Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

INTERVJU

Lu Jakelić mlada je kantautorica i nešto je sasvim novo na našoj sceni. Održala nam je mali koncert

U redakciju nam je stigla Lu Jakelić, vesela, otvorena i simpatična djevojka čudesnog glasa

Lucija Jakelić, poznatija pod imenom Lu Jakelić mlada je hrvatska kantautorica koja trenutno priprema svoj album prvijenac ‘Sve o čemu sam šutjela’ s kojeg je objavila izabranu stvar ‘Vodiš me‘, a možda vam je poznata po pjesmama kao što su Ljudi od dima i Fragilna.

Ako ste uz naše izvođače čuli jedan istovremeno snažan, a nježan glas, vjerojatno se radilo o Lu jer je do sada imala suradnje s Damirom Kedžom, Vlahom Arbulićem, Ivanom Kindl, Filipom Dizdarom, Tonijem Cetinskim i drugima. Osim što ju možete pratiti na društvenim mrežama, trenutno ju možete gledati u trećoj sezoni najgledanije HRT-ove glazbene emisije “A strana” koja traje do veljače.

Obiteljski potencijal i ljubav prema glazbi

Glazbom se bavi od kad zna za sebe, a taj potencijal, kako kaže, vjerojatno je i genetski. “Bavim se glazbom od kad sam je svjesna. Potječem iz glazbene obitelji, u smislu da je djed bio prototip Franka Sinatre, samo u Njemačkoj. Čim me ljudi čuju kažu mi kako sam na djeda i da se to točno čuje u glasu. Niti jedna osoba u mojoj obitelji nije udaljena od glazbe ili nema sluha, tako da je nekako bilo logično da će se to prenijeti na mene.

Tako je valjda prvo što su mi roditelji govorili je da kad sam bila beba za nešto što se smatra dobrom glazbom da se neobično primijetilo da sam reagirala na to.” Sa oko osam godina je postala svjesnija instrumenata i glazbe te počela svirati klavir u glazbenoj školi i najširi dodir joj je u tom periodu bila tatina glazba. Ono što ju je vjerojatno napravilo pjevačicom kakva je danas je to što nikada nije imitirala ono što čuje već je uvijek pjevala nešto svoje.

“U Zagrebu sam upoznala novu obitelj”

Radi fakulteta stigla je u Zagreb pa upisala i glazbenu školu Husar i Tomčić u kojoj se zapravo aktualizirala i naučila svoje najvažnije sposobnosti kroz pjevanje i glumu. “U Đurđevcu možda nisam imala sredinu u kojoj bi se mogla razvijati, ni društveno, glazbeno ni socijalno. Došla sam u novu glazbenu obitelj koja me oblikovala u to što jesam – glumom, plesom i pjevanjem.

Najviše od svega mi je pomogla gluma da izađem iz sebe u svakoj situaciji i ulozi. Ona me natjerala psihički i fizički da izađem pred ljude što je najvažnije u glazbi, pogotovo kad si kantautor. Kad ja nešto napišem, to je moje dijete koje ja tada puštam u svijet i to je najteže napraviti. U početku nisam mogla zamisliti da budem pred toliko ljudi, ali kazalište mi je pomoglo da sve to radim sama.”

Prije nego sam krenula s radom na albumu imala sam velik strah od ljudi, sada znam da je to bilo iracionalno

Lu namjerava početkom ljeta izbaciti i album, premda je do sada već objavila nekoliko svojih pjesama. “Na albumu radim negdje od travnja i nisam su davala nikakve rokove, niti zbog PR-a ni ničega. Prije nego sam krenula s radom na albumu imala sam velik strah od ljudi. Brinula sam se oko toga hoću li pronaći pravu osobu koja me neće gledati matematički.

Važno mi je bilo, da ako ću išta raditi sa sobom, da to bude moj prijatelj koji će osjetiti mene i ono što je iznutra. Da jednostavno zna prije nego me išta pita i prije nego išta zna o meni. To je sada moj producent Reihan Vukanović koji kao da mi čuje misli prije nego ja išta kažem. Ja kažem stalno da je to svemir, ali mislim da je to samo izmjena te energije u kojoj vjeruješ da će sve biti okej. On mi pomaže da sve to stavim na papir i mogu mu opisati kako želim da sve zvuči, to je sve zbog njega i našeg odnosa.”

Glazba je najbolji lijek

Ako malo poslušate riječi pjesama, osjetit ćete koliko je u njih uloženo emocija i energije, a kako i sama kaže, nerijetko je čula da netko na njene pjesme plače. “Ono što mene razlikuje od ostalih izvođača je to što imam taj omjer da će mi glazba moći biti puštana na radiju kao nešto lakše, a opet ako otvoriš drugo uho shvatit ćeš da se zaista radi o umjetnosti. Nadam se da će tako i biti. Inspirirati me može bilo što, ali najčešće to budu osobna, životna iskustva koje onda stavljam u pjesničke slike kako bi sebi objasnila situaciju. I ja, kao i svi drugi, ponekad ne razumijem ili sam tužna i sretna, i ne znam odakle je ta emocija došla.

Da nemam glazbu i proces da taj kapacitet koji mi konstantno rola u mozgu stavim na papir i sama sebi prije svega objasnim, ‘aha, to se sad dogodilo’, ne bi mogla izdržati. Još ljepši dio svega toga je što ovime možda i nekome pomognem. Zato je glazba najveći lijek. Mislim da u Hrvatskoj nedostaje našeg jezika kojim si sve generacije mogu nešto ispričati i prihvatiti neki problem. Nema toliko naših tekstova koji su duboki i misaoni, a opet bliži mladima koji se bore s raznim temeljima odrastanja.”

Glazba mi je stvarno dvojako oružje da i sebi zabijem nešto u srce i da poslije toga shvatim da iz toga cvjetam

Često spominje i kako naša generacija možda ima malo iskrivljene emotivne vrijednosti zbog društvenih mreža na kojima se rijetko priznaje činjenica da griješimo, povrijedimo sebe ili druge te da ne možemo sve sami nego nam trebaju drugi.

“Ljudi si ne žele priznati da su ponekad oni pogriješili i da je okej da nas boli i da smo ljudi. Bilo kada kad priznaš da si tužan, tad priznajemo da smo ljudi i zato je lakše biti ljut na sebe i druge. Zato je to najjače u pjesmama jer si priznaješ da te nešto pogodilo. Glazba mi je stvarno dvojako oružje da i sebi zabijem nešto u srce i da poslije toga shvatim da iz toga cvjetam.”

Mjesec ju prati kud god krenula

Pri samom dolasku na kavu, Lu je zapazila mjesec na mom novčaniku pa je spomenula kako je to element koji ju vječito prati, a čak i njenu obitelj. “Imam stariju braću i sestre i svi smo od malena bili opčinjeni mjesecom. Metaforička strana toga je to što mjesec prolazi konstantno kroz faze, a pritom uvijek sjaji, najjače kako bi druge osvijetlio i pokazao im put. To volim i kod sebe vidjeti i tješiti se, da koju god fazu da prolazim, iz nje ću svojim darom moći pomoći sebi i drugima. Tako iz svega što ti se dogodi, proizlazi nešto vrijedno.

Čak i ako ne pomognem sebi, znam da je iza toga nešto zbog čega ću ja drugima sjajiti i pomoći. Uz to imam i svemirski neobjašnjivu situaciju da me taj element uvijek prati. Prihvatila sam to kao podsjetnik da vjerujem u to što mislim jer ako vjeruješ u dobro privući češ dobre ljude.”

Meni je mir, pa tako i sreća, da sam zadovoljna sama sa sobom

Već na prvi pogled, Lu ostavlja dojam vesele, simpatične i otvorene osobe, a čim s njom porazgovarate par rečenica jasno vam je da je prvi dojam bio pravi. Zrači dobrom energijom pa se nisam mogla spriječiti od toga da ju pitam što je zapravo za nju sreća. “Vjerujem da na ovo pitanje mnogi počnu razmišljati o tome što bi me usrećilo kad bi se nešto dogodilo. Ja mislim da je većini ljudi, a onda se to može različito interpretirati, osobni mir sreća. Što god to kome značilo.

Meni je to trenutno osobni mir, da sam ja zadovoljna sama sa sobom jer kad si netko tko stvara, ono što ide s tim je izrazito izražena samokritičnost. Ako ego dođe na prvo mjesto što se i meni lako može dogoditi, tu sve pada u vodu jer gubiš na svojoj lakoći. Meni je mir, pa tako i sreća, da sam zadovoljna sama sa sobom fizički i psihički i da to što radim prestanem toliko proispitivati trebam li to i vrijedi li to, nego to samo podariti sebi i drugima. To će se kroz moj život mijenjati i jednog dana će mi mir možda biti obitelj ili nešto drugo.”

“Možeš se bojati samo ako ne vjeruješ u sebe”

Lu nije osoba koju biste možda na prvu povezali sa scenom i naizgled vam se čini da ne pripada na sceni ili u društvu ostalih popularnih ličnosti u našoj zemlji. Upravo to je ono što ju čini posebnom. “Vjerojatno me čeka puno društvenih situacija u kojima se neću znati snaći jer sam drugačija od drugih ljudi. Ljude koje vidimo je jako lako suditi i to se često događa. Ono što sam proživjela od kako je izašla prva pjesma je konstantna opterećenost oko toga zašto ja nisam kao drugi i kako da se postavim.

Mislim da se možeš bojati jedino ako ne vjeruješ u sebe i ako to ne stoji na dobrim temeljima te ako nemaš dobre ljude oko sebe. Ako si dobra osoba, prirodno ćeš gravitirati prema dobrim ljudima. Malo je vjerojatno da ću naći u okolini koja je egoistična, prenapadna ili je orijentirana samo na novac. Svi ljudi s kojima ja trenutno radim znaju tko sam i što sam. Mislim da je to najvažnije, ti ljudi koji su oko tebe. Uvijek me strah ljudi, ali to je iracionalan strah.”

Koncert pred deset tisuća ljudi

Možda ju do sada niste čuli u samostalnoj izvedbi, ali vam je sigurno poznata po raznim i zanimljivim suradnjama, a jednu od njih posebno je istaknula. “Ono što je meni nekako obilježilo izlet u hrabrost je koncert s Tram 11. Ja sam kao malena to dosta slušala, kao i Lauryn Hill, Elemental. Uz mene se hip-hop veže jer mi je važan story-telling. Moje pjesme imaju više riječi i malo su duže jer mi je važno da ispričam priču što je primjerice najvažnije u hip hopu.

Tako sam nastupala s njima u Domu Sportova pred deset tisuća ljudi. Tada sam ja nju pitala misli li ona da sam ja uopće spremna na to. Na kraju se dogodilo da sam ja tada bila toliko slobodna i shvatila sam da je to mjesto gdje ja pripadam. Činjenica da se nisam prepala svih tih pojedinačnih kritičara mi je objasnila da ja to mogu. To je bila suradnja koja mi je bila korak dalje.”

Najveći glazbeni utjecaj mi je Gibonni i san mi je jednog dana surađivati s njim

Jedna od zanimljivih stvari koja će se naći na novom albumu je i pjesma Divna koja na neki način osnažuje svaku ženu. “Jedna od suradnji kojoj se nadam je sa Targetom iz Tram 11 na jednoj pjesmi. Pjesma se zove Divna i ideja je da ja, kao žena u toj pjesmi iz ženske perspektive, odlučujem da ću i ja nešto reći. Inače kad muški izvođači nešto kažu to je empowering i bossy, a kad žena nešto kaže se promatra sa pet strana.”

Najveći san joj je ipak suradnja s Gibbonijem. “On je prije svega čovjek i promiče čovječe vrijednosti kroz svoje pjesme i inače kroz život. On je moj najveći glazbeni utjecaj kod nas jer je spojio poeziju i glazbu koja nije potpuno klasična za naše podneblje. I mooožda sam jednu pjesmu napisala za nas dvoje. On mi je definitivno uzor kao potpuna osoba na sceni.”

“Važno je ne odustati i ići san po san”

Lu sada možete gledati i na televiziji do kraja veljače na HRT-u u emisiji A-strana. Kako kaže, Ove godine sam samu sebe naučila da snova uvijek treba biti i da ih ne smijemo bojati. “Važno je ne odustati od snova i najljepše je ići san po san te korak po korak. Ako gledam realno, nakon što ću snimiti album, jako bi voljela da se ostvari turneja.

Uz sve spotove, fotografiranja i sve ipak mi je najvažnije da uz sve što sam napravila imam priliku to i pokazat pred ljudima uživo. Jako sam zahvalna i lijepo mi je da to nije samo Zagreb nego i Srbija, Bosna i ostatak regije. Svi jako lijepo reagiraju i to su poruke s ‘ti si mi pomogla’, ‘dirnula si me’. Uvijek su to neke lijepe životne priče pa mi je san organizirati turneju.”

Ako želite podržati Lu i poslušati sve novo što objavljuje, to možete preko ovog linka.

Playlista Lu Jakelić

  • Jorja Smith
  • SHE
  • John Legend
  • Burberry acoustic

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba