Nekad je nužno odabrati stranu
NOVA SERIJA

Nakon gledanja nove serije Euphoria i razgovora s tinejdžerima, sretna sam što nisam dio ove generacije

FOTO: HBO / Screenshot

Na HBO-u je prošlog tjedna premijerno prikazana prva epizoda nove serije u njihovoj produkciji, Euphoria, koja se na prvi pogled činila kao klasična mladenačka drama

Među ulogama u novoj HBO-ovoj seriji Euphoria ćete od poznatih naići jedino na Zendayu, koja je i glavni lik. Ukratko, serija prikazuje život tinejdžerice Rue s mentalnim poremećajem koja pati od ovisnosti i pokušava svoj život uskladiti s trenutnim društvenim stanjem i očekivanjima okoline. Serija se tako bavi tinejdžerskim životima koji nisu ni blizu lagani kao što su bili u naše vrijeme, ali i mentalnim zdravljem koje je, čini se, u sve većem fokusu.

Mentalno zdravlje, tablete i ovisnosti

Iako ovaj plot zvuči kao klasična TV drama, od samog početka serije su se rodila brojna pitanja. Naime, njoj je kao maloj djevojčici dijagnosticiran neki mentalni poremećaj, no nije razjašnjeno o čemu se točno radi; je li to bipolaran poremećaj, anksioznost ili opsesivno-kompulzivni poremećaj. Bez obzira na to, ona dobiva punu kutiju tableta, a njeni roditelji to objeručke prihvaćaju samo kako bi njihovo dijete bilo dobro. U nastavku nije prikazano odlazi li ona na psihološke razgovore ili se pokušava na ikoji drugi način boriti s tim problemom. Upravo tada, s godinama, nastaju i ovisnosti o drogama koje su joj potpuno dostupne.

Pri početku serije navodi se kako sadržaj nije namijenjen za djecu i već vam je u prvih par minuta jasno zašto. Potresne scene njenog opijanja, drogiranja i umrtvljenosti jako su direktne i vizualne, baš ništa ne ostavljaju mašti. To je također dio u kojemu ona objašnjava kako se okrenula drogama i ostalim opijatima samo kako bi imala barem dvije minute u životu u kojima nije tužna i u kojima ne osjeća kao da želi pobjeći. Prikaz nje u deliriju nevjerojatno dobro prezentira depresiju i kakve misli ona pokreće. Ovo periodično dovodi do njenog predoziranja i odlaska na liječenje od ovisnosti. Ne želim vam otkriti previše pa neću pisati previše o radnji, već o važnosti obrađenih tema i činjenice koliko su dobro prikazane.

Stvari su takve i u Hrvatskoj

U svom životu imam priliku surađivati s tinejdžerima pa sam tako i pokrenula raspravu o ovoj seriji. Mnogi su je pogledali (iako nisu smjeli jer nije primjerena za njih). Moja pretpostavka oko serije bila je ta da se takve stvari događaju i kod naših mladih jer su se događale i u mojoj generaciji, ali da je sve to apsolutno pretjerivanje jer se ipak radi o SAD-u. Naime, oni su me uvjeravali da sam u krivu.

Ispričali su mi nekoliko priča o predoziranju mladih do 16. godine te o tome koliko lako svi oni mogu doći do raznih droga, čak i onih jako opasnih te da bi to mogli napraviti bez da itko oko njih to sazna. Naveli su i kako znaju mnoge vršnjake koji konzumiraju razne droge te kako je ‘povuči lajnu’ postalo jednako jednostavno kao i ‘popiti pivu’. Osim što me to poprilično zabrinulo, natjeralo me na razmišljanje kako sam sretna što nisam tinejdžerica današnje generacije.

Kao što se pokazuje i u seriji, mladi danas žive na društvenim mrežama i to je na neki način njihov drugi život. Nama kao tinejdžerima nije bilo lako, doduše, nikome nije. To je period života u kojem se neprestano propitkujete, sebe, svoj život, ideje, ljude oko sebe, baš sve. To je ujedno i period u kojem nemate odgovore na baš ništa, što lako stvara nervozu i želju za bijegom negdje gdje svih tih pitanja nema.

Onaj dio koji često zanemarujemo je činjenica da smo mi kao mladi potvrdu tražili od naših vršnjaka i osoba u našoj okolini kojih je bilo nekolicina. Mladi danas potvrdu traže od cijelog svijeta, ali još gore, znaju da ih svi gledaju, prate, dijele, komentiraju i lajkaju. U seriji se prikazuje koliko je jednostavno učiniti da jedan video nekome uništi život i stvori potpuno novu percepciju na koju ta osoba uopće nema mogućnost utjecati. Sve to stvara opaki osjećaj bespomoćnosti i gubitak povjerenja da će se sve na kraju dobro završiti.

Visoka očekivanja, a manjak odgovora

Sjetite se samo kako je to izgledalo dok ste vi bili djeca i vjerojatno nesvjesno tražili i očekivali da vas okolina prihvati. Rijetki su bili ti koji su bili sasvim zadovoljni. Danas su očekivanja nevjerojatno visoka, roditelji manje zainteresirani, a djeca imaju tisuće novih mogućnosti s kojima si mogu okrenuti život u krivom smjeru. Ovo rezultira nastankom raznih psiholoških i mentalnih problema s kojima se ni odrasli ni mladi ne znaju nositi.

U seriji je prikazano kako doktorica djevojčici daje kutiju tableta i s time ‘rješava’ problem, a tako stvari nažalost zaista izgledaju. Koliko god da se to u zadnje vrijeme sve više pokušava, nedovoljno razgovaramo o mentalnom zdravlju i njegovoj važnosti. Mnogi su tablete za psihološke probleme počeli tretirati kao najnormalniju stvar na svijetu, kao da se radi o prehladi, ali stvar je puno veća, a to se odlično prikazuje i u seriji kroz jednu rečenicu – “Mislio si da sam išla na odvikavanje kako bi ostala čista?”.

Mladi su danas mnogo više izgubljeni nego što mi to mislimo. Nemaju odgovore, ne znaju gdje ih naći, neki su već i prestali tražiti, a oni koji ih traže rade to na krivim mjestima. Vrijeme je da ih počnemo puno bolje slušati, ali im i davati kvalitetan prostor unutar kojeg će se aktualizirati. Mnogo toga se događa u pozadini, a oni su naučili to prokleto dobro skrivati.

https://www.youtube.com/watch?v=vuAzkZIiGxI