Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Super1.hr nedavno je unaprijedio svoja pravila o privatnosti i korištenju takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa.

PUTOPIS

Lisabon je grad u kojem nisam brojala korake, a bila sam i u Sintri koje se taknuo i Ivo Andrić

Karla Andrić posjetila je Lisabon, a sada za Super1 otkriva zašto ju je grad osvojio na prvu

Znate li u kojem gradu nećete brojati korake, jer svaki će biti dovoljan? Znate li koji će grad prihvatiti vašu verziju melankolije i dopustiti vam da gradite odnos između onoga što vidite i onoga što dodirujete? Lisabon je grad čijim se bojama divim godinama. Lisabon je utočište, kut u koji se vraćam pjesmama, riječima i fotografijama. Lisabon je prijatelj, premda sam ga u siječnju posjetila prvi put.

Miris kultnih slastica i likera

Priča počinje letom iznad fado gnijezda. Pogled se prostire prema crvenom kralju mostova Ponte 25 de Abril, strmim ulicama, krovovima koji ne pokazuju godište. Iako je početak godine, dan je ugodan i sunčan.

Zima je u Lisabonu blaga. Sa suncem se rađa kreativnost, pri slijetanju mi se vrti misao. Oko mene izbijaju riječi sa svim samoglasnicima iz abecednog reda. Bližimo se središtu.

Vjetar nosi miris kultne slastice Pastéis. Nazdravljam likerom Ginjinha serviranom s višnjom na dnu. Ginjinha je nastala u 17 stoljeću. Iako se prodaje u većini trgovina i kafića u Lisabonu postoje dva nezaobilazna Ginjinha bara koja od milja nazivamo kioscima.

Udaljeni su jedan od drugog nekoliko koraka, a smješteni istočno od Nacionalnog kazališta Doña Maria II i trga Praça Dom Pedro IV. Poznatiji A Ginjinha bar, znan i kao Ginjinha Espinheira, od 1840. godine radi bez prestanka. Lokalnom stanovništvu postao je dom za kratku s nogu. Ginjinha je liker obogaćen vinom, višnjama i povećom količinom šećera. Slatko piće s kojim se svakodnevno slavi život u bilo koje doba dana.

Bez pripremljenih natuknica i trikova krenuli smo u razgovor s gradom. Bilješke sam radila naknadno, opisujući mjesta i događaje koje smo sretali putem. Više od 20 posto portugalskog stanovništva je starije od 65 godina. Šuštanje, žamor i bombastično-srdačni osmijesi davno pročitanu statistiku potvrđuju.

Restorani i kafići Lisabona

Ginjinha

Paladarium

Pastéis

Cafe O Corvo

Cafe O Corvo

Bonjardim

Fabrica de Pasteis de Belém

Pratimo korake mudraca s ulice. Nismo stidljivi. Ovdje se osjećamo kao doma. Tragovi nas dovode ispred lokalnog restorana Bonjardim, među lokalcima prozvanog Rei dos Frangos (kralj kokoši). Jedini smo turisti u restoranu. Na trošnom stolu s kariranim prekrivačem nalazi se butelja domaćeg crnog vina. U kutu se čuje pjesma, iza mene poljupci. Ispred mene se nalazi čovjek s kojim dijelim život dvije godine.

Kuhanje mi je strast, kulinarske emisije su mi opsesija i često se znam priupitati, bez obzira na kojoj strani svijeta bila, u koje bih restorane vodila Philipa Rosenthala – poznatijeg po kulinarskom serijalu Somebody Feed Phil. Bonjardim bi zasigurno bio na popisu, iako ga je on bezobrazno preskočio.

Grad koji u jednoj riječi može opisati snažnu emociju

Pet dana Lisabona nije dovoljno. Zato je Mouraria, nekadašnji najsiromašniji dio Lisabona, koji se nalazi u blizini najstarijih četvrti Alfama i Graça, bilo naše sjedište. Željeli smo očitati lisabonsku krvnu sliku, željeli smo osjetiti promjenu grada koja nije tipično turistička. Donedavno zaboravljena srednjovjekovna četvrt, mjesto rođenja sudbinske glazbe koja nas uči da je sve prolazno, postala je oaza lokalnog života.

Ulični labirinti odišu uspomenama, poviješću, solidarnošću i nezavisnim umjetnicima koji u suštini Lisabona djeluju putem zadruga. Saudade. Jednom riječju opisujemo četvrt koja je popularnost stekla na prijelazu u 20. stoljeće i labirintima joj se vraćamo tri večeri zaredom. Café O Corvo postaje naš kvartovski kafić u kojemu upoznajemo lokalne umjetnike.

S brežuljka na brežuljak do jugozapadnog Beléma

Kad posjetite Lisabon ne smijete preskočiti Belém, centar istraživačkih putovanja. S ove su točke plovili i zaustavljali se Vasco da Gama, Christopher Columbus, Ferdinand Magellan, Bartolomeu Dias. Belém je udaljen oko 6 kilometara od centra grada ili 90 minuta pješačenja, a lako je dostupan i javnim prijevozom. Povijesni centar nalazi se na ušću rijeke Tajo, a krasi ga više od petnaest znamenitosti.

Najpoznatije su samostan Jerónimos, impresivni toranj Belém, Spomenik otkrićima Padrão dos Descobrimentos iz 1960. godine te najpoznatija slastičarnica Fabrica de Pasteis de Belém. Minijaturne lisnate slastice punjene kremom od jaja i vanilije rade se po tajnom receptu iz 19. stoljeća.

Street art umjetnik Bordalo

Sintra

Belem

Čarobna turistička Sintra

Grada Sintre dotaknuo se i Ivo Andrić, a odlazak u središte europske romantične arhitekture bio je u potpunosti neplaniran. Nakon poslovnog doručka u transformativnoj četvrti Cais do Sodre odlučujemo se na jednodnevni izlet do grada koji se od 1995. godine nalazi na UNESCO-voj listi svjetske baštine.

Šumovit, dramatičan, blistav i čaroban. Kazaljke su se pomicale brže nego inače. Od minimalno osam znamenitosti, biramo Palácio da Pena i postajemo dio bajke koja svojim koricama šalje poruku pretjeranosti, ali istovremeno i očaranosti. Palácio da Pena sagrađena je u 19. stoljeću, a svojom raskošnošću poziva na istraživanje.

We use words to understand each other and even, sometimes, to find each other, napisao je José Saramago. Riječima, slikom i zvukom pronašla sam grad žive melankolije i stvorila prijateljstvo koje nikada neće biti izbrisano. Gradu ću se vratiti i možda već ove godine po drugi put.

Prati S1 i na našim društvenim profilima:

Facebook Instagram YouTube
Više s weba