O slasticama je učila na internetu, radila kod Petre Jelenić, a sad je poznata slastičarka u Londonu. Upoznajte Moniku Kos
Monika Kos poznata je po izradi spektakularnih svadbenih torti, ali i drugih slastica kojima posjetitelji Ottolenghi Notting Hilla ne mogu odoljeti
Zanimaju li vas kulinarstvo i istraživanje drugačijih recepata barem malo, za ime Yotama Ottolenghija, izraelskog chefa s londonskom adresom, sigurno ste već čuli. Riječ je o chefu svjetskog renomea, čije se kuharice prodaju u milijunskoj nakladi i za čije se restorane redovito traži mjesto više. U jednom takvom radi i Monika Kos, Hrvatica koja je odlučila slijediti svoje snove, čak i kad je to podrazumijevalo debeli iskorak iz zone ugode.
Njezine sam slatke kreacije zamijetila na Instagramu, a nakon par minuta dodatnog guglanja, zaključujem da je moram kontaktirati i zamoliti za intervju. U inbox joj pišem kako kao medij pratimo priče uspješnih i inspirativnih žena, na što mi ona skromno odgovara: “Rado ću se odazvati, ali ne smatram vam se ja baš nešto uspješnom – ja samo radim ono što volim.” No, dok joj vjerujem da je njezino subjektivno mišljenje doista takvo, istina je da radi kao pastry chef u Ottolenghi Notting Hillu, a uz to se bavi i izradom luksuznih vjenčanih torti.
Sati vježbe, online tečajevi i bezbroj torti za prijatelje
Na početku našeg razgovora, pitam je da mi ukratko opiše kako je tekao njezin karijerni put i je li oduvijek znala da se želi baviti slastičarstvom. “Završila sam srednju ugostiteljsku školu, smjer kuhar. Upisala sam je jer nisam znala što bih drugo, iako zapravo ne volim kuhati. Oduvijek sam pekla kolače kod kuće, ali sam mislila da bez škole ne mogu dobiti posao slastičara. U biti, čak mi se nisu ni sviđale naše tadašnje slastičarnice. A onda sam slučajno otkrila dizajnericu torti Peggy Porschen i njene vjenčane torte prije petnaestak godina i opsjednutost je počela”, prisjeća se Monika.
Oduvijek sam pekla kolače kod kuće, ali sam mislila da bez škole ne mogu dobiti posao slastičara
Nakon sati i sati vježbanja, pohađanja online tečajeva, budući da kod nas nije uspijevala pronaći onaj odgovarajući, korištenja svake prilike za izradu torti prijateljima i rodbini, skupila je hrabrost i odlučila krenuti s poslom. Povezala se, priča nam, s Majom Starek, koja se bavi organizacijom vjenčanja i drugih evenata, i dobila prvu pravu priliku za izradu slastica. Uskoro je uslijedilo pomaganje pri pokretanju jednog zagrebačkog restorana, a onda je postala i dijelom originalnog tima kultne slastičarnice Petre Jelenić, Mak na konac. Taj period, nastavlja, pamti kao jedan od najljepših u životu, s puno smijeha i divnih prijateljstava.
Odustajanje zbog neuspjeha nije bilo opcija
Međutim, njezin joj snažni unutarnji kreativni duh nije dao mira, i htjela je pokušati raditi samostalno. Nažalost, bez uspjeha. “Nakon duge borbe i pokušaja da na scenu donesem nešto novo, dobila sam priliku otići u London. Odluka nije bila nimalo laka, i imala sam osjećaj kao da odustajem od svega za što sam dotad radila. No, čim sam došla ovdje, shvatila sam da je to najbolja stvar koju sam mogla učiniti. Danas sam jako zahvalna na svim neuspjesima koji su mi se našli na putu, jer su me doveli do onog gdje se upravo nalazim”, objašnjava mi.
Danas sam jako zahvalna na svim neuspjesima koji su mi se našli na putu, jer su me doveli do onog gdje se upravo nalazim
Kad smo se već dotaknule teme školovanja, morala sam je upitati i za kratki komentar hrvatskog školstva, barem kad je riječ o njezinom području. “Kad sam ja kretala u školu, smjer slastičar nije postojao. Znam da danas postoji, ali čini mi se da se, nažalost, radi po toliko zastarjelom principu da se uopće ne stvaraju ljudi koji mogu konkurirati na tržištu. Čula sam da postoje i neke privatne opcije, ali, iskreno, ne pratim situaciju u Hrvatskoj više toliko detaljno. Što se, pak, tiče dekoriranja, pogotovo vjenčanih torti ili gum paste i wafer paper cvijeća, mislim da smo bar deset godina iza svijeta”, iskrena je.
Posao u Notting Hillu
Pitam je i kako se točno našla na prestižnoj poziciji na kojoj trenutačno radi. “Poslala sam mail s interesom za posao, kao i svoj portfolio. Pozvali su me na razgovor i rekli mi datum početka probnog perioda rada. Uspješno sam ga odradila baš na svoj rođendan i dobila poziciju u Notting Hill poslovnici, koja je ujedno bila i prva iz grupacije”, odgovara mi. Pričamo i o tome kako se prilagodila životu u Londonu, odnosno o tome nedostaje li joj što iz Hrvatske. Iskreno mi priznaje da joj ne nedostaje baš ništa i da se na život u Londonu uopće nije trebala prilagođavati. Umjesto toga, imala je osjećaj kao da je napokon stigla kući.
Pozvali su me na razgovor i rekli mi datum početka probnog perioda rada. Uspješno sam ga odradila baš na svoj rođendan i dobila poziciju u Notting Hill poslovnici
Razgovor nastavljamo u smjeru njezinih specijalnosti koje u prvom redu podrazumijevaju izradu vjenčanih torti, posebice spomenutom tehnikom wafer paper cvijeća, a onda i svakodnevnih kolačića u tradicionalnom Ottolenghi stilu. No, zanima me i što od slastica voli jesti privatno, kao i što bi na brzinu pripremila prijateljima koji stižu u nenajavljeni posjet. “Privatno volim jesti jednostavnije slastice, pa bi moj izbor definitivno bio kakav crumble ili Dutch palačinke”, spremno odgovara.
Na pitanje o tome kako joj izgleda prosječni radni dan, odgovara: “Sve ovisi koja zaduženja imam. Ako otvaram poslovnicu, počinjem u šest ujutro s pečenjem croissanta i peciva za doručak. Nakon toga, slijedi dekoriranje kolača i slavnog Ottolenghi izloga, a zatim proizvodnja, briga o narudžbama, priprema za sljedeći dan… Radimo samo jutarnju smjenu, koja ponekad zna potrajati i 10 sati, ali ako završimo sa svim zadacima, možemo otići i ranije. Sve je vrlo fleksibilno.”
Razvijanje vlastitog brenda i luksuzna vjenčanja kao prioriteti
Nakon ovog kratkog teasanja ponude, želim čuti i detalje. Što sve možemo pronaći u Ottolenghi Notting Hillu? “Slastičarna u kojoj radim spada u kategoriju tzv. daily shops. To znači da se sastoji samo od ponude kolača, doručka, ručka i kave, za ponijeti ili za konzumirati u lokalu. Hrana je u prepoznatljivom Ottolenghi stilu izložena u izlogu, pa gost može birati i kombinirati sto želi konzumirati. Osim toga, može se kupiti i cijela Ottolenghi ponuda pakiranih proizvoda, kuharica, … “, objašnjava mi.
Uz dnevni posao, radim i na svojoj kolekciji vjenčanih torti te razvijanju vlastitog brenda, u čemu mi grupacija Ottolenghi svesrdno pomaže
Kako se naš razgovor bliži kraju, odgovor na jedno od mojih zadnjih pitanja već naslućujem, ali ga svejedno moram postaviti. Razmišlja li povratku u Hrvatsku? Kratko i jasno – ne, odmah odgovara. Umjesto da razglabamo o razlozima, Monika mi otkriva neke od svojih poslovnih planova.
“Uz dnevni posao, radim i na svojoj kolekciji vjenčanih torti te razvijanju vlastitog brenda, u čemu mi grupacija Ottolenghi svesrdno pomaže. Najveća mi je želja raditi za luksuzna vjenčanja, i to iz vlastitog studija te se pozicionirati kao sugar flower artist“, kaže. I, dodaje da bi, ako će biti potpuno iskrena, možda voljela i putovati svijetom te podučavati mlađe naraštaje slastičara.