Obišla sam cijeli Izrael u osam dana i ostala zadivljena svime što sam vidjela i doživjela
Naša Ivana prvog je dana jeseni krenula na osmodnevno putovanje u Izrael kojeg mnogi zovu i Sveta Zemlja. Napisala nam je svoje iskustvo
Nakon dužeg leta zbog presjedanja u Beogradu, prvo mjesto s kojega smo krenuli na putovanje po toj zemlji bilo je Nazaret. Riječ je o gradu i zemlji prepunoj suprotnosti, zemlji gdje se susreću istok i zapad, zemlji triju monoteističkih religija, zemlji koju stalno povezuju s ratnim sukobima. A nas je dočekao savršeni mir i ljubazni ljudi.
Jeruzalem, grad velikih suprotnosti
Nakon dva dana stigli smo u Jeruzalem, u hotel koji se nalazio na vrhu Maslinske gore s koje se pogled pružao na cijeli stari dio Jeruzalema kojeg smo obišli okolo-naokolo. Prvo mi je u oči upala vreva koja je vladala svuda oko mene jer glavna ulica Cardus Dominus prolazi kroz bazar koji ima stvarno raznovrsnu ponudu, od začina pa sve do kože i keramike.
Put završava na Zapadnom zidu koji mnogi zovu Zid plača i koji je nezaobilazna postaja svakog turista baš kao i bazilika Isusova groba koju sam također posjetila. Čitav taj dio grada kao da je ostao u jednom drugom vremenu, ni traga modernizmu, sve građevine su od kamena, starinske, a među ljudima koje sam susrela nije bilo ni traga užurbanosti.
Imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo pa sam se i ja tako počela osjećati obilazeći dućančiće i cjenkajući se s trgovcima za svaku stvar koju sam odlučila kupiti. Mogu reći da mi je dosta dobro išlo što se vidjelo po punim vrećicama s kojima sam se vraćala u hotel. Dosta je toga otišlo na poklone.
Boravak u Jeruzalemu ne pamtim samo po prekrasnim mjestima koja sam vidjela već i po dobroj hrani koja se bazira na povrću, ribi, piletini, janjetini, raznim prilozima i umacima. Većina njih bila je dobro začinjena s meni dosta nepoznatim začinima. Svakodnevno degustrirajući nešto novo mislim da sam čak i dobila par kila. Barem se meni tako čini, ali tko bi odolio svim tim finoćama. Na dijetu ću misliti kasnije.
Put u pustinju
Iz Jeruzalema koji nam je bio baza odlazili smo i na druga mjesta. Tako smo se zaustavili u Judejskoj pustinji gdje smo susreli beduine i zanijemili od pogleda koji se pružao s jedne visoravni iako smo na nekim mjestima bili i preko šesto metara ispod nadmorske visine. Tu su naravno bile i nezaobilazne deve, a na jednu od njih sam sjela i napravila jedan krug na njoj. Naravno, ne sama. Bio je pravi gušt.
Kako je u to doba u Izraelu, a pogotovo u tom dijelu zemlje temperatura visokih 35-40 stupnjeva osvježenje u Mrtvom moru itekako je dobro došlo, iako ni ono nije bilo baš osvježavajuće. Ali zato sam se skroz opustila jer sam na njemu jednostavno plutala bez da moram mahati rukama i nogama. Velika razlika u odnosu na naše Jadransko more.
U zadnjim danima boravka obišli smo i Betlehem, mjesto Isusova rođenja i pjevali božićne pjesme jer to je tamo običaj što je malo neobično kad te grije visokih trideset i nešto stupnjeva. Ali običaj je običaj. Prepuna dojmova, ali i torbi, (jednu sam još morala kupiti) vratila sam se na naših niskih 15 stupnjeva zbog čega sam se odmah poželjela vratiti u Izrael.