Njegove pjesme sigurno svi znate. Nikola Marjanović u redakciji nam je otpjevao svoje najveće hitove
Nikola Marjanović je jedan od uspješnijih glazbenika na našoj sceni, diplomirani je kontrabastist i ima karijeru koja traje već 20 godina
Nikola je od djetinjstva uključen u glazbu i već kao mlad je poticao svoju ljubav prema glazbi što ga je dovelo do zavidne karijere i brojnih suradnji u kojima i danas djeluje. Nikola je svestrani glazbenik, otac i sinkronizator koji je snažno radio da dođe do svog uspjeha. Posjetio nas je u redakciji, ispričao o svojim usponima i padovima te uljepšao radni dan malim koncertom svojih pjesama i obrada.
Od malih nogu na koncertima
Nikola je odrastao u glazbenom domu, a otac mu je poznati Hrvoje Marjanović, jedan od osnivača legendarnog jugoslavenskog benda Plava Trava Zaborava. “Odrastao sam u domu u kojem su probe bile stalno. Moj tata je na tadašnjoj sceni bio jako aktivan i osnivao je poznate i legendarne bendove. Kad sam bio klinac uvijek sam išao na te probe pa su me svi gledali čudno jer su vidjeli klinca koji u ponoć baulja u klubu.”
Odluka da će se baviti glazbom nastala je još u ranoj dobi, dok je bezbroj puta preslušavao Jimija Hendrixa. “Rekao bi da se nisam svjesno odlučio za glazbu nego se ona odlučila za mene. Sjećam se da sam tada bio u fazi, to je bilo negdje u osnovnoj školi. Jako sam volio Jimija Hendrixa, no tek sam otkrio rock and roll, gitaru i koliko je moćna energija i prodornost gitare kad se udruži s ostalim instrumentima. Gitara, bas, bubanj i glas mogu stvarno stvoriti ogromnu energiju, a to me odmah kupilo.
Sjećam se kako sam izlazio iz razreda nakon što sam pod satom na walkmanu slušao, naravno, Jimija Hendrixa. Kad sam prošao prag, kao da sam osjetio sam poziv i znao da se moram baviti glazbom, da to mora biti u formi benda i da mora biti nešto konkretno.”
S 15 godina otišao sam u Indiju
Prije osnivanja grupe Sane, Nikola je bio u puno projekata, nekih uspješnih i neuspješnih, sve dok nije otišao u Indiju. “U vrijeme mog djetinjstva smo otkrivali glazbu tako da smo ju slušali na pločama, nisi mogao na internetu pogledati što sve postoji. Tako sam u principu saznavao za glazbu sporim putem dok me nije nazvao prijatelj i pitao želim li s njim u Indiju u posjet Sai Babi. Moja reakcija na to je bila – apsolutno da. Mislim da sam tad imao negdje 15 ili 16 godina.
Tamo smo malo svirali na livadi i prolazio je neki Kanađanin koji nas je čuo. Prišao nam je i rekao da smo super i pitao imamo li još pjesama pa sam se sjetio nekih svojih pjesmica od prije i odsvirali smo mu to. Poslušao je još dvije tri stvari pa nam priznao kako je on trenutno producent u nastajanju, da vidi nevjerojatan potencijal u nama i da bi nas htio dovesti u Kanadu da snimimo pravi pravcati album. Mi kao klinci smo bili u šoku i rekli apsolutno da. To je bio doslovno san, svi uvijek sanjaju o tome da ih netko otkrije.”
Prvi album snimili smo u Kanadi
Prvi album su snimili kao klinci u Kanadi, ali su se dosta brzo morali vratiti u Hrvatsku. Tamo ih je dočekala neviđena slava i samo u par dana su počeli puniti klubove po Zagrebu. “Brzo smo se vratili iz Kanade zbog pritiska škole, roditelja i Kanadske vlade. U Zagrebu smo tada postali nekakav kult i punili smo klubove dva i više dana za redom, što je tada bilo potpuno nezamislivo. Dan danas je to dobar album, ali tada je bio čudo za svakog Hrvata.”
Rekao bi da se nisam svjesno odlučio za glazbu nego se ona odlučila za mene. Sjećam se da sam tada bio u fazi, to je bilo negdje u osnovnoj školi. Jako sam volio Jimija Hendrixa
Čitava priča s Nikolom i grupom Sane dugo trajala je godinama, ali se često gasila i ponovno palila. “Ostalo mi je par trenutaka u glavi, a jedan od njih je bio kad smo bili predgrupa Guano Apesima u Splitu, a ja sam netom prije koncerta pojeo pokvarene školjke. To je rezultiralo time da mi je bilo slabo na pozornici, dva puta, ali publika je to prihvatila s ogromnim pljeskom. Na kraju sam ipak morao završiti koncert.”
Sane je nastajao i nestajao u etapama
Grupa Sane, kao i drugi njegovi projekti trajali su i postojali u etapama. Tako je prva bila uz prvi album koji je izašao 1997. godine, a taj period je trajao do 2002. godine nakon čega je ušao u novu suradnju koja je trajala do 2008., no te pjesme nisu nikada bile gotove. Nakon toga proveo je neko vrijeme u New Yorku i Londonu u brojnim domaćim i stranim suradnjama.
“Jedna osoba koja je najviše utjecala na mene, a s kojom sam imao i suradnju u Londonu je Andy Gill. On je jedan od najvećih živućih faca Londonske i glazbene scene, ali je ta suradnja trajala nažalost samo šest mjeseci jer je on tada potpisao korporativni ugovor.
2008. godine sam se vratio i ponovno osnovao Sane pod tim imenom uz Stjepana Branimira Krznarića, a ta suradnja je bila briljantna i genijalna, ali i dosta destruktivna. To je trajalo negdje četiri godine, a iz toga je izašao jedan album i nekoliko obrada na YouTube-u.”
Samostalna karijera uz zanimljive suradnje
2012. godine krenuo je u samostalnu karijeru i, kako kaže, zbog svega toga ima osjećaj kao da je imao tri života i tri svoja vremena. “Dok je još trajao Sane sam imao suradnju i sa bendom Radio Luksemburg. Tada smo imali potencijal zamijeniti i maknuti sa trona ostale pop-rock bendove s naše scene. Ali ego radi svoje pa je tu bilo dosta nesuglasica i nije to više bilo to što je moglo biti.
Dok je još trajao Sane sam imao suradnju i s bendom Radio Luksemburg. Ali ego radi svoje pa je tu bilo dosta nesuglasica i nije to više bilo to što je moglo biti
Do mog rada s Radio Luksemburgom je došlo tako da me Skansi nazvao i zamolio me samo da snimim vokale za pjesmu, demo. Stigao sam u studio i odradio par take-ova, ponovio nekoliko puta. To je bio baš potpuni demo, brzinski odrađen, ali eto, nakon šest mjeseci me nazvao Skansi pa mi rekao da je to sada album i da sam ja sad u tom bendu.” Tako se našao u bendu Radio Luksemburg bez da ga je itko za to i pitao.
Novi, već uspješni singlovi
Nikola je poznat i po brojnim uspješnim suradnjama s našim glazbenicima, no kaže kako ne može ni jednu izdvojiti. “Moje suradnje se događaju po sistemu linijom manjeg otpora. Uglavnom bi mi se netko javio, poslao svoje materijale i pitao što mislim o tome. Ljudi mi ponekad šalju stvarno sve i svašta, ali mi se tako ljude jave i sa odličnim stvarima pa su tako nastale neke dobre suradnje na koje sam i danas ponosan.”
Pitali smo ga i jedno jako nezahvalno pitanje za glazbenika – koja mu je najdraža glazba. “Nemam najdražu pjesmu, točnije, mijenja se ono što mi se sluša. Što se tiče mojih pjesama, uvijek mi je najdraža ona koja mi je nova. A od drugih stvari mi je svakih godinu ili par mjeseci nešto drugo omiljeno. Trenutno slušam kasnije radove Joni Mitchell, a zbog djeteta sam počeo sve više puštati prva četiri albuma Peppersa i neke opsukrne stvari. Da, Peppersi imaju više od dva albuma. Neko vrijeme uopće nisam ni slušao glazbu jer ne mogu više slušati, dosta mi je bilo.”
Nedavno mu je izašao i novi singl Jeseni na koji je dosta ponosan. “Po prvim reakcijama čini mi se da bi Jeseni mogao biti stvarno hit. Jako sam zadovoljan s tim singlom. Aranžirao i isproducirao ju je Ivan Škunca i baš me pogodio u žicu s tom pjesmom. On je napravio dosta organsku produkciju i ja sam oduševljen.”
Mali Han smije biti sve, samo ne DJ
Osim što je svojevrsni glazbenik, nedavno je i postao otac dječaka zanimljivog imena. “Moram reći da sam mislio da će biti otac biti daleko teže. Svi mi ljudi imamo supermoć da odgojimo dijete. Puno toga moram još naučiti, srećom pa je informacije lako brzo dobiti. Lijepo je biti tata.
Trenutno slušam kasnije radove Joni Mitchell, a zbog djeteta sam počeo sve više puštati prva četiri albuma Peppersa i neke opsukrne stvari
Mališa se zove Han, a to zanimljivo ime mi je predložio prijatelj koji je htio već dva sina tako nazvati, ali supruga mu to nije dopustila pa ga je meni predložio. Hana ne namjeravam gurati u glazbu, doduše, ne namjeravam ga gurati nigdje osim da ide u školu i kod zubara. Jedino u što ću ga zaista gurati su ljudske vrijednosti, a to što će biti, njegov izbor, samo neće smjeti biti DJ, čak niti da pušta moju muziku.”
Sva djeca poznaju njegov glas
Njegov glas poznat je svim Hrvatima, a možda najviše maloj djeci jer njegov drugi posao je sinkroniziranje. “Strahovito sam želio biti sinkronizator od kad sam bio klinac, od onda sam glumio razne likove, smišljao glasove i zvukove. Konačno sam dobio tu priliku preko bivše cimerice koja je bila glumica. Sada sam jedan od najtraženijih i najbržih sinkronizatora u Hrvatskoj, a i jedan od jedinih koji može pjevati što god se stavi pred mene. To znaju biti ženski, dječji, muški, visoki i duboki glasovi.”
Najviše radi za Nickleodeon i, kako kaže, ne zna koji lik nije glumio. “Pjevao sam i sinkronizirao panjeve, drveće, bio sam svaka životinja, sendvič, zli čarobnjak, Ben Ten, doslovno ne znam tko nisam bio. Najviše radim za Nickelodeon, ali u svakom slučaju me se može čuti gotovo u svakom crtiću na našim TV kućama. Radim to već skoro devet godina i imam sigurno preko 1000 sati snimanja, što je golema količina vremena provedena pred mikrofonom.”