Kristina Drapić objavila je knjigu fotografija iz Sjeverne Koreje o kojoj piše i NY Times. Čule smo se s njom
Vizura grada poslužila je kao inspiracija mladoj arhitektici
Sjeverna Koreja za jednu od najkontroverznijih država svijeta, čije uređenje i način funkcioniranja još uvijek nisu u potpunosti poznati svima onima koji u njoj ne žive. Međutim, upravo je zbog svoje zatvorenosti prema vanjskom svijetu i note nedokučivosti s kojom je se povezuje sve zanimljivija brojnim turistima, novinarima i umjetnicima. Mlada arhitektica iz Srbije, Kristina Drapić, jedna je od tih ljudi. Naime, prošlog joj je mjeseca, u suradnji s kolegom Cristianom Bianchijem iz Italije, objavila knjigu fotografija naziva Model City Pyongyang, i to pod okriljem prestižne britanske izdavačke kuće Thames and London, a onda i američkog MIT Pressa.
Sve je počelo putovanjem u Pyongyang, ali bez ikakvih očekivanja
O projektu koji prikazuje nešto drugačiju sliku sjevernokorejske prijestolnice pisalo se i u The New York Timesu, kao i na portalu Designboom, a sve nam je skupa poslužilo kao više nego dobar razlog da kontaktiramo autoricu i doznamo koju informaciju više. Za početak, pričale smo o početcima njezinog profesionalnog puta, školovanju i preferencijama.
“Rođena sam u Beogradu, a odrasla u Milanu gdje sam završila arhitekturu i landscape dizajn. Kao arhitektica vrlo sam brzo razvila interes prema situacijama u kojima arhitektura graniči s nekim društvenim aspektima. Kroz suradnju s raznim biroima taj sam interes, srećom, imala prilike razviti i učvrstiti”, priča Kristina i dodaje kako je radila za tvrtke kao što su Stefano Boeri Architetti u Milanu, AS Architecture studio i Crossboundaries u Pekingu.
Upravo je, kaže, tijekom boravka u Kini, počela pratiti tu svoju strast vezanu za odnos arhitekture i društva/ideologije, te pomalo istraživati temu razvoja kineskih predgrađa i gentrifikacija centralnih dijelova azijskih gradova, što ju je dovelo do Pyongyanga. Na pitanje o tome kako je projekt konačno i započet, jasno odgovara. “S projektom smo krenuli prije četiri godine, kad smo Cristiano i ja prvi put odlučili posjetiti taj grad, s puno entuzijazma i radoznalosti, ali bez ikakvih očekivanja. Naravno, svatko tko putuje u Sjevernu Koreju pun je predrasuda i obazrivosti vezanih za sliku ove zemlje plasiranu u zapadnim medijima”, kaže Kristina i nastavlja kako im se Pyongyang zapravo prikazao u svom punom sjaju kao posljednji grad-muzej socijalističke arhitekture.
Grad koji nalikuje scenografijama filmova Wesa Andersona
“Sagrađen je od nule prateći isključivo kanone Juche ideologije. Imali smo želju da to što smo vidjeli nekako konzerviramo jer je pitanje trenutka kada će se otvoriti vrata i globalizacija polako nametnuti. Već s dolaskom na vlast, Kim Jong Un započeo je masovno renoviranje grada, tako da magični interijeri koji izgledaju kao scenografija filmova Wesa Andersona polako postaju prostorije obložene jeftinim kineskim materijalima, a stari kandelabri led svjetiljke u boji”, pomalo sjetno objašnjava.
Poslije prvog su putovanja, kaže, razvili koncept projekta uz pomoć kojeg su uspjeli pronaći producenta, a potom i podršku lokalnih institucija. Nakon toga, uslijedila su još dva putovanja koja su bila organizirana isključivo u svrhu prikupljanja dodatnog materijala koji im je nedostajao. Na kraju, zanimalo nas je doznati je li ih iznenadio toliki uspjeh projekta.
“Iako smo se vodili ogromnim entuzijazmom i bili svjesni da imamo u rukama jedinstveni sadržaj, nije bilo lako naći izdavača. No, kad smo se najmanje nadali. britanski Thames&Hudson se zainteresirao za projekt i ubrzo smo potpisali ugovor. Bolje od toga nismo mogli očekivati”, priča arhitektica i zaključuje kako su, unatoč mnogobrojnim zahtjevima izdavača, zapravo jako zadovoljni svime što su uspjeli napraviti.