Pamučna palača, zagonetna Myra i plaža kornjača oduševile su me na putovanju Turskom

Alis Marić posjetila je Tursku i opisala ju kao mediteransku zemlju punu iznenađenja, a nama je podijelila svoje iskustvo

Čovjek živi cijelog života i s obmanama o sebi, i s predrasudama o drugima, pa priznajem, o Turskoj sam imala gomilu predrasuda. Mislila sam da je zaostala i prljava zemlja u koju se nerado vraćaju turski gastarbajteri iz Njemačke. Zamišljala sam osrednje hotele, loše ceste i kakvo takvo more. Mislila sam da je jedino hrana dobra. Kako li sam se samo prevarila. I drago mi je da jesam.

Naše su pretpostavke prozori kroz koje gledamo u i na svijet. Dobro ih je ponekad oprati inače svijetlo nikad neće ući.

PLANIRANJE I ORGANIZACIJA PUTOVANJA

Još u ranu jesen prošle godine odučili smo kao grupa prijatelja koja voli putovati, napraviti izlet u tu nama nepoznatu zemlju koja se nalazi na dva kontinenta. Ako niste znali samo 2 posto Turske pripada Europi, ostalih 98 prostire se na azijskom kontinentu. Preko turističke agencije Nikal putovanja rezervirali smo sedmodnevno putovanje kroz Likiju, zemlju izgubljenog naroda na južnoj obali Turske. Želite li s tom agencijom putovati u Tursku morate dosta unaprijed rezervirati putovanje jer se svi aranžmani u kratkom roku rasprodaju. Povoljni su, dobro organizirani i praktično se putuje. Od ožujka do kraja travnja cijene u Turskoj više su nego povoljne, a putuje se charterima za Antalyu gdje vas čekaju dobri autobusi koji vas dalje voze po odabranim destinacijama.

Turska vlada sufinancira dovođenje turista u tom razdoblju kad hoteli nisu još dovoljno popunjeni. Osim hotela, poticaje dobivaju i razni obrti i proizvodnje u čije vas pogone i trgovine organizirano vode. Prvo, kako biste se upoznali s turskom manufakturom, a drugo kako biste tamo kupili njihove proizvode koji su rađeni ručno, tradicionalnim metodama uz sve potrebne garancije. Sigurno pogađate da su to tepisi, Ćilimi nakit od zlata, srebra i ostalih plemenitih metala i koža. Tako pomažete turskim obrtima, proizvodnji, a tradicija ne nestaje. Pošteno i lukavo, zar ne? Pitam se zašto se to kod nas ne događa. Ali, nećemo sada o politici.

LIKIJA JE NAJZAGONETNIJA DREVNA REPUBLIKA

No krenimo redom. Iz Zagreba smo poletjeli charterom i za dva i pol sata sletjeli u Antalyu. Dočekao nas je iznenađujuće moderan aerodrom. Autobusi su nas čekali na samom izlazu i kad su se svi putnici u grupi od nas četrdesetak udobno smjestili krenuli smo prema prvom hotelu na tom kružnom putovanju Likijom, najzagonetnijom drevnom republikom o čijim se stanovnicima malo zna, ali je sigurno da su ostavili upečatljiv trag (geografski je to jugozapadni dio turske obale). Na našem putovanju promijenili smo pet hotela i prešli 1700 km u udobnom autobusu koji je imao super dobrog i pažljivog vozača i ono najvažnije, imali smo super vodičkinju Dory bez koje bi doživljaj ove zemlje bio sigurno manje impresivan.

MJESTA KOJA SU ME ODUŠEVILA

Zagonetna Myra prvi je drevni grad koji smo posjetili. Jutro je bilo kišovito, ali kako smo se približavali čudesnom antičkom mjestu “kuće mrtvih” jedinstvenom čudu arhitekture koje je dio zanimljive prošlosti, sve se više pojavljivalo plavo nebo i sunce. Tako je bilo i kad smo stigli i ostali bez daha pred nekropoloma i živopisnim grobnicama uklesanim u stijenama uz pripadajući amfiteatar.

Sreća je da smo na ovom lokalitetu bili gotovi jedini turisti. Ne volim kada dođem pred neku divotu, a oko mene na stotine turista koji mi se guraju pred kameru. Ovako smo stvarno uživali u pogledu i uživali u čaroliji amfiteatra. Amfiteatri u meni uvijek izazivaju posebno divljenje i zamišljam kako su tu nekad dolazili, navijali i klicali ljudi. Ne moram reći da smo opalili na stotine fotki, jer to i je jedno od najfotogeničnijih mjesta na ovoj turi.

Blizu Myre nalazi se crkva Svetog Nikole u oblasti Demre u kojoj je grobnica sveca. Ovaj svetac iz 4. stoljeća, poštovan zbog svoje darežljivosti i spremnosti da pomogne siromašnima, potaknuo je legendu o svetom Nikoli, Santa Clausu, Djedu Mrazu. Crkva odiše posebnim mirom, puna je predivnih i vrijednih freski, a kraj grobnice Sv. Nikole se obavezno trebate fotkati. I tu smo bili jedini turisti pa je dojam bio veličanstven, a mi smo se osjećali privilegiranima.

Nakon Myre vozili smo se uz tursku rivijeru koja je poznata po najboljim narančama na svijetu. Turska je jedan od najvećih uzgajivača i proizvođača agruma na svijetu i to je važan izvozni proizvod. Putem smo uživali u tirkiznoj boji mora i neba koja je zaštitna boja Turske. Ime kamena Tirkiz potječe od francuske riječi koja znači turski kamen, a tako je nazvan jer je u Europu došao preko turskih trgovaca. Diljem svijeta je cijenjen već tisućama godina zbog svoje prekrasne boje i snažnih pozitivnih kvaliteta te ga mnogi narodi smatraju svetim. Značenje njegovog imena je “očarati”, a taj dan putovanja nas je zaista očarao.

Plaža Iztuzu je zaštićena jer se na njoj gnijezde kornjače. Dugačka 4,5 kilometara nedaleko je rijeke Dalyan kojom smo netom prije posjeta plaže plovili. Taj dan je baš padala kiša tako da se nismo kupali, ali nam je ostala u prelijepom sjećanju.

Na plaži je i mala bolnica u kojoj liječe ranjene i bolesne kornjače svih veličina. Inače, plaža Iztuzu izabrana je među prvih pet plaža u Europi koje se trebaju posjetiti i vidjeti, a 20-ta je po ljepoti u svijetu.

Usnuli grad Efez jedna je od najvećih turskih turističkih atrakcija, a mi smo imali tu sreću da smo u njega došli dosta rano ujutro i ponovo bili jedini turisti. To nam je omogućilo da istinski uživamo u njegovim blistavim hramovima s impozantnim mramornim stupovima, obojenim ulicama uz tirkizno plavo nebo. Ovaj ogroman grčkorimski grad nekad je bio dom 250.000 ljudi. To smo svo vrijeme probali zamišljati. Fantazija vam jednostavno proradi. Kako su se tu kretali, kako su se družili, išli u kazalište, na vježbalište, kako su se opskrbljivali vodom i kako im je funkcionirala kanalizacija.

Očuvani su njihovi zahodi (toaleti za gospodu) koji su se nalazili na ulicama u obliku otvorenih rupa, na kojima su sjedili kad ih je uhvatila potreba i na kojima su se trebali puno smijati. Zašto smijati? Zato je se vjerovalo da smijeh tjera zle duhove, a zli duhovi su bile raznorazne boleštine koje su se tim činom pražnjenja mogle razmnožiti. Efez nije bio samo središte trgovine već i hodočasnički centar. U središtu grada nalazi se impozantna biblioteka Celsus, treća po veličini u drevnom svijetu, koja oduzima dah. Tu je dobro očuvano kazalište i Hadrianov hram. Grad je najveću slavu dosegao za vladavine Rimskog carstva i bio je drugi najvažniji grad nakon Rima.

Pamučna palača ili Pamukkale čudo je prirode. Nigdje ne dolazi do ovakvog prirodnog fenomena kao na brdu u oblasti Denizli, a nešto slično događa se na našim Plitvičkim jezerima. Izdaleka, prizor koji se pruža podsjeća na brdo sa snijegom. Ali, to je bijeli kompleks jedinstvenih mineralnih izvora od toplih izvora i vapnenca travertina koji tvori neobičan oblik plitkih terasastih bazena koji su nastali prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala. Kad smo se popeli na te bijele terase, zasjalo je jako sunce a noge smo mogli namakati u nestvarno tirkiznim bazenčićima i raditi nestvarno lijepe fotografije. Prema legendi, dovoljno je provesti deset minuta u ovoj vodi čija temperatura doseže i do 35°C, kako biste se pomladili za čak 5 godina.

Sada mi je jasno zašto sam se par dana nakon namakanja nogu tako dobro osjećala. Svi povremeni bolovi u križima i kukovima su nestali. Pamukkale nisu samo prirodni fenomen. Tu je i veličanstveni sveti drevni grad Hierapolis koji je bio odmorište za bogate i odabrane koji su ovdje uživali u ljekovitoj termalnoj vodi. Grad je postao dijelom velikog Rimskog carstva, a posjećivali su ga brojni carevi, pili ljekovitu vodu i kupali se u termalnim bazenima.

Danas su tu ostaci termi, hramova i spomenika, originalne ranokršćanske građevine zbog čega je 1988. godine ovo područje stavljeno pod zaštitu UNESCO-a. U njegovom amfiteatru su često uživali Marko Antonije i njegova Kleopatra koja je tu imala i svoj bazen. U njemu se danas možete namakati i pomlađivati.

Izmir, treći turski grad po veličini nakon Istanbula i Ankare, s 4,5 milijuna stanovnika smatraju najljepšim turskim gradom koji se smjestio u obliku polumjeseca na obali Egejskog mora. Izmir je nalik princezi s najljepšim šeširom rekao je o ovom gradu Viktor Hugo. Nažalost, mi smo imali samo par sati vremena, a da ga stvarno malo bolje upoznate treba vam najmanje nekoliko dana.

U centralnom dijelu grada u antičko vrijeme živio je i pisao čuveni pjesnik Homer. Danas je popularna promenada Izmira sa starim i modernim spomenicima, kočijama, trgovima, mnoštvom caffea i restorana. Još jedna zanimljivost je ta da su Izmir (ili kako se prije zvao Smirna) osnovale Amazonke, ratnice s Dalekog Istoka. U taj grad se definitivno želim vratiti i upoznati ga detaljnije. Vrvi zanimljivim mjestima, kojekakvim fenomenima i bogatom poviješću.

Antalya je bila ljubav na prvi pogled. Rijetko koji grad me u ovim mojim godinama može ostaviti bez daha. Upravo to se dogodilo s Antalyom, draguljem turske rivijere koji je bio domaćin EXPO-a 2016. godine. Zanimljiv podatak je da je Antalya jedan od najposjećenijih gradova na svijetu, nakon Londona i Pariza. Ima 1,7 milijuna stanovnika i nevjerojatno je zelen i okružen impozantnim planinskim lancem Taurus.

Osim ležanja na toplom pijesku i kupanja u tirkiznom moru, jer Antalya obiluje takvim plažama, i u ovom gradu se čovjek može nauživati antičkih spomenika kao što su Hadrijanova vrata u čast poznatog rimskog cara. Ispred vrata je sačuvan i originalni pod po kojem su hodali Rimljani. Baš egzotično. Antalya ima i jedno jedinstveno prirodno čudo a to su veličanstveni slapovi Duden. Slatkovodni slap ponire direktno u more nevjerojatnom silinom i prizor je više nego čudesan. Tamo je obavezan “foto stop”. Grad ima i šarmantnu staru luku, lukobran, šaroliki stari grad s bazarom iz kojeg ne želite otići i široke elegantne avenije.