Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Aleksandar Selak

Ona je najpoznatija organizatorica i stilistica vjenčanja u Hrvatskoj. Razgovarala sam s Lelom Mikšić

S1 intervju

Ona je najpoznatija organizatorica i stilistica vjenčanja u Hrvatskoj. Razgovarala sam s Lelom Mikšić

FOTO: Aleksandar Selak

Mirela Mikšić, koji svi zovu jednostavno Lela, začetnica je cvjećarstva kakvog poznajemo danas, kao i pionirka u uređenju trendi vjenčanja iz bajke. U svojim počecima doslovce je morala osmišljavati sve od nule jer kada je ona počinjala nije bilo Instagrama, Pinteresta ili sličnih izvora inspiracije. A danas? Lela ima jako uspješan biznis i jedna je od najtraženijih organizatorica i stilistica za vjenčanja u Zagrebu.

Nedavno je uredila svoj poslovni prostor i radionu, mogli bismo reći kreativnu tvornicu najljepših cvjetnih aranžmana, na Črnomercu. Posjetili smo je upravo tamo i saznali koje su tajne uspjeha žene koja se bavi jednim od najstresnijih poslova – vjenčanjima, ali i tajna njene kreativnosti i originalnosti kada se radi o cvijeću.

Sve je započelo s malom cvjećarnicom

Aleksandar Selak

Lela je bila u ranim dvadesetima kada je shvatila da se ozbiljno želi baviti cvijećem, a ljubav prema njemu otkrila joj je, kao što često biva u ovakvim kreativnim pričama – njena baka. ”Sjećam se da sam se stalno igrala u bakinom vrtu, kao i božura čijeg se mirisa sjećam i dan danas. Uz baku sam naučila sve, pa tako i to da kada cvijeće uvene, nije kraj. Sušile smo latice, ma stalno smo nešto premetale i kombinirale s cvijećem, pretvarale ga u čaj ili se umivale s njim. Tako da su se u meni ta zanimacija i ljubav prema cvijeću javili jako rano.”

Po zanimanju kiparica, Lelin se život uvijek vrtio oko umjetnosti, ali i dizajna. Stalno je promatrala što se zbiva na sceni, išla je na razne edukacije, pa na kraju i na edukacije cvjećarstva te sajmove izvan Hrvatske. Sve to na kraju ju je dovelo do zaključka da se ne vidi u nikakvom uredu već da želi nešto stvarati svojim rukama. ”Sviđalo mi se i da nečime što sam radiš možeš utjecati na cijeli prostor, atmosferu i ambijent oko sebe.”

Aleksandar Selak

Otvorila je svoju cvjećarnicu u kojoj je prvo prodavala bukete, moglo bi se čak reći i prve modernije bukete u Hrvatskoj jer prije dvadeset i pet godina ovdje je tako nešto bila nepoznanica, a daleko od toga da je bilo potražnje ili da je bilo u trendu. A onda je uslijedio i prvi poziv za da uredi jedno vjenčanje.

”To neću nikada zaboraviti jer naime, nikad nisam bila plaćena za njega”, smije se Lela. Za prvo vjenčanje angažirala ju je njena tadašnja susjeda koja ju je zamolila da uredi salu za vjenčanje njenog sina. Iako su dogovorile iznos i sve detalje, nakon stalnog odgađanja, njena susjeda joj jednostavno nikada nije platila. ”A strašno sam se potrudila, pa bilo je to moje prvo vjenčanje! Sve sam osmislila do detalja, nisam ni znala kako se točno uređuje jedno vjenčanje, ali dala sam sve od sebe. No, susjeda se nikad poslije nije pojavila.”

No, prava cvjetna revolucija, kako Lela kaže, krenula je s pojavom časopisa Vjenčanja u kojem je Lela bila stalni suradnik. ”E, to su bila snimanja i produkcije. Sjećam se da su s manekenkom stizali cijeli timovi vizažista, frizera i stilista. To je sve izgledalo kao snimanje filma, bile je nekoliko desetaka ljudi na snimanju, to se osmišljavalo, kreiralo i stvarno je sve bilo moguće.” Tamo se zbližila s glavnom urednicom uz čiju je pomoć sve svoje ideje mogla početi pretvarati u stvarnost.

Pokretanje prvog biznisa ovog tipa u Hrvatskoj

”Kao kreativka, osobito kada si mlada u svom poslu, stalno si zapravo u nekom svom balonu i svom svijetu, bojiš se kako će nešto ispasti i je li moglo biti drugačije, bolje. Teško je, osobito bliskim ljudima, objasniti što se događa u tvojoj glavi jer stalno nešto smišljaš i kreiraš te ne možeš to baš s bilo kim i bilo kad podijeliti. Ne zanima ljude baš sve, taj vaš urnebes. Zato sam bila posebno sretna sa svojom urednicom Jasminkom s kojom sam onda satima, danima, mogla razgovarati, skicirati, stvarati.”

U to vrijeme nije bilo Pinteresta ili Instagrama, tako da su se sve Leline zamisli dolazile samo iz njezine glave. A tu je maštu onda trebalo pretvoriti u nešto vidljivo, pa su se crtale skice i radili razni crteži nakon čega je kreativni proces mogao krenuti dalje. ”Imao si strane časopise i knjige, a kako sam tada i puno putovala, onda sam imala sreću nešto lakše se inspirirati. Opet, nije bilo lako nekome predočiti svoje ideje.”

Aleksandar Selak

Kada je krenula s organizacijama i stiliziranjem vjenčanja u Hrvatskoj taman je krenuo val novih, malih trendi cvjećarni i općenito trend angažiranja organizatora vjenčanja uopće, osobito onih ruralnih, spontanih i s boho prizvukom. Svaka mladenka htjela je vjenčanje kakvo je vidjela negdje na fotografijama, a iako se čini jednostavno, takvo ‘nonšalantno’ vjenčanje uopće nije lako osmisliti i napraviti.

”Zbog toga je posao jako podložan i ‘fušeraju’ jer mnogi misle da se time mogu baviti. Osobito često čujete rečenice poput kako oni to mogu napraviti povoljnije ili drugačije. No, na to mogu samo reći da je svatko slobodan prepustiti svoje vjenčanje onome kome želi. Mnogima se to sve čini jako jednostavno i lako za izvesti, često i same vlasnice cvjećarnica ili one koje se bave cvijećem misle da će to lako izvesti. Ali ako mene pitate, to je daleko od lakog ako želite pružiti kvalitetnu i organiziranu uslugu.”

Stilizirati i organizirati vjenčanje danas

Aleksandar Selak

Lela jako dobro zna koliko je zahtjevna produkcija jednog vjenčanja, od same dostave cvijeća, lokacije, nenadanih situacija, usklađivanja ljudi koji surađuju, izazova na terenu, a posebno je zanimljiva njezina izjava da je svijet vjenčanja muški svijet. Kada razmislite, ima smisla. ”Sada su se stvari možda počele malo mijenjati, ali realno kada organizirate vjenčanje najviše surađujete s muškarcima, u brojnim situacijama. Cateringe najčešće vode muškarci, rasvjetom se bave muškarci, majstori i konobari na vjenčanjima su muškarci. Pa onda imate bend, dostavljače, vlasnike restorana – to su sve najčešće muškarci. Tako da – da, to je i dalje u velikoj većini jedan muški svijet.”

U njenom timu često ćete vidjeti jako mlade ljude i studente. ”Ne libim se zapošljavati mlade ljude, baš suprotno. Jako me pokreće njihova energija i uživam surađivati s njima. Užasno je lijepo i pratiti njihov napredak jer ovaj posao nije lak. Tereni su stvarno veliko iskustvo i životna škola, a ima tu i puno još drugih situacija koje nije lako riješiti. Čovjek se istroši tijekom godina, postane iscrpljen, a ja i dalje imam jako puno elana i želje za radom. Zato mi mladi ljudi energetski jako odgovaraju.”

Aleksandar Selak

Vjenčanja koštaju, to svi jako dobro znamo, a najveći problem je u tome da bi mladenci sve, ali rijetko tko bi i sve to platio. ”Na početku se sve uvijek vrti oko novaca, a zanimljivo kako se na kraju ništa ne vrti oko toga. Ljudi plaču ako nakon svadbe nisu zadovoljni fotografijama, živciraju se i tužni su usred svadbe ako se nešto nije razvilo ili ne izgleda kako su htjeli. A da bi sve bilo kako treba biti, potrebno je da su sve stavke u organizaciji na nivou. A ne mogu biti ako nema financijske potpore za to. Nitko recimo ne razmišlja koliko košta jedan auto hladnjača bez kojeg primjerice ne možemo adekvatno prevesti dekoracije na lokaciju vjenčanja. A to je samo jedan od primjera.”

Jedno od posebnijih vjenčanja koje je radila bilo vjenčanje koje se odvijalo na Delnicama, na proplanku. Tamo su smjestili ogroman šator, a do lokacije je vodio jedan mali tunel i bilo je potrebno osmisliti kako dostaviti sve što je potrebno. ”Iako smo izmjerili tunel i unaprijed se jako dobro upoznali s lokacijom, auti s dostavom ipak nisu uspjeli proći. To je taj stres s terena, iako nešto dobro isplanirate, uvijek može poći krivo. A vrijeme curi i nema čekanja.”

Lela poslovno i privatno

Koja je tajna njene organizacije i uspjeha? ”Čista matematika.”, otkriva mi Lela. ”Tablice i tablice. Ja točno imam zapisanu svaku stavku i svaku stvar bez koje nešto neće funkcionirati. Sve kreće s organizacijom, ona je ključ svega. Sve pada u vodu ako nemamo točne brojke.” Upravo je zato uredila poslovni prostor na Črnomercu gdje, osim radione, ima i svoj ured. Velik, prostran i tih. Dok razgovaramo u pozadini se s njenog kompjutera čuje samo meditativna glazba. Ne možemo si vjerojatno ni zamisliti koliko toga Lela radi paralelno, na koliko dnevno odgovara mailova i što sve paralelno organizira.

”Najveći problem u biznisu mi je taj da ne mogu lagati. Ne mogu šutjeti ako smatram da nešto neće biti u redu ili ako znam da nešto možemo napraviti bolje. Uvijek idem težim putem, osobito ako mi padne na pamet neka luda dekoracija, preokrenut ću nekako budžet da dobijemo ono što želimo. Ali kada je nešto nemoguće, onda je stvarno nemoguće.”

Klijenti svakako nisu laki, a potrebne su godine iskustva kako im objasniti što je ‘da’, a što ‘ne’ u vjenčanjima. Mladenci često dolaze s idejama koje im se čine super lakima, a ne znaju koliko ih je teško za izvesti ili ne funkcioniraju u stvarnosti kao na fotografiji. Ima i onih koji jednostavno dođu i kažu da prepuštaju sve u Leline ruke. Ipak, Lela preferira one s vizijom.

Aleksandar Selak

A kakva je Lela u poslu, takva je i privatno. Osobito kada uređuje svoj dom ili ima druženje kod kuće. Njen stol uvijek će biti centar događanja i uređen nekako drugačije, s pokojim originalnim detaljem koji će zaintrigirati sve prisutne. Kaže kako bi najradije da može imati još koji par ruku da bi sve stigla što želi, a ideja joj ne nedostaje, osobito u poslu.

Jako voli pospremati i uređivati svoj životni prostor i pobornica je dobre organizacije. Brzo je shvatila da su joj kave preko dana gubitak vremena, tako da je njeno vrijeme rezervirano samo za njen posao. ”Ja jednostavno imam premalo vremena, odnosno nemam ga. Zato sam morala prilagoditi sve nekom svom tempu, kako bih sve stigla. Najviše se borim s mailovima, a početak radnog dana najčešće je posvećen upravo njima.” Voli odgovoriti svakome, i to smatra jako važnim u svom poslu. Kao i ljubaznost te iskustvo suradnje s brendom Lela Design.

”Ne gledam televiziju uopće, više sam zavučena u neki svoj svijet. Recimo, radim i preko tjedna i vikendom i u početku sam stalno slušala komentare tipa ‘pa ti samo radiš’. To me čak i mučilo, ali onda sam jednostavno prihvatila sama sa sobom da je to u redu i da je to jednostavno moj način života jer da – moj hobi je moj posao.”