O letu balonom iznad Turske, obaveznom cjenkanju i slastičarnici u kojoj su najbolji kolači koje sam probala

Alis Marić posjetila je Tursku i opisala ju kao mediteransku zemlju punu iznenađenja, a nama je podijelila svoje iskustvo

Osim prekrasnih mjesta koje sam posjetila posebno su me se dojmile još neke stvari, kao što je turska kupelj, let balonom i prekrasna knjižara.

LET BALONOM

Let balonom sam oduvijek priželjkivala i eto, u Pamukkalama se za to ukazala prilika. Rano ujutro smo trebali biti spremni kako bi nas kombi ih hotela dovezao na livadu gdje nas je čekala posada balona. Ukrcalo se nas šesnaest putnika (nas 6 prijatelja, a ostalo je bila jedna velika tajlandska obitelj zajedno s bakicom koja je jedva hodala) u veliku košaru i let je mogao početi. Kad letite balonom sve ovisi o pilotu i prirodi.

Naime, jako su važni dobri vremenski uvjeti što znači povoljan vjetar, bez jakih udara. Oko nas je već bilo balona. Predivan prizor. Nije baš bilo posve vedro jer su se navlačili neki oblaci, ali je to bila prava avantura s dovoljnom dozom adrenalina i tek malo straha. Tek kad si u zraku shvatiš kako je priroda moćna i kako mali čovjek nema velike šanse odluči li ona uzeti stvar u svoje ruke. Sve je dobro što se dobro svrši, pa je i naše ateriranje bilo malo silovito, ali uspješno. Da nije ja ne bih pisala ove retke.

TURSKA KUPELJ

Hamam je turska kupelj u kojoj se čisti i tijelo i duša na turski način. Skinete se do kraja i obično se prvo otpustite u sauni, nekih 15 minuta. Nakon toga vas uvedu u prostor hamama gdje je sve obloženo mozaicima i mramorom i gdje je toplo kao u mokroj sauni. Tu vas polegnu na topli kamen i počnu vas zalijevati toplom vodom, po glavi, po vratu, po tijelu, po licu. Zatim vas dobro izribaju pilingom s obje strane, zatim prekriju mirisnom sapunicom i istrljaju vam tijelo uz laganu masažu. Masiraju vam i glavu, i skalp, i lice i noge i poprsje. Ma sve.

Onda vas opet posipaju toplom vodom i tako svu sapunicu speru s vas. Na kraju vas ostave da malo ležite i na kraju vas nježno obrišu. Nakon toga dobijete masku za lice. koja opušta i hrani kožu lica. Nakon kupelji može se ići na masažu toplim uljima ili toplim kamenjem. Ma divota.

CJENKANJE JE OBAVEZNO

Cjenjkanje je nacionalni sport u Turskoj. Mi u ovom dijelu svijeta nismo navikli na takav način kupnje i pregovaranja. A tamo je to ritual koji ne možete izbjeći. Dakle gdje god dođete, bilo trgovinu, bilo manufakturu, bazar pa čak i usluge u njihovim otvorenim ugostiteljskim objektima ili hamamima podložni su cjenjkanju. Osim ako cijena nije napisana – tada nema pregovaranja ali to je slučaj samo u velikim shopping centrima u međuanrodnim prodajnim lancima. Zato je dobro nositi sa sobom mali notes, jer ljudi često slabo govore strani jezik. Na papiru možete zapisivati cijene i vašu ponudu. Turci sve što prodaju precjenjuju, ponekad i do čak 80 posto.

To znači otprilike ovako: ako vam ponude kožnu jaknu za 300 eura ona realno vrijedi 60 eura pa je možete spustiti na 50 eura. Ako vam nude neki suvenir za 3 eura vi ga možete dobiti za 60 centi. Dakle za 20 posto vrijednosti koji su oni prvo istaknuli. Ali za to trebate imati strpljenja, upornosti i umješnosti. Moram priznati to nije moj stil kupovanja i vrlo često prerano izgubim živce. To jest počnem se pitati koliko zapravo ta stvar vrijedi. Od silnih cifri koje se vrtoglavo spuštaju zaboli vas glava i imate osjećaj da kupujete nešto totalno bezvrijedno kad cijena može toliko pasti. Ako ste ipak umješni u cjenkanju onda se igrajte do beskraja a konačnu vašu cijenu koju ste spremni platiti za željeni predmet ili uslugu napišite na papir i zaokružite jednim srcem. Tako će znati da je to za vas zadnja cijena koju ste spremni platiti.

SLASTICE

Faruk Gulluoglu slastičarna koja se nalazi u Istanbulu i u Antalyi mjesto je koje ne biste trebali zaobići. Turci su poznati po slatkim specijalitetima kao što su – baklave, urmašice, lokumi, halva, pudingli, kaymakli i još mnogim drugima. Uglavnom to su slatki kolači nakon kojih ćete satima morati piti vodu i koji će vas za sekundu zasititi. U Faruku su najbolji koje sam ikad probala. Osim toga tamo možete kupiti sve te slatkiše kao dar jer će vam ih spakirati u prekrasne metalne kutije koje ćete mirne duše moći unijeti u avion, čak staviti u kofer i time razveseliti svoje prijatelje ili obitelj.

Što je lokum ili turkish delight? Oni koji vole Kronike iz Narnije ili vole rahatlokum kako ga zovu u susjednoj Bosni znaju da je riječ o poslastici i pol. Nekada je bila rezervirana samo za višu klasu, a danas se uglavnom servira uz tursku kavu pa stavi na zube i na to se srkne kava. Glavni sastojci su orasi, šećer, brašno, badem, pistacije, maslac i na kraju šećer u prahu kojim se uglavnom lokum posipa. Rahat lokum ili lokum ima mnogo okusa i boja i drugačiji je od onog na kojeg smo navikli. Definitivno jedan od najpopularnijih slatkiša iz turske kuhinje je baklava. Kod nas se tradicionalno radi s orasima, ali je u Turskoj zaista raznovrsna pa se ovi “zalogajčići” mogu naći i s ukusom pistacija i čokolade na primjer. Manje su nego li kod nas, a jedu se tako da ih okrenete naopačke kako bi osjetili sve slojeve. Kaymakli su jedinstven slatkiš od suhih marelica koje kuhaju u sirupu od šećera dok ne omekšaju, a zatim pune kravljim mlijekom ili mascarpone sirom i uvaljaju u pistacije ili lješnjake.

KNJIŽARA

Za vrijeme mog kratkog boravka u Izmiru poželjela sam uči u jednu od knjižara. Knjiga se na turski kaže KITAB. Uspjela sam u jednoj od gužvovitih shopping ulica naći knjižaru u kojoj sam malo proučila koji su strani pisci tamo omiljeni i koji su turski pisci trenutno hit. Tako sam vidjela da je i tamo velika pomama za knjigama serijala Harry Potter, zatim za Japancem Harukijem Murakamijem i Jo Nesboom. Turci imaju puno važnih i svjetski poznatih književnika. Naravno najvažniji je nobelovac Orhan Pamuk, ali tu su i Elif Safak, Ayfer Tunç, Ece Temelkuran, Nedim Gürsel i Murat Uyurkulak i mnogi drugi. Nažalost, u turskoj knjižari zbog nepoznavanja jezika nisam imala baš puno razloga ostati duže.

Naime osim imena književnika i prelijepih naslovnica nisam imala što proučavati. To je jezik koji zaista ne razumijem, iako se u hrvatskom jeziku može naći i do skoro 18.000 turcizama. Možda niste znali ali i ove riječi nam dolaze iz Turske: šećer, bakar, badem, alat, bubreg, čarapa, džep, jastuk, jogurt, krevet, kat, kutija, majmun, pamuk, rakija, tava, sat, top, boja, limun, badem, sapun, tambura, barjak, ekser, pare, ćufte, komšija, sokak, papuče, zanat, dugme, šegrt, ortakluk, mušterija, kapara te dućan.