Malo smo razgovarale: Jednoglasno smo se složile da nikad ne donosimo novogodišnje odluke

Pitanje o novogodišnjim odlukama je vjerojatno najiritantnije pitanje, odmah poslije onog gdje planiramo za doček Nove. Pitale smo se zašto

A ovih dana svi pričaju o njima, feedovi društvenih mreža su zatrpani kolažima koje korisnici slažu kako bi napravili vizualni presjek događaja koji su im obilježili godinu. Sabiru se događaji, ali i emocije. Što smo mogle izbjeći, što smo mogli bolje napraviti, jesmo li ispunile neke svoje ciljeve, jesmo li ih uopće imale. I mi smo malo sjele i rezimirale sve impresije koje su pratile godinu. Ajmo, rokovnici na stol da vidimo što smo zapisale.

Nives: Za 2018. nisam donosila baš nikakve novogodišnje odluke. Znala sam samo da želim promijeniti posao što se i dogodilo, a s tim je došlo još puno sjajnih stvari, učenja i novih ljudi. Osim toga, znala sam da želim putovati više što u suštini želim svake godine, ali nije baš svake izvedivo. U 2018. je itekako bilo i putovala sam više nego ikad do sada i napokon napustila Europu. Pa hajdemo vidjeti što će 2019. donijeti.

Veronika: Ja isto nisam donosila nikakve odluke početkom godine, osim što sam u lipnju sama sebi rekla da do proljeća 2019. godine želim odseliti u Berlin. Nešto mi slabo te odluke piju vodu, nisam dovoljno rezolutna ili se dogodi nešto što me zaustavi. Vjerujem u onu da se sve dogodi s nekim razlogom, valjda mi to paše u datom trenutku. Radeći tijekom cijele godine na sebi, neke stvari i situacije su se nametnule same, poput clubbinga koji sam stavila na kapaljku.

Katarina: Moja glavna odluka za 2018. je da počnem malo više misliti na sebe. Ali ne tako da si više kupujem krpice i častim se, nego da malo proradim na svom mentalnom zdravlju i vlastitim željama. Čitava godina bila mi je iznimno uspješna i sve što sam si zacrtala ostvariti u njoj u pravilu i jesam, a i dogodilo se mnogo novih toga što mi je okrenulo život naglavačke. Naravno, voljela bi da sam imala priliku više se družiti s dragim ljudima i putovati, ali zato postoji nova godina.

Nova Godina je i novi početak koji donosi promjene pa možda je 2019. godina ta kada ćemo biti odlučnije i jasno definirati stvari. Neki ljudi funkcioniraju samo na papiru i dosta dobro im ide.

Nives: Ni za 2019. nisam donijela baš nikakve novogodišnje odluke. Znam samo da želim naučiti bolje odvajati posao i slobodno vrijeme što trenutno definitivno ne činim dovoljno, ali radim na tome. Naravno, opet želim i još više putovati, međutim, bojim se da si ove godine to neću moći dopustiti kao prošle kad sam bila honorarac. Ali nada umire posljednja.

Veronika: Ja si opet nisam zapisala ništa, ali već dobro znam barem jednu stvar na kojoj planiram raditi. Vezana je uz jednu osobinu zbog koje sam netrpeljiva sama sebi. Svake godine poželim konkretniju organizaciju i planiranje godišnjeg odmora i putovanja na vrijeme, evo dio planiram posložiti već u siječnju. Nemam listu, rokovnici su mi prazni i stvaraju mi pritisak. Volim neke stvari ostaviti nedefinirane, jer mi je život pokazao da je tako u većini slučajeva bolje. Funkcioniram po principu, nemam očekivanja i sretna sam s tim.

Katarina: I dalje radim na nekim željama valjda još od 2005. godine, ali strpljena spašena. Prije svega mi je cilj biti još više društveno korisna i raditi za zajednicu, to me nekako najviše ispunjava, a toga želim čim više u životu. Pokušavam posložiti stvari i život, ali saznala sam kako neki to rade do 70-e pa možda od toga odustanem. Želim naučiti odmarati kako spada i biti zadovoljna vlastitim odlukama i stvarno raditi stvari koje me vesele. Ponekad mi se čini da sam si zadala ciljeve koje neki ne ispune u čitavom životu, ali volim biti ambiciozna, možda upali.

Koliko smo zapravo disciplinirane kada nešto odlučimo? Bilo da se radi o sportu, učenju novog jezika, knjizi i sličnim akcijama koje iziskuju kontinuitet.

Nives: Kad je sport u pitanju, definitivno nisam disciplinirana, ali oko drugih stvari kad je u pitanju rad na sebi zbilja jesam. (Ili barem tako mislim.) Ove godine se moram malo više opustiti, u tome sam ustrajna, ali mi teško ide. Nadam se da ću ove godine uspjeti iznenaditi samu sebe. Teško je.

Veronika: Sve ovisi koliko mi je ta odluka bitna da ju provedem i njoj budem posvećena. Ako znam da dobro radim za sebe i dobro se osjećam ako sam redovita i tjelovježbi i pazim što jedem, apsolutno se toga držim. S poslom je koma, tu ne volim odstupanja od discipline i mislim da me ta misao više umori nego sam posao. Ipak, voljela bi postaviti neke izazove i svaki mjesec napraviti nešto što nisam nikad. Štogod. Ok, legalno, haha.

Katarina: Ja sam u ovome, blago rečeno, grozna. Kada dobijem neki zadatak ili mi netko zada da nešto moram ispuniti do kraja, u tome sam odlična i odlučna. Kada sama sebi zadam nešto, primjerice pročitati knjigu ili nastaviti koristiti neku zanimljivu aplikaciju, pratiti kako jedem, u tome sam grozna (da, sve navedeno je propalo nekoliko puta). Ne slušam samu sebe i kao da si ponekad prkosim. Definitivno moram raditi na tome.

Na koncu, ima li smisla uopće donositi ili pričati o novogodišnjim odlukama?

Nives: Nekome detaljan popis planova i ciljeva pomaže dok netko, poput tebe Veronika, bolje funkcionira bez ograničenja. Ja sam negdje između, volim dobar plan, ali se ne ograničavam onime što sam na početku godine zacrtala. Sve je to relativno. Sretna Nova!

Veronika: Nema, ovo je zadnji put da smo pale pod utjecaj, može. Otvaramo bocu šampanjca, sad.

Katarina: Apsolutno ne. Svaki dan bi trebale donositi dobre odluke za sebe. Svaki dan je kao Nova godina. To znači i šampanjac svaki dan, zar ne?