Pet dana smo fotkale smeće koje smo napravile. Evo koliko toga ima i kako smo ga mogle smanjiti

Čovjek zaista može proizvesti ogromnu količinu smeća u pet dana, ali može tome i stati na kraj

Amazonska prašuma gori, oceani su pretopli i puni plastike, životinjske vrste izumiru, a za sve smo to krivi mi. Puno je tu problema no činjenica je da sve počinje od prekomjernog konzumerizma i otpada koji zbog njega nastaje neovisno o tome je li to prekomjerna količina CO2 koji ispušta tvornica u kojoj kreće proizvodni lanac ili bačena plastična ambalaža nakon što smo spomenuti proizvod iskoristili. Ključ je kupovati manje i promišljati sve što kupujemo, a onda i bacamo.

A da bismo provjerile koliko zapravo smeća proizvodimo kao pojedinci tijekom jednog radnog tjedna i kako ga možemo smanjiti, upustile smo se u detaljno dokumentiranje svakog komadića smeća koji smo proizvele u pet dana. Evo kako je prošlo.

Veronika Švob

Ja živim sama pa tako mogu kontrolirati svoj otpad, međutim i dalje smatram da ga svakodnevno previše stvaram. Pet dana sam pomno, bez ikakvih priprema unaprijed fotkala sve što sam bacila u smeće. Na popisu se nije našao toaletni papir jer imamo opravdan razlog za to, to baš i nije reprezentativno, kao niti higijenske potrepštine ulošci i štapići za uši. Evo što sam stvorila u pet dana i što sam mogla drugačije napraviti kako bi smeća bilo manje.

PONEDJELJAK

Banana nije trebala biti u plastičnoj vrećici, ali kad imaš prepunu torbu s kojom briješ cijeli dan okolo, možda je bolje da ju zaštitiš. Inače, bježim od plastičnih vrećica i doma imam samo jednu koju nekad ponesem u platnenoj torbi za kupovinu. Odlazimo na kebab gdje dobivamo četiri salvete (koristim jednu) i jednu aluminijsku foliju, ostalo jedemo (baš je dobar ovaj pileći kod Cibone). Kora četvrtine lubenice, to još uvijek ne jedemo, je biorazgadiva stoga spada u posebnu kategoriju smeća koje to zapravo nije, no bila je prekrivena s malo plastične folije, pa eto još smeća. Foliju od tablete za perilicu suđa sam mogla zamijeniti tako da rabim one koje se s omotom rastapaju u njoj. Folija ispod poklopca za kavu, neizbježno. Račun za mobitel, odmah sam uključila opciju da mi šalju račun samo na mail, kao što su mi slali prijašnji operateri, a zašto se toga prije nisam sjetila – nepoznato je.

E sad, kožica i mast s pečene teletine (rekle smo da fotkamo sve) i folija u koju je ona bila zapakirana. Tako ju je mama spremila za put (smijeh). Ambalaža od rajčica; sve te ambalaže možemo riješiti tako da kupujemo pojedinačno povrće, nekad uspješno nekad baš i ne. Lak za kosu nema alternative, osim da ga ne koristim, a ovaj mi je trajao oko pola godine. Papirnati ručnici i maramica i vata s acetonom. E sad, dvije godine sam odlazila na trajni lak pa sam imala nula smeća oko toga, međutim sada malo odmaram nokte pa je i to novo smeće u kući. Svježe krastavce u većini slučajeva dobro izribam pa ih jedem s korom, sad sam ju ipak uklonila jer mi se nije sviđala. Ljuske od jaja i komadić ambalaže od kruha. Bezglutenski kruh još nisam pronašla, a da nije u nekom pakiranju, tako da tu nema spasa osim da ga sama pečem. Za sada.

UTORAK

Košticu nektarine isto još uvijek ne jedem, inače pojedem sve, ali ovu sam rezala u žitarice pa mi je bilo malo nezgodno. E sad, zobene sigurno mogu kupiti u Špeceraju gdje prodaju takvu hranu u rinfuzi. Mislim da su imali ponudu da ako doneseš svoju posudu imaš i dodatni popust, to je super. Papirnati ručnik za brisanje radne plohe, mogla je biti mokra krpa, ali nemamo je na poslu. Peteljke paradajza ne jedem, a ambalažu praška za pranje rublja mogu izbjeći tako što ću kupovati u food outletu koji to nudi u rinfuzi, ali tri puta sam bile ondje i nikad ga nije bilo. Teglice uglavnom čuvam, ali volim skinuti s njih reklame pa se tu našla jedna od kave. Večera iz konzerve je tuna salata koja je pakirana i u kartonu i u limenoj posudici, nemam komentara.

SRIJEDA

Sad kad smo već na toaletnom papiru, mislim da nisam potrošila rolu, ali imajmo na umu da sam 8 sati ipak na radnom mjestu, tako da je to valjda u redu. Istrošile su se i rižine pahuljice pa evo i njihove vrećice. Ručak iz Zelenog Vaala stiže u razgradivom stiroporu što je super, ali preko je ipak malo prozirne plastične folije. Karton s testera za miris, kartonska kutija seruma za lice i neke već ranije spomenute sitnice. Tu nisam mogla baš puno smanjiti količinu smeća, ali kao što se vidi štedim na vati koliko god je moguće (smijeh).

ČETVRTAK

Kora banane, bez vrećice, za ovo je trebalo imati hrabrosti. Stiže punjač koji sam naručila u duplom pakiranju, plastika plus papir, ne mogu ništa tu. Ali kupujem rajčicu u pakiranju jer Nives kaže da ovi pojedinačni mogu biti brašnasti, padam pod utjecaj, ona ih češće kupuje u tom dućanu. Poklopac od svježeg sira, čini mi se da je bolje rješenje od onog plastičnog, ali samo ako ga odmah pojedeš. Omot od slavnog, gore navedenog kruha, plastika sa svježih krastavaca i karton rajčica. Ovi mini krastavci su baš gustiozni, a nema ih na komad pa eto kupim nekad. Vrećica tjestenine, plastična folija s kojom ponekad bandažiram kožu jer imam kožnu bolest, nisam našla alternativu, ali to je recimo dva do tri puta mjesečno.

PETAK

Ambalaža od tableta, limenka od paštete i maramica, ok stalno jedem svježe krastavce, to je evidentno. Kore kukuruza i dvije limenke piva. Pivo sam mogla popiti u nekom baru pa ne bih imala smeća.

Nives Bošnjak

Prije svega moram napomenuti da živim u blizini vrta u kojem berem većinu povrća, špajza mi je puna mamine zimnice, a od pića uglavnom pijem vodu iz pipe stoga na dnevnoj bazi zaista ne proizvodim puno smeća. Ili sam barem tako mislila jer se tijekom ovog testa pokazalo da mi se plastična ambalaža zalomi češće nego što bih to voljela.

PONEDJELJAK

U ponedjeljak za doručak pada zobena kaša i pola banane. Zobenu kašu sam tek otvorila pa je prebacujem u staklenu posudu, a omot bacam u plastični otpad. Mogla sam to izbjeći tako da kupim zobene pahuljice u rinfuzi. Kora banane ide na kompost koji imam u dvorištu. Na poslu uzimam kavu za van, uvijek naglasim bez plastičnog poklopca i žličice iako me i ova papirnata čaša ‘zaboli’. To sam mogla izbjeći kuhanje kave kod kuće ili na poslu. Za ručak, kao što je Veronika gore spomenula, pada kebab u aluminijskoj foliji i četiri biorazgradive, ali nepotrebne salvete. Večeru čini mamin sataraš iz staklenke koja se ponovno koristi, a u smeće ide omot maslaca i plastična vrećica u kojoj je bila pakirana tjestenina. To sam mogla izbjeći pripremanjem domaće tjestenine koja mi nije strana, ali gdje je slobodno vrijeme?

UTORAK

Doručak je cijeli tjedan bio isti kao u ponedjeljak stoga ću preskočiti taj dio. Za ručak jedem vegansku dostavu iz Zelenog Vaala koja dolazi u biorazgradivoj ambalaži, ali ipak s komadićem plastične prianjajuće folije. Za večeru je tu veganski namaz od luka koji ima i plastičnu i kartonsku ambalažu koje bacam u pripadajuće smeće za reciklažu, i malo kruha koji je u papirnatom škarniclu, ali tek će za par dana u smeće. S kartona čitam što sve ima u namazu da ga sama pokušam napraviti jer reciklaža nije rješenje, a na isti način, pripremom kod kuće, mogla sam izbjeći i ambalažu ručka. Kasnije kupujem jedan drveni češalj, ostaje mi ambalaža od kartona s malo plastike, opet recikliram, a eventualno sam to mogla izbjeći narudžbom češlja preko interneta u nekom biorazgradivom pakiranju.

SRIJEDA

U srijedu opet pada jedna kava za van i ručak iz Zelenog Vaala koji nas ovaj put časti finom juhom i palačinkama za desert pa osim plastične folije i biorazgradive ambalaže bacam i kartonsku kutiju od juhe te kartončić s još malo plastične folije u kojem su bile palačinke. Opet, sve sam mogla izbjeći pripremom kod kuće. Za večeru sam se zaželila pizze sad i odmah pa kupujem tijesto (prijatelji mi neće dati mira kad ovo pročitaju jer inače redovito pripremam vlastito i proklinjem kupovno), mozzarellu i konzervu pelata jer nema više prošlogodišnje šalše, a ovogodišnja još nije skuhana. Poslije svega mi ostaje jedna konzerva (a mogla sam pripremiti vlastitu šalšu s paradajzom iz vrta), plastična ambalaža mozzarelle (vlastiti sir još ne radim, ali tko zna, možda krenem uskoro) i ambalaža od tijesta koja uključuje karton i plastiku koje odmah recikliram. Tu je i papirnati račun.

ČETVRTAK

Danas nosim ručak i kavu od kuće vrlo ponosna na sebe, a onda mi u ured stiže paket s interneta. Eto malo kartona i papirnatog omota, ali, začudo, nema plastike. To sam mogla izbjeći jednostavno izbjegavanjem kupovine novih stvari općenito. Nakon ručka grickam orašaste plodove, ostaje mi plastična ambalaža. Za večeru jedem domaću bućnicu koju nam je donijela dečkova mama, nema otpada.

PETAK

Danas ručamo vani, na tanjurima nam nije ostalo ništa pa nema otpada nakon ručka (smijeh). Nakon ručka pada jedan sladoled skupa s pripadajućom plastičnom ambalažom. To sam mogla izbjeći tako da ga jednostavno ne jedem ili da kod kuće pripremim nice cream. Za večeru smo skuhali fini domaći kukuruz od kojeg su ostali samo klipovi koji idu na kompost. Simbolično u galeriju dodajem blazinice i štapiće za uši koji, kako kaže Veronika, nisu reprezentativni pa nisu fotografirani svaki dan, ali su definitvno korišteni (pet blazinica i pet štapića u pet dana), kao i rola WC papira koju sam u tjedan dana potrošila. I to se može smanjiti tako da se koriste ručnici ili krpice koji se mogu prati, ali na taj korak još nisam spremna.