Ozbiljno razmišljam upisati školu dizajna Mirjane Mikulec. Upravo je otvorena u Zagrebu

Prvi polaznici nove Škole dizajna u Zagrebu startali su s nastavom. Od Mirjane Mikulec, osnivačice i dugogodišnje dizajnerice doznala sam sve

“Škola je već neko vrijeme ideja koja nažalost nikako nije dolazila na red zbog raznih drugih projekata koji bi mi oduzimali puno vremena poput sajma, emisije, pisanja knjiga ili jednostavno velikog opsega posla koji me svaki dan čeka u studiju. No, mislim da smo u konačnici i pogodili pravi tajming.” govori mi ponosno Mirjana Mikulec, dizajnerica s višegodišnjim iskustvom koja je ovaj tjedan u Zagrebu otvorila školu dizajna u čije su klupe već zasjeli prvi polaznici.

Kako dizajn interijera prema njezinim riječima pobuđuje sve veći interes javnosti, a kultura življenja danas je na nikad višem nivou te mogućnost obrazovanja za sve koji bi se htjeli baviti ovim zanimanjem stagnira, Mirjana je u tome opravdano vidjela svoju priliku. Smatra kako ima itekako što prenijeti polaznicima te da će iz njezine upravo otvorene škole u Zagrebu, na adresi Žerjavićeva 19, svi odlaziti puni znanja – teoretskog, ali i praktičnog.

“Osobno, kada sam započinjala karijeru, najveći mi je problem bio manjak praktičnog znanja. Imala sam puno ideja, prštila sam kreativnošću, ali ako nemate iza sebe nekoliko ozbiljnijih projekata, teško ćete doći do klijenta i probiti se na tržištu. Upravo bih toga htjela poštedjeti polaznike i omogućiti im ono što moja generacija i ja nismo imali, a to je ustanova koja se sustavno bavi obrazovanjem mladih stilista i dizajnera interijera koji nakon završene škole imaju dovoljno znanja i pravi temelj za započinjanje ili daljnji razvoj svoje karijere.” objašnjava.

Svjesna je da postoje i druge ustanove koje nude obrazovanje u ovom smjeru, ali njezinu školu od ostalih razlikuje to što imaju stvarno stručne predavače s bogatim iskustvom te da se bave isključivo dizajnom interijera, što je ujedno i jedini smjer koji imaju. Osim toga, kao posebnost svoje škole dizajna navodi i činjenicu da polovicu programa čini praktični dio nastave.

Osobno, kada sam započinjala karijeru, najveći mi je problem bio manjak praktičnog znanja

“Interijeri i njihovo kreiranje zahtijevaju jako puno prakse i velika je ‘udaljenost’ od prepoznavanja lijepog do stvaranja lijepog. Upravo tu stvaralačku energiju koju svi mi gajimo u sebi želimo razviti i potaknuti kako bi danas-sutra stvarali nevjerojatne stvari.”

Iako je bilo prilično izazovno uskladiti sve rasporede, u Školi Dizajna Mirjane Mikulec predaju redom arhitekti, arhitektonski tehničari i stručnjaci s višegodišnjim iskustvom na svom području, a koji iza sebe imaju impresivan niz interijera koji mogu poslužiti kao ogledni primjeri sklada, funkcionalnosti i estetike u prostoru.

Kako za bavljenje ovim poslom nije dovoljno znanje iz samo jedne struke, tu su i ostali stručni predavači, a program će biti obogaćen, govori Mirjana, i gostima predavačima.

“I ja ću se okušati u novoj ulozi kao gost predavač na nekim od kolegija. Očekuje nas zanimljiva školska godina i mogu vam reći da jedva čekam.” Pitam je odmah ima li tremu, a ona mi sa smiješkom kaže da ona uvijek postoji, ali da je to ona pozitivna trema jer želi da sve bude savršeno.

Koncept i intenzitet nastave

S obzirom na to da i sama već dulje vrijeme razmišljam da upišem školu s ovim usmjerenjem, a ovo mi se sve skupa čini jako ozbiljno, interesantno i kao sjajna prilika, Mirjanu pitam i da mi pojasni koncept, ali i intenzitet nastave.

Na prvoj godini će tako polaznike čekati teoretska i praktična znanja koja su potrebna za bavljenje ovim poslom. “Da biste došli do samog projektiranja i dizajniranja interijera, potrebno je svladati računalno i ručno crtanje, principe prostornog oblikovanja, razvoj interijera kroz povijest, stilove uređenja, ali i znanja iz drugih područja, poput primjerice zaštite na radu.”

Otkriva i kako se program u biti sastoji od osam predmeta osmišljenih da polaznike pripreme za kreiranje funkcionalnih i lijepih interijera koji će zadovoljiti ukus klijenata. Po uspješnom završetku prve godine, oni će steći zvanje stilista interijera.

Prva generacija polaznika je startala

U razgovoru mi skreće pažnju na to kako je mišljenja da cijeli život učimo i da treba ulagati u sebe i svoje znanje, ali i da su je često znali pitati hoće li biti kakve škole gdje mogu naučiti puno o interijerima. Sve to skupa bio joj je veliki motivator da prihvati ovaj izazov, ali mi naglašava kako sve ovo danas ne bi bilo moguće bez njezinog tima koji se potpuno posvetio ovom cilju.

Iskreno konstatira da je jako sretna što su krenuli s programom koji je ujedno verificiran od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja! “Prva generacija već je u školskim klupama, a nastava se održava u dvije grupe – srijedom i četvrtkom preko tjedna, ili subotom cijeli dan.”

Gledajući pak samo uređenje škole, moram reći da je to ujedno jedna od ljepših koje sam vidjela u posljednje vrijeme. Mirjanina estetika je sveprisutna, ali me zanima što je uređenjem željela postići s obzirom na to da je riječ o projektu škole, a ne nečijeg životnog prostora – što je velika razlika.

Ako predajemo o dizajnu i estetici interijera, prostor u kojem učimo mora biti pravi primjer dobre prakse, zar ne?

“U pitanju je spoj pariškog i skandinavskog stila, ali doista ne volim svrstavati interijere u kalupe i pripisivati im etikete skupog, jeftinog, skandinavskog ili pak industrijskog. Svaki je interijer, kako ja to i volim reći, priča za sebe, pa tako i ovaj koji krasi našu novu školu. Istina, uređenje jednih i drugih prostora ima svoje određene zakonitosti, ali moram priznati da mi je ideja vodilja cijelo vrijeme bilo učiniti prostor što manje ‘školskim’, a što više udobnim, poticajnim, toplim i naprosto lijepim. Nastava se ovdje provodi u malim grupama kako bismo se što više mogli posvetiti svakom polazniku, i to u opuštenoj, ugodnoj atmosferi. Napokon, ako predajemo o dizajnu i estetici interijera, prostor u kojem učimo mora biti pravi primjer dobre prakse, zar ne?”

Tempo rada koji nije za svakoga

Prisjećajući se samog procesa uređenja, naglašava i kako su jako pazili na zadržavanje izvornih elemenata interijera, s obzirom na to da je riječ o starom građanskom stanu u Žerjavićevoj ulici s divnim visokim stropom. Kaže kako im je namjera bila naglasiti njegovu izvornu ljepotu te pritom poštivati arhitektonske smjernice koje takav prostor u startu ima, ali i dati vlastiti pečat s notom modernog, eklektičnog i pomalo luksuznog.

S obzirom na sve angažmane koje ima i stvara, za Mirjanu možemo reći kako je kroz godine intenzivnog rada ostvarila zavidan poslovni uspjeh, a sudeći po svemu, i dalje je u usponu i ne namjerava tako skoro stati. Pitam je ipak kako to sve stiže i izdržava taj tempo. Odgovora mi da je mnogi to često pitaju, ali da ona uporno ponavlja da kad imate volju, želju i ljubav prema tome što radite, da je sve moguće. Tu veliku ulogu igra i podrška, a to su svi njezini zaposlenici.

“Pažljivo biram ljude u svom timu i znam da se na svakoga od njih mogu osloniti. Isto tako imam sreću da moja obitelj ima puno razumijevanja za obveze koje nažalost ne staju s gotovim radnim vremenom. Suprug je također poduzetnik, pa oboje plivamo u tim vodama.”

Za kraj, ima mi potrebu naglasiti još jednom kako su lijepi i funkcionalni interijeri njezina strast, tako da je sad iznimno ponosna što to znanje može na prigodan način podijeliti i s drugima. “Sve u svemu, ja sam vam jako sretna i zahvalna žena!”