavanje otoka. Samo mjesto gdje ćete biti smješteni na São Miguelu nije toliko važno jer ćete svaki dan prolaziti otok uzduž i poprijeko u lovu na sunčane dijelove. Najvažnije je uhvatiti svoj rent-a-car na vrijeme. Iako je u trenutku našeg boravka bio drastično smanjen broj turista ipak je većina automobila na otoku bila iznajmljena te smo teškom mukom pronašli svoj u desetom rent-a-caru kada smo već polako mislili da ćemo izvisiti. Posjet Azora bez auta nije preporučljiv s obzirom na to da je javni prijevoz gotovo nepostojeći, a većina zanimljivih lokacija se nalazi izvan glavnih ruta.

Otok bogat hortenzijama

Nakon što smo se smjestile, prespavale i pokupile jackpot autić, drugi dan smo krenule na istraživanje otoka. Azori su smješteni usred Atlantskog oceana što im je donijelo najljepšu vegetaciju te najnepredvidljivije vrijeme. Već prvi dan kada smo se uputile na Serra Devassa trail smo shvatile da ćemo prije saznati hoće li izaći sunce ako pogledamo u soc od kave ili nazovemo online tarot nego ako gledamo neku od vremenskih aplikacija. Trail smo započele u potpunoj magli u kojoj smo pogađale što bi se sve moglo nalaziti iza bijelih naslaga koje blokiraju pogled, no kako je vrijeme odmicalo na ovoj dvosatnoj ruti tako se i sunce počelo probijati i pokazivati nam svu ljepotu prirode na Azorima. I ova pješačka ruta, kao i gotovo sve automobilske ceste, su okružene hortenzijama. One su donesene na otok i zasađene, a za njih idealna klima je dovela do toga da sada rastu posvuda tako da je svaka vožnja divna scenic route s kilometrima hortenzija oko nje.

Dva jezera nastala kao posljedica nesretno zaljubljene princeze i pastira

Nakon traila uputile smo se na dvadesetak minuta udaljen Miradouro da Vista do Rei – vidikovac koji se nalazi s južne strane Lagoa das Sete Cidades, kompleksa koji se sastoji od plavog i zelenog jezera te je jedan od najvažnijih izvora vode u arhipelagu. Legenda kaže da su ova dva jezera nastala kao posljedica nesretno zaljubljene princeze i pastira koji su nakon što su bili prisiljeni prekinuti svoju vezu toliko plakali da su suze iz njezinih zelenih očiju formirale jedno, a iz njegovih plavih drugo jezero. Najbolji način za vidjeti jezera s ove strane nije sam vidikovac, već gornja terasa zatvorenog, zapuštenog Monte Palace hotela, azorske verzije Haludovo Palace hotela. Ulaz je na vlastitu odgovornost preko dvometarskog zida, a svaki drugi posjetitelj izlazi s poderanim koljenima i zadovoljnim osmjehom pa je na vama da odlučite hoćete ući u isti.

Paralelno s našim izlaskom sunce je zasjalo do maksimuma te smo autom otišle na Miradouro da Boca do Inferno, najpoznatiji vidikovac na otoku koji pruža pogled sa zapadne strane na oba jezera. S obzirom na to da neki posjetitelji znaju dolaziti na vidikovac svaki dan i nikada im se ne raščiste oblaci, ovo smo shvatile kao znak iz svemira da će i nastavak ovog puta biti jednako sjajan. Večer smo završila u A Tasca restoranu na lapas grelhadas, grilanim priljepcima koji su jedan od specijaliteta ovih otoka.

Definitivno se odlučite za off-road

Novi dan, novi trail. Poneseni ljepotom prvog velikog jezera već sljedeći dan smo odlučile otići na Lagoa do Fogo, jezero za koje govore da je najljepše na cijelom otoku. Među toliko ljepote teško je odlučiti je li zaista najljepše, no ono što ga definitivno čini najzanimljivijim iskustvom je činjenica da se do njega može spustiti kako utabanim stepenicama, tako i raznim off-road rutama u trajanju od 45 minuta. Pogledajte fotografije, odlučite se za off-road. Većina posjetitelja ostaje samo na vidikovcima tako da kada se spustite na obalu jezera imat ćete luksuz mira i apsolutne tišine od svih civilizacijskih zvukova.

Prirodni bazeni s izvorima vruće vode koje trebate doživjeti

Nakon uspona odlučile smo otići na sat vremena udaljeno mjesto Ponta da Ferraria na zapadnom dijelu otoka. U Ponta da Ferraria se nalaze prirodni bazeni s izvorima vruće vode koji su smješteni u oceanu. Prevedeno, ući ćete u bazen među stijenama u kojem se miješa izvorska voda zagrijana do 60 stupnjeva s hladnim valovima oceana te pretvaraju bazen u ugodno mjesto s morskom vodom koja varira od 18 do 28 stupnjeva. U nekim trenucima vam je hladno, u nekima kipuće što čini ovaj bazen zaista jedinstvenim kupancem. Posjet zapadnom dijelu otoka završio je u gradu Mosteiros u kojem smo slučajno našle na O Borbosa, nama najbolji restoran na otoku u kojem su dagnje velike kao kažiprst, a škampi toliko ukusni da smo zadnji dan vozile sat i pol kako bi ponovile to gastronomsko iskustvo.

Nakon dva dana planinarenja došlo je vrijeme za odmoriti. Za to je najbolji gradić Furnas, po kojem se nalaze brojni gejziri i dva najpoznatija termalna bazena ispunjena vulkanskom vodom zagrijanom do 40 stupnjeva bogata željezom i drugim mineralima. Mi smo se odlučile za bazen u parku Terra Nostra s obzirom na to da je za razliku od Poça da Dona Beija nudio još i dodatne sadržaje u botaničkom parku. Inače ovo je bila jedina lokacija na cijelom otoku za koju se plaća ulaznica. Unatoč tome što su svi parkovi, vidikovci i trail staze besprijekorno uređeni, svi sadržaji su besplatni što vam u konačnici u usporedbi s nekim drugim lokacijama čini značajnu uštedu u budžetu. Kupanje ili bolje rečeno namakanje u termalnom bazenu je zaista jedinstveno iskustvo. Voda je žuto smeđa, vruća, opuštajuća no važno je znati dvije stvari – ponesi stari badić jer nakon toga ima jednosmjernu kartu za smeće i nemoj močiti obojenu kosu jer bi mogla s vremenom postati ginger. Ovo prvo smo znali, a drugo smo saznali iskustvom tako da vi ne morate. Poneseni laid back atmosferom dan smo završili gin tonicom na plaži Santa Barbara na kojoj pri kraju dana možete gledati surfere kako hvataju valove te si obećati da ćete napokon otići na tjedan dana surfanja u Portugalu.

S obzirom na to da su trail staze prekrasne odlučile smo otići na još jedan uspon – Salto do Prego, koja na kraju puta ima dvadesetmetarski vodopad s prirodnim bazenom u kojem se možete okupati u hladnoj hlaaadnoj vodi. Uzlazni put vodi kroz gustu vegetaciju u kojoj se ističe biljka longose, grm s intenzivno žutim cvjetovima, dok se na silaznom putu prolazi kroz napušteno selo Sanguinho koje pokazuje kako su nekada živjeli stanovnici u tom području.

Vidikovci za čarobni pogled te plantaže čaja

Istočni dio otoka je poznat po prekrasnim vidikovcima koji gledaju na ocean te smo drugi dio dana odlučile obići neke od poznatijih i samo gledati u plavetnilo. Osim što su mamac za turiste, vidikovci su i mjesto roštiljanja za lokalno stanovništvo, nešto kao naš Jarun, samo uz daleko bolji pogled. Dan smo odlučile završiti na dvije plantaže čaja, Chá Gorreana i Chá do Porto Formoso, jedine plantaže čaja u Europi koje, iako male u usporedbi s onima u Sri Lanci ili Indiji, dobro objašnjavaju i pokazuju proces izrade čaja.

Zadnji dan na otoku smo iskoristile za najturističkiju od svih ponuda – whale watching. Nakon malo proučavanja odlučile smo se za Moby Dick turu, jedinu turu na otoku koja traži kitove s manjim drvenim brodom. Kako smo kasnije naučile, iako sporiji drveni brodovi ne tjeraju kitove kao gliseri s glasnim motorima, a u usporedbi s velikim turističkim brodovima na koje stane preko stotinjak ljudi mogu prići jako blizu životinjama bez da ih uplaše. Na dan kada smo mi išle na turu, kitovi su sami prilazili brodu koji je stajao. Vidjele smo dva kita peraja u dužini oko 20 metara što je spektakularan prizor kada se nalazite na brodu koji ima 18 metara. S time je posjet došao kraju, a kako bi zapamtili Azore po najboljem još jednom smo se vratile na škampe i gigantske dagnje te gin tonic uz gledanje surfera prije vraćanja auta i odlaska na avion za Porto.