Ovaj stan u Zagrebu je spektakularno adaptiran. Kameni zidovi, stubište i bar su glavni aduti

Vodimo vas u jedan krasan obiteljski dom u Zagrebu o čijem nam je projektu sve detaljno ispričala arhitektica Iskra Krznarić

Ne tako davno posjetili smo dom mlade arhitektice Iskre Krznarić iz studija Skitza, koja je život u Zagrebu vrlo uspješno i s osmijehom na licu zamijenila s onim u Staroj Sušici. U velikom intervjuu ispričala nam je tada da sada vodi puno kvalitetniji život za njezine pojmove, da je zadovoljnija, ali i da svojevrsna dislociranost u odnosu na veće hrvatske gradove nimalo ne utječe na njezinu karijeru arhitektice. Baš suprotno. Nedavno nam je tako rado predstavila svoj recentni projekt, odnosno projektiranje i uređenje jednog obiteljskog stana u Zagrebu koji smo po dogovoru posjetili, popričali o projektu, kako s njom tako i s investitorom.

“Ovaj obiteljski dom proteže se kroz dvije donje etaže obiteljske kuće od ukupno četiri etaže. Ulazna etaža stana je suterenska, što je bio jedan od izazova koje smo riješili. U donjoj zoni nalaze se dnevni prostori (ulazni hodnik s mini toaletom, open space dnevnog boravka i kuhinje) koji imaju izlaz na terasu koju smo ukopali s rekonstrukcijom. Tu je i jedna pomoćna soba s kupaonicom i izlazom na manju terasu koja trenutno služi kao ured, ali će kroz vrijeme vjerojatno mijenjati uloge (dodatna dječja soba, soba za goste, igraonica, cigar room itd). Na gornjoj etaži je spavaći dio u obliku dječje sobe, master kompleksa sa sobom, degažmanom u kojem je vešeraj (smješten u ormar) i kupaonica, te spremište (izba)” objašnjava nam u detalje Iskra dok nam investitor paralelno ističe kako je sve skupa navedeno raspoređeno na oko 102 četvorna metra tlocrtne površine uz dodatnih 30-ak terasa koje imaju izravan izlaz na vrt.

Arhitekticu je dočekao stan koji zbilja dugo nije bio adaptiran

Na pitanje što se sve točno radilo, kakvi zahvati i intervencije, arhitektica priča kako je to u biti stan od investitorove bake i djeda koji zbilja dugo nije adaptiran. “Osim teškog zastarjelog namještaja, pripadajućih tapeta i trošnih svih površina, osnovni dnevni prostor u suterenu bio je jako mračan radi samo nekoliko malih visokih suterenski prozora. Dobra strana je predivan zreli vrt sa stablima magnolije” objašnjava, ali napominje i kako je kuća zapravo doživjela značajnu štetu u potresu i statika joj je bila pritom narušena. To je bio i jedan od razloga iz kojih su se investitori odlučili uložiti u rekonstrukciju, unatoč prijašnjim planovima za gradnju nove kuće. Priča dalje kako su se zapravo radile tri glavne skupine intervencija, a to su sanacija od potresa, iskapanje cijelog suterenskog pročelja i izvedba podzida kako bi se otvorila dva nova velika otvora i dobila terasa te potpuni ‘gut job’ interijera koji je u cijelosti prepravljen.

S obzirom na to da je Iskra jako bliska s investitorima, govori kako su joj se potpuno prepustili, ali da ih je morala provesti kroz neke intervjue i testove stila jer ipak je najbitnije da stan prvenstveno odgovara njima. “Pronalaženje vlastitog stila je bilo nešto s čime se nismo prije susretali i što nam nije ni palo na pamet dok nismo počeli surađivati s arhitekticom. Ali, kroz tih nekoliko uvodnih razgovora nam je vrlo jasno pomogla da se definira nešto naše što nam odgovara i konačni rezultat je nadišao sva naša očekivanja koja su bila iskreno dosta visoka” nadovezuje se investitor dok Iskra govori kako zapravo prevladavaju jednostavan elegantan stil, funkcionalna rješenja i dobri arhitektonski potezi (komunikacija, prirodno osvjetljenje, kontrola pristupačnosti zonama i ambijent u odnosu na funkciju svake prostorije). Dodaje kako su se investitori na početku čak malo zezali da je stan ispao toliko fancy da im se čini da nije za njih.

Nebrojeni elementi otkriveni su za vrijeme izvođenja

Na pitanje kako je izgledao cijeli proces od ideje, uređenja i seljenja arhitektica dodaje da je naglasak definitivno bio na poštivanju prijašnjih vlasnika i onoga što kuća jest, a to je, duhovito govori, fino stambeno zdanje Purgera.

“Tu nisu samo vrt, položaj, razne vrste kamena koje su se koristile u završnoj obradi i promišljeni detalji, nego i nebrojeni elementi koje smo otkrivali za vrijeme izvođenja. Osim starih greda u stropu našli smo i stari kameni zid koji je nekada bio vanjski. Naime, kuća je doživjela više dogradnji i nadogradnji, a originalnu prvu građevinu projektirao je Stjepan Planić. Cilj je bio zadržati taj duh, ali ga u potpunosti prilagoditi novim vlasnicima. Ključan dio bio je iskapanje suterena. Gotovo u svakom projektu postoji taj moment koji je prekretnica i njegovo provođenje čini značajnu razliku. Nakon što su investitori probavili tu ideju velikog građevinskog zahvata ostalo je bilo pjesma. Šalim se, ostalo su bili svi standardni sastanci, od funkcije, preko vizualnog stila, do zadnji tehničkih i dizajnerskih detalja, nebrojene varijante, 3D modeli i beskrajne rasprave kako s investitorima tako tako i s izvođačima i drugim stručnjacima. Naravno da im je na kraju bilo dosta i majstora i mene i svega, ali ustvari smo dosta brzo završili” prisjeća se Iskra te kaže kako je sve skupa trajalo oko godinu i pol s obzirom na složenost zahvata i budget. Iako je to sve skupa sada već davno zaboravljen stres, nisam propustila pitati investitora kako je za njih izgledala suradnja na relaciji s arhitekticom.

Povjerenje je ključno kako bi projekt tekao što glađe i brže

“Slagali smo se jako dobro, znamo se već jako dugo i suradnja nam je bila odlična. Kada je Iskra počela općenito projektirati sad već prije ne malo godina, dok još nismo ni razmišljali rješavati stambeno pitanje, supruga i ja smo se dogovorili da će nam ona uređivati dom i da će imati skroz razrješenje ruke. To je nama bilo jako jednostavno napraviti jer gotovo svaki njezin projekt proživljavamo s njom i znamo kakav joj je pristup prema investitoru, majstorima i prema samom prostoru. Nikada se nije dogodilo da je taj naš odličan odnos postao upitan ili da nismo imali povjerenja u proces. Na kraju krajeva zato nam i je tako ugodno u našem domu sada kada je sve gotovo” govori nam iskreno, a Iskra se nadovezuje na temu i naglašava kako su zbilja imali veliko međusobno povjerenje tijekom cijelog procesa što je uvijek presudno za uspješnost samog projekta.

“To ne znači da nije bilo i svađi i poklapanja slušalica, što se ne događa u strogo profesionalnom odnosu, ali možda je tako i bolje jer smo si skroz iskreno odmah mogli reći sve i nitko ni u jednom trenutku nije sumnjao u motive druge strane. Uvijek sam slušala da je najgore projektirati za bliske osobe ili za sebe. Meni se to pokazalo recimo suprotnim jer ne postoji barijera i vrijeme koje je potrebno za izgradnju odnosa i povjerenja koje je ključno kako bi projekt tekao što glađe i što brže. Poznaju me kao osobu i znaju koliko sam odgovorna u životu, te kakve ideje imam jer su ih se nagledali, a to je nevjerojatna prednost. Također, ja znam da im mogu reći sve i da me neće krivo shvatiti ili da će se suzdržavati podijeliti što ih stvarno muči. Dom je najintimniji prostor u kojem provodimo život i potreban je odličan odnos s arhitektom kako bi otvoreno rekli sve svoje želje i navike.”

A favoriti u stanu su…

Iako je ponosna na svaki segment ovo projekta, kao i investitori, Iskra ne krije kako joj je najveći favorit u stanu ipak ulazni hodnik. Govori kako se prvi dojam ostavlja samo jednom, ali raspoloženje u koje te prostor ubaci kada tek ušetaš u njega se ponavlja svaki put. Unatoč izazovnim gabaritima uspjeli su, govori, zadovoljiti stvarno puno funkcija koje uvelike olakšavaju život i održavanje cijelog stana.

“Tu su ormar za cipele i sitnice, mini toalet skriven u ormaru, te veliki ormar za jakne na podestu. Stan je pun promišljenih dizajnerskih detalja: pločice koje idu do podesta kako bi gostima suptilno dale do znanja da ovdje završava tzv. javna zona (dalje se nastavlja drvo), zajedno s led trakama ispod stuba, koje se pale na senzor. Izloženi stari kamen, s neobrađenom betonskim nadvojem daje ekstremno grubu strukturu i čini prostor wow, a fino obrađena vrata daju do znanja da to nije slučajno i rade uvod u elegantni dnevni boravak. Taj kontrast daje ogroman karakter prostoru. Tu je i jednostavna, ali efektna rasvjeta. Više od pojedinih komada namještaja (osim možda bara) istaknula bih vrhunskog stolara koji je radio gotovo sav namještaj u stanu i nevjerojatno se potrudio kako bi riješio svaki detalj bez divljeg troška. Od isključivo funkcionalnih komada, preko suptilno lijepih do zvijezda prostora. Toliko smo se družili da smo svi skupa postali prijatelji na kraju” prepričava arhitektica dok se investitor nadovezuje kako se zezaju da je prema njima glavna stvar stana jedna mala špajza koju su nekako sklepali ispod stepenica koje vode u drugi stan. Ali, realno, ta prostorija je nešto što prije nikada nisu imali i sad bez izbe misle da ne bi znali funkcionirati. Što se tiče komentara ljudi, dodaje kako oni najviše dolaze na račun prirodnog kamena i fenomenalnog rješenje s ogledalima na gornjim segmentima visećih ormarića u kuhinji.

Tvrdoglavo inzistiranje investitora da se magnolije u vrtu sačuvaju

Kad smo već kod anegdota, oboje kažu kako ih je bilo puno tijekom cijelog procesa. “Čini mi se da su se anegdote događale svaki dan, ali najzabavnije su one s gradilišta. Tvrdoglavo inzistiranje investitora da se magnolije sačuvaju nikako nije bilo jasno izvođačima, tako da je i terasa malo drugačijeg oblika od planiranog. Magnolije su preživjele, terasa funkcionira, svi sretni! Onda recimo, investitori su uz pomoć prijatelja i rodbine izvodili dio poslova pa je tako investitor u ponoć s ocem recimo kopao temelje. Fasada se radila u najgorem mogućem periodu za takve radove, prije Božića, i zato je cijela kuća morala biti prekrivena najlonom kako bi se fasada grijala i sušila, a ne smrznula. Izgledala je kao ogroman kip koji čeka otkrivanje. Kako sam bila u Zagrebu radi blagdana, kasno navečer otišla sam doslovno u pidžami samo brzinski obići gradilište, vidjela sam da je jedan (vrlo zastarjeli i nepouzdan) top za grijanje fasade ugašen i provela sam bar pola sata pokušavajući ga reanimirati. Takvi događaji uvijek su stresni u trenutku kada se događaju, ali poslije budu zabavne priče koje se prepričavaju u lijepom stanu” smije se, ali naglašava kako su baš svi jako zadovoljni i da joj je jako drago kad vidi koliko su investitori u njemu sretni, odnosno koliko im dobro stan funkcionira i paše.

Izazovna vremena za projektiranje i uređivanje

Za kraj, pitam je koliko je izazovno u ovim vremenima projektirati i uređivati stanove s obzirom na resurse, materijal, ruke radnika u smislu ovih poremećenih vremena. “Ovaj projekt je srećom baš za dlaku izmaknuo velikom poremećaju na tržištu, tako da mi je to bio zadnji ‘standardni’ projekt gdje su se troškovi mogli (barem donekle precizno) predvidjeti. Sada je puno veći naglasak na detaljne troškovnike, ažurno praćenje tržišta i što bržu izvedbu. Predviđanje nekoliko varijanti u odnosu na budget je i prije bila opcija, ali sada je obavezni dio svakog projekta, te se alternativne varijante rješenja provlače puno duže kroz projekt jer se stvari na tržištu stalno mijenjaju. Također, veliku vrijednost ima agilnost reakcije ad hoc, nakon što već počnu radovi. Iako je jako zahtjevno i iscrpno može značajno pomoći investitorima u uspješnoj realizaciji projekta” poručuje za kraj arhitektica Iskra Krznarić, a u sklopu članka razgledajte ovaj krasan stan.