Na hrvatsku scenu vratio je retro zvuk, a sada je izdao i treći album. Razgovarali smo sa Svemirkom

Ususret promociji trećeg albuma, porazgovarali smo kratko sa Svemirkom

Za Svemirka sam čula prije nekoliko godina kada je izdao singl Tajne svemira koji mi se odmah svidio pa sam ga stavila na svoju listu glazbenika koje pratim. To je bilo 2017. godine, sjećam se da sam nedugo nakon toga bila na koncertu u Ksetu, a danas Svemirko predstavlja svoj treći album. Ako još ne znate Svemirko čine Marko Vuković, Antonio Bošnjak, Silvia Grilec, Dario Sušanj i Mate Ponjević. Pjevač i jedan od likova na gitari, Marko odgovorio mi je na neka pitanja ususret koncertu u Tvornici Kulture 23. listopada.

VANILIJA, TUNGUZIJA, SKALAMERIJA

Vanilija, Tunguzija, Skalamerija, nisu neka bez veze brojalica već tri albuma ovog glazbenika. Zanimalo se što se sve događalo u tih pet godina stvaralaštva, koliko se mijenjao zvuk, koji su bili najveći izazovi radeći na njima. “Vanilija je kad tek upoznaš neku curu, sva ti je slatka i zgodna. Tunguzija bi bila ona faza kad skužiš da je ‘stonerica’ i da je u deprici, ali voliš se i dalje maziti s njom i misliš da je ‘spešl’. Skalamerija je ona faza kad se probudiš iz honeymoon faze i skužiš da je zapravo spremna za ludnicu, pa ju pokušavaš nekako nogirati, pa prekinete, pa ste opet par mjeseci skupa, pa opet drama i onda nikad više ništa”, spremno odgovara Svemirko.

Nastavlja da albumi definitivno imaju poveznicu i da je to on. “Sve je to došlo iz moje glave, a u moju glavu iz kompjutera, TV-a i radija. Rekao bih da svaki album njeguje sličan lo fi, indie, synth pop stil, ali u svakom postoje neke suptilne ili manje suptilne promjene. Sviđa mi se da je to tako, jer nitko ne želi slušati isti album tri puta.” Preslušavajući albume, primjećujem da je drugi album Tunguzija nekako mirniji od Vanilije, kao da ima pročišćen zvuk. “Tunguzija je više chillerski album, za slušanje u pozadini. Mekši je od Vanilije i ostavlja nekakav gorko – slatki okus. Skalamerija je pak ono, šok žvaka. Udara u glavu odmah, ali brzo gubi okus pa moraš uzet još jednu. Uglavnom za fanove kiselog.”

UTJECAJ MAC DEMARCA i VRAĆANJE RETRO ZVUKA NA SCENU

Da se vratimo još malo na moju omiljenu stvar, Tajne svemira koja je baš bila veliki hit za koju i Svemirko kaže da je i njemu jedna od najdražih. “Ne znam ni sam kako sam to napravio, ali fakat je dobra. Taj kreštavi dio mi je vrh i onaj zadnji dio je isto dosta moćan. Malo je nastala pod utjecajem Mac DeMarca, možda više od svih ostalih stvari.” Još jedna stvar koja je zanimljiva je ta da su nakon njegovih glazbenih uradaka na scenu sve više počeli pristizati bendovi i glazbenici sličnog žanra i tog reći ću retro zvuka, pa sam se pitala je li on na neki način bio pionir. “Ne mislim da sam pokrenuo, mislim da sam možda eventualno skrenuo pozornost na taj tad zaboravljeni dio muzičkog arhiva. I to samo kod nas. Vani je već bila hrpa takvih ‘retro’ bendova. Sve u svemu, nije bila neka velika mudrost iza toga. Sad ima dosta bendova koji su vidjeli da postoji publika za tako nešto i žele se probiti u tom miljeu. Želim im sve najbolje i ništa više.”

NE ZAMARA SE PREVIŠE S TIM KOJA ĆE PJESMA BITI KOLIKO DOBRA

Kaže mi da nema strahova hoće li novi albumi nadmašiti stare jer kaže da je to nemoguće, ne zato što misli da su previše dobri nego zato što su došli prvi. “Iako, kad poslušam neke stare stvari, glupe su do bola, ali imaju neku fundamentalnu privlačnost, nešto iskonski. Ne zamaram se previše s tim koja će pjesma biti koliko dobra. To nije način za stvaranje.” Otkriva da bi volio napraviti stvar s Pamelom Anderson, i htio bi otići na nastup britanskog glazbenika Jacopa Colliera. “Čini mi se kao jako zabavna stvar.” Nije uzbuđen zbog koncerta u Tvornici, a dodaje da nema ni tremu. “Jednostavno si to ne mogu priuštiti. Ja čuvam to sve u sebi duboko zakopano i onda pustim sve na pozornici van.”